Start nove sezone Premijer lige Bosne i Hercegovine obilježen je odgađanjima utakmica od strane nekoliko klubova, koje je iziritiralo sve ljubitelje domaćeg fudbala.

Nijedno od prva tri kola nove sezone nije bilo kompletno, a u svakom su odgođena po dva susreta. Najviše je odgađao Tuzla City, koji nije odigrao niti jednu utakmicu, što je nezabilježen primjer u svijetu fudbala. Dakle, klub iz Simin Hana odgodio je sve tri svoje utakmice i još nije započeo sezonu u Premijer ligi BiH, a ostaje da vidimo hoće li im to donijeti prednost nad konkurentima.

U Evropi mu to, očito, nije pomoglo, iako se ekipi Dragana Jovića ne može puno toga zamjeriti, pošto je eliminisana od daleko moćnijeg suparnika – AZ Alkmaara, u drugom pretkolu Konferencijske lige.

Međutim, Tuzla City se propisno namučio da u prvom meču prvog pretkola protiv amaterske ekipe Tre Pennea u San Marinu, čiji je otpor slomljen tek u sudijskoj nadoknadi, nakon nevjerovatno loših 90 minuta igre bh. tima.

Postavlja se pitanje da li je bilo zaista neophodno odgađati utakmice Premijer lige BiH zbog duela s predstavnikom San Marina? Ali, Tuzla City je samo iskoristio “oružje” koje je klubovima u ruke dao NSBiH ove sezone, koji je omogućio svakoj ekipi koja BiH predstavlja u Evropi da tri meča odgodi bez ikakve saglasnosti rivala.

Dvije utakmice je odgodio Velež, a na primjeru Rođenih možemo zaključiti da je ova praksa odgađanja samo odmogla bh. ekipama koje su proizvele kontraefekat. Rođeni su u sezonu ušli s novim trenerom Amarom Osimom, koji je već izgubio povjerenje navijača, a utisak je da je trofejni stručnjak podcijenio nešto što se zove takmičarski ritam.

Od početka priprema mogli smo čuti izjave igrača Veleža da se navikavaju na Osimove prohtjeve, za što je ipak potrebno vrijeme. I to ne samo na treninzima, već i tamo gdje je najbitnije – na utakmicama.

Mogućnost što bržeg navikavanja na sistem Osimovog rada igračima Veleža je oduzeta odgađanjem duela protiv Igmana, a onda i Slobode. Cijena je već plaćena i Velež je iz Evrope eliminisan od strane predstavnika Malte Hamrun Spartansa, dok ga u domaćem prvenstvu tek čekaju pravi izazovi nakon remija sa Posušjem (1:1) u jedinom odigranom meču.

Utakmice su te koje daju igračima priliku da dovedu na nivo automatizma i sprovedu u djelo neke stvari koje se uvježbavaju na treninzima. Stepen uigranosti se podiže te s utakmicama dolazi neophodno iskustvo, koje kasnije treba naplatiti, a odmaranje od utakmica, kao da se energija u igračima može skupljati do nekih neslućenih visina, ne vodi ničemu.

Borac svoje utakmice nije odgađao, ali isključivo iz razloga što nije uspio ni stići do te faze, pošto je doživio blamažu i u prvom pretkolu Konferencijske lige je eliminisan od B36 Torshavna s Farskih Ostrva…

Samo jednu utakmicu odgodila je ekipa Zrinjskog, a Sergej Jakirović zaista i ima pravi alibi za to. Naime, Zrinjski je ogodio utakmicu 1. kola protiv Slobode, koja je bila planirana za nedjelju, a samo dva dana poslije je mostarski tim gostovao Tirani u 2. pretkolu Konferencijske lige.

Jakirović je jednostavno morao da odgodi taj meč, a nakon toga je održao svoju riječ koju je dao još prošle godine i nije odgađao utakmice uprkos obavezama u Evropi. I, gle čuda – Zrinjski je “dogurao” najdalje od svih klubova! Naravno, imao je i najveće šanse za to, ali igrao je potpuno ravnopravno sa Sheriffom u Ligi prvaka i nesretno ispao, a potom je prilično sigurno i dominantno izbacio dosta jaku ekipu Tirane, koja je u bh. javnosti pomalo bila i podcijenjena.

U četvrtak Zrinjski očekuje jako važan meč s Tobolom, neki bi rekli i historijski za mostarski klub, ali Mostarci ne odgađaju svoje mečeve u domaćem šampionatu i žele ih igrati, što se mora cijeniti.

Nekoliko je primjera i u ostatku Evrope da je takmičarski ritam odnio pobjedu nad odmaranjem i odgađanjem utakmica. Švedski Djurgarden je imao izrazito zgusnut raspored uoči mečeva s Rijekom. Igrali su čak tri utakmice u sedam dana, ali uspjeli su eliminisati hrvatski tim, i to prilično sigurno (4:1).

Treba podsjetiti i na činjenicu da svi klubovi imaju po 25 igrača, a uz to i pravo na po pet izmjena u svim takmičenjima. Zašto je takav odmor potreban igračima profesionalcima, kojima je igranje utakmica sigurno mnogo draže od treniranja? Mada, ruku na srce, često se stekne utisak i da se u BiH mnogi fudbaleri neopravdano vode kao profesionalci, te da su nam se kao takvi samo mudro prodali na osnovu zasluga njihovih starijih kolega s početka milenijuma, kada se u BiH igrao daleko kvalitetniji fudbal.

Kako drugačije objasniti ispadanja od Zete, Kukesija, Metalurga, Dudelangea (onog od prije 15-ak godina, danas je s tim klubom priča drugačija), Milsamija, B36, Zarije Balti i blamaža protiv Litexa i sličnih ekipa koje smo gledali u novijoj historiji bh. fudbala. Što je najgore od svega, utisak je da iz godine u godinu samo dodatno padamo u ambis kojem nema kraja.

Dodatni problem za Tuzla City i Velež će doći onda kada bude vrijeme da se nadoknade propuštene utakmice. Tada ih opet čeka zgusnut raspored i teške utakmice u rasponu od nekoliko dana, a tada neće imati pravo da traže takav izgovor za eventualne loše rezultate.

O svemu ovome treba razmisliti i Nogometni savez BiH. Da li se u krovnoj kući bh. fudbala bilo ko uopće zapitao da li ima potrebe da sezona u domaćem prvenstvu počinje 16. jula? U jeku najvećih vrućina u našoj državi, kada dnevne temperature ne padaju ispod 30 stepeni Celzijusa, igrači su primorani igrati u dnevnom terminu i tako riskirati svoje zdravlje, a na kraju krajeva i život.

Nogometni savez BiH bi tako samo jednim udarcem mogao “ubiti dvije muhe”. Ako već klubovima igranje PLBiH i Evrope stvara toliko opterećenje, pomjeranjem starta prvenstva na august bi se riješili svi problemi. Tako bi se donekle sačuvalo zdravlje igrača, a uz to ekipe vjerovatno ne bi imale potrebu za odgađanjem utakmica u PLBiH jer rijetko kada dočekaju osmi mjesec na evropskoj sceni.

S kasnijim startom sezone sve bi se “propušteno” moglo nadoknaditi s nekoliko vanrednih kola srijedom u septembru i oktobru, a to nas čeka i ovako zbog pomenutih odgađanja. Samo je razlika u tome što će se igrači propisno namučiti da odigraju dobar dio utakmica u julu i august. Apsurd – još samo jedan u nizu kojim svjedočimo u bh. fudbalu…