Presrećna sam zbog vijesti o povratku ženske rukometne reprezentacije BiH na scenu. Lako može da se napravi lijepa rukometna priča koja će ostati ispisana velikim slovima u istoriji bh. rukometa, rekla je ovo za Nezavisne Slađana Topić (37), dugogodišnja bh. internacionalka trenutno sa španskom adresom.

Rukometašica iz Prijedora, rođena u Banjoj Luci, prava je adresa za priču o ženskom rukometu u BiH.

Bivša igračica Mire, banjalučkog Borca, Iskre i drugih klubova iza sebe ima bogatu inostranu karijeru, koju je počela još 2006. godine kada je iz Bugojna otišla u Španiju, u kojoj danas igra za prvoligašku ekipu Puerto del Carmen, a prethodno je dubok pečat ostavila u Francuskoj u kojoj je provela deset nezaboravnih godina.

Jedino što joj nedostaje u karijeri jeste nastup za reprezentaciju, a ta želja prije odlaska u penziju mogla bi joj se i ostvariti nakon što je potvrđeno da će seniorska bh. selekcija nakon više od deceniju ponovo početi s radom.

“Ta vijest je odjeknula kao veliki bum u rukometnim kuloarima BiH i regiona. Zaista se predugo svih ovih godina čekalo na pravi i konkretan potez iako je bilo inicijativa, naročito sa mlađim kategorijama. Nekako je ženski seniorski rukomet bio uvijek u zapećku, pa smo malo-pomalo i zaboravili na njega i postalo nam je nekako normalno da ne postoji. Svaki put kad me pitaju u Španiji i Francuskoj da li igram za reprezentaciju BiH teško mi povjeruju kad im pokušam objasniti da reprezentacija BiH jednostavno ne postoji”, kaže Topićeva, koja sa 37 godina i dalje igra na vrhunskom nivou.

Nije krila zadovoljstvo što su ovaj put preduzeti konkretni potezi od ljudi koji su istinski zaljubljenici u ovaj sport i koji žele da ženski rukomet, ali i pozicija žena u bh. društvu, pronađu pravo mjesto koje im pripada.

“Reprezentacija je ogledalo jednog društva. Igračice su tu da na terenu pokažu sve vrijednosti za koje se bore i kako se brani državni dres. Ponekad puno puštamo da se druge, vansportske stvari miješaju u domen onoga što bi trebalo da ostane samo sport. I sport bi trebalo da bude samo to – nešto čisto, neiskvareno, gdje je jedini cilj svih boriti se za državni dres i promovisati svoju državu na najbolji mogući način”, poručila je ova vrhunska rukometašica i dodala:

“Zaista još jedno veliko hvala gospodinu Darku Saviću, Elmiru Grabčanoviću i svim onima koji su podržali i uključili se u razvoj ovog projekta. Mislim i sigurna sam da ovaj put neće biti rikverca”.

Naglašava da ne treba odmah očekivati velike rezultate i da treba dati vremena konstruisanju projekta.

“Zna se da će javnost očekivati da se odmah napravi čudo, ali treba biti realan i razuman i znati da će to biti proces kome treba dati malo vremena jer ništa se nikad nije napravilo preko noći, pogotovo nakon toliko godina pauze. Treba vremena, truda i rada da se napravi nešto kvalitetno. BiH ima dosta jako dobrih rukometašica i van države i u državi. Sve te mlade i stare rukometašice s jednim dobrim kontinuiranim radom, okupljanjima i malim ulaganjima mogu za nekoliko godina da naprave mnogo jer zaista ima potencijala”, mišljenja je Topićeva.

Ona dodaje da je nepostojanje reprezentacije svih ovih godina bio veliki hendikep za sve, kako za igračice koje su otišle vani, tako i one koje su ostale u BiH.

“Sve smo mogle da imamo još veću odskočnu dasku, a za one koje su ostale – to je mogao da bude san kojem se teži, jer status jedne rukometašice u BiH nije nimalo jednostavan – obično prestaju da igraju ili kad odu na fakultet jer ne mogu da usklade studije i treninge ili kad završe fakultet jer moraju da počnu da rade. Imala sam tu privilegiju da sam 2006. iz Bugojna uspjela da odem u Španiju. Zaista mogu da kažem da sam srećna što je rukomet moj posao posljednjih 15 godina. I lako je “trajati” i igrati rukomet i poslije tridesete jer su svi uslovi sjedinjeni da bi to bilo moguće”, zaključila je bh. rukometašica, koja je ove sezone u 7. kolu izabrana za MVP kola španskog prvenstva, a u dva kola njeni golovi su bili u top 5 najboljih.