Mesut Ozil je nakon sedam i po godina napustio Arsenal i danas zvanično potpisao za istanbulski Fenerbahce.

Bio je Ozil miljenik brojnih navijača Arsenala u kojem je neslavno završio pošto u ovoj sezoni uopšte nije bio u planovima Mikela Artete.

Trener Topnika ga uopšte nije prijavio u tim niti za Premier ligu, niti Evropsku ligu, te je odlazak bio neminovnost.

S Fenerbahceom je Ozil potpisao ugovor na tri i po godine, a od navijača Arsenala se oprostio dugim i emotivnim pismom koje prenosimo u cjelosti:

“Dragi Topnici. 7,5 godina. Skoro 3000 dana. Pomalo je čudno pisati ovakvu poruku nakon dugo vremena provedenog u Londonu. Otkad sam došao tamo, osjećao sam se kao kod kuće. Dočekan sam raširenih ruku od cijelog osoblja Arsenala, saigrača, ali i najvažnije, navijača. Uvijek ću biti zahvalan na povjerenju koje mi je ukazano u septembru 2013. godine od Arsenea Wengera. Sazrio sam kao osoba u sjevernom Londonu, mjestu kojeg uvijek mogu zvati domom. Nikada to neću zaboraviti.

Biti u Arsenalu tako dugo znači da sam iskusio mnoge uspone i padove. Preko 250 mečeva, 44 gola i 71 asistencija, a sada je vrijeme da konačno raskrstimo puteve. Zajedno smo prekinuli post od 9 godina bez trofeja i donijeli toliko dugo čekan trofej navijačima koji su to zaslužili.

Za mene je teško da u riječi pretočim ljubav koju osjećam prema klubu i navijačima. Kako da opišem 8 godina zahvalnosti u jednom pismu? Iako više neću igrati za klub, nastavit ću ih podržavati u svakoj narednoj utakmici. Bit ću Topnik do kraja života, u to nema nikakve sumnje. Sada više nego ikad moramo biti uz tim. Ova sezona je teška za svaku ekipu u Premier ligi i zbog toga moramo podržati trenutni tom i osoblje bez obzira na rezultate.

Za mene je također nevjerovatno vidjeti momke iz akademije koji se probijaju do prvog tima. Kao što svi znamo, oni su budućnost našeg kluba i želim im mnogo uspjeha.

Čuti skandiranje moga imena na Emiratesu je nešto što je uvijek izazivalo trnce u meni, a sjećanja koja imam dok sam oblačio ovaj dres će ostati sa mnom do kraja života. Mnogo toga je pisano za vrijeme mog boravka u Arsenalu, posebno u posljednjih nekoliko mjeseci. Arsenal je klub klase i prestiža, to je nešto što sam osjećao svaki put kada sam izašao na teren. Igrači, osoblje i menadžment su uvijek odlazili i dolazili, ali klupske vrijednosti i navijači ostaju zauvijek

Principi klase, respekta i digniteta nikada ne smiju biti zaboravljeni. To je odgovornost svake osobe u klubu kako bi bili uvjereni da obavljaju svoj posao sa tim vrijednostima.

Kao što sam rekao, proteklih nekoliko mjeseci nisu bili najlakši. Kao i svaki igrač, ja sam također želio igrati svaki mogući minut za svoj tim. U životu ponekad stvari ne idu kako očekujemo ili kako želimo da bude. Ali u životu je bitno gledati pozitivne stvari, a ne negativne, a ja sam tako uvijek želio živjeti, bez ikakvih žaljenja šta se desilo. Biti u Arsenalu je više od fudbala, to je jedna zajednica. Koliko god sam želio asistirati na terenu, želio sam biti član zajednice Londona koliko god sam to mogao.

Sjeverni London me je uzeo pod svoje i svake sezone sam radio na drugačijim projektima kako bih donio radost ovoj nevjerovatnoj zajednici. Iako sam napustio sjeverni London, to neće prestati.

Ovo je možda kraj jednog poglavlja, ali moja povezanost sa ovim fantastičnim klubom nikada neće prestati. Ovo je možda zbogom na neko vrijeme, ali nikada neće biti zauvijek.

Svim navijačima Arsenala širom svijeta:
“YaGunnersYa”
“Mesut.”, piše u Ozilovom pismu.