Nedžad Gušić je bivši košarkaš i magistar ekonomskih nauka s bogatim iskustvom u bankarskom sektoru. Tokom svoje košarkaške karijere igrao je u Hrvatskoj, Italiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Španiji, a prve korake napravio je 1987. godine u banjalučkom Borcu. Nakon završetka igračke karijere, Gušić se posvetio poslovnom svijetu, stekavši zavidno iskustvo u međunarodnim finansijskim institucijama, gdje je obavljao poslove rukovodioca u segmentu za investicije i finansijski menadžment, te obnašao funkciju izvršnog direktora i člana Uprave za poslovanje sa privredom. U novembru 2023. godine pridružio se Košarkaškom klubu MVP Sarajevo kao član upravljačkog i stručnog štaba, fokusirajući se na razvoj mladih igrača.
Također, u oktobru 2024. godine, Gušić je organizovao prvi Basketball Development Forum (BDF) u Sarajevu, edukacijsku platformu posvećenu trenerima, roditeljima i mladim igračima. Forum je okupio eminentne stručnjake iz oblasti košarkaške vještine, kondicione pripreme i sportske psihologije, s ciljem unapređenja omladinske košarke u Bosni i Hercegovini.
BDF je dobio podršku brojnih domaćih firmi, kao i košarkaških autoriteta, uključujući Nikolu Mirotića, Adisa Bećiragića, Teomana Alibegovića i Damira Mulaomerovića, koji su prepoznali značaj ovakve inicijative za razvoj mladih talenata. U razgovoru za Sport Centar Gušić je govorio o tome šta ga je motivisalo da se ponovo aktivira u košarci, o omladinskom pogonu, o tome koju ulogu imaju roditelji za razvoj čarobne igre pod obručima, naglasio je značaj održavanja foruma u glavnom gradu BiH, a na kraju je naglasio šta treba uraditi kako bi se ulagalo u sport u BiH.
Pitanje za početak – Šta Vas je motivisalo da, nakon uspješne karijere u bankarstvu, ponovo aktivno učestvujete u razvoju košarke u Bosni i Hercegovini?
Ja sam cijelo vrijeme pratio košarku i dešavanja u sportu generalno, ali nisam bio uključen na neki aktivan način jer ne volim pristup da se odredjena dešavanja kritikuju, a da niste spremni uložiti svoj kapital, znanje, vrijeme i trud da se nešto popravi. Dakle, bez obzira što smatram da svako ima pravo na svoje mišljenje, isto tako na jedan korektan način smatram da isto takvo mišljenje osoba koja ‘sjede sa strane’ i kritikuju bez spremnosti da nešto poduzmu nije previše relevantno. Prošle godine kada sam bio spreman da stavim na raspolaganje svoje vrijeme, iskustvo, kapital i mrežu poznanstava odlučio sam da doprinesem razvoju košarke. Da bi čovjek realno uvidio koji su sve problemi u našoj košarci, mora početi kao trener mladih igrača, pričati sa roditeljima, spoznati organizacijske probleme, probleme nedostatka infrastrukture, postavljenih pravila selekcije, takmičenja i edukacije. Iz tog razloga sam se uključio samo kao trener, da iz prve ruke doživim stratešku dubinu nedostataka koji su blago rečeno unazadili razvoj sporta. Stvarni reformatori uvijek prvo dožive trenutnu stvarnu situaciju, spoznaju probleme i nedostatke, pa onda koriste svoje znanje, utjecaj, finansijska sredstva i ideje da nešto unaprijede. Znanje i spoznaja o realnim problemima i nedostacima dolaze iz iskustva. Naravno, iz ličnog iskustva, a ne iz tuđeg.
Kako ocjenjujete trenutni status omladinske košarke u BiH i koje su glavne prepreke s kojima se suočava?
Da ne bih iznosio lična mišljenja o tome gdje smo trenutno naspram gdje smo trebali biti u omladinskoj košarci, koja mogu biti i previše subjektivna, složićemo se da mjerilo kvalitete omladinske košarke treba biti jednako našim zadnjim rezultatima na evropskim prvenstvima U-16 i U-18 reprezentacija. Sada bi bilo najlakše konstatovati da nam djeca nisu talentovana i da treneri ne rade svoj posao, a to ne bi bilo pošteno i istinito. Sistem treninga, sistem takmičenja, sistem selekcije, uloga javnog sektora, zakonska rješenja koja se godinama spominju a ništa se ne dešava, doprinijeli su da smo sa vrha Evrope spali na gotovo samo začelje. Zanemarivši sve navedeno, istina leži u činjenicama da smo jako malo tržište, imamo negativan demografski trend i da se ne možemo fokusirati na kvantitet već na kvalitet. To znači da moramo imati vrhunske uslove rada, vrhunske trenere i sistem treninga i takmičenja koji će dati rezultate, sa fokusom na mlade koji imaju izražen talenat, superiorne fizičke i mentalne predispozicije i afinitiet prema košarci, a sve navedeno uz zdravu ambiciju i težnju ka izvrsnosti. Košarku možemo posmatrati na nekoliko načina. Jedan je da pričamo o sportu, a drugi je da pričamo o vrhunskom sportu. Ogromna je razlika između sporta i vrhunskog sporta, između rekreacije i treninga, između amaterizma i profesionalizma. Iskreno, samo za sport, rekreaciju i amaterizam, kao generalni pristup, ja nisam dobar sagovornik – jer to nije moj fokus. Volio bih da moj ukupan angažman i doprinos bude fokusiran na vrhunski sport, trening i profesionalizam kao odlika samog pristupa razvoju košarke.
Koliko je važna uloga roditelja u razvoju mladih sportista i kako ih edukovati da pruže adekvatnu podršku svojoj djeci?
Biću vrlo direktan. Roditelji finansiraju košarku u Sarajevu. Direktno kroz članarine, kupovinu opreme i plaćanje kotizacije za turnire i takmičenja, te indirektno jer finansiraju svojim porezima budžet koji se jednim dijelom usmjerava na sport generalno i na košarku. Samom tom činjenicom jasno je da su roditelji izuzetno bitan faktor. Pored navedenog, jasno je da su roditelji kao što i treba biti, najveći autoritet svojoj djeci. Trener ne treba preuzimati ulogu roditelja, već treba biti na neki način produžena ruka roditelja, kako bi djeca i kod kuće i na treningu imala uspostavljen sto sličniji sistem vrijednosti. Jako sam aktivan i odlučan da čujem i artikulišem mišljenja roditelja, njihova očekivanja i razmišljanja. Svi roditelji s kojima sam ja u direktnoj komunikaciji imaju zajedničke ciljeve i očekivanja za svoju djecu. Da se druže, da steknu radne navike, da osjete pripadnost timu u aspektu socijalizacije, da imaju fizičku aktivnost i što pravilniji razvoj, te da im djeca budu okružena pozitvnom atmosferom zasnovanom na fer play-u, poštenju, saradnji, trudu i disciplini. Mislim da tu roditelje ne treba educirati, jer je ključna stavka da se vrijednosti stečene kućnim odgojem i vrijendosti koje se stiču kroz bavljanje sportom poklapaju. To je jedna generalna analiza. Ponekad roditelji mjere angažman trenera na opštem razvoju djece samo po minutama koje njihova djeca igraju tokom utakmica, zanemarujući prethodno navedene benefite zdravog razvoja i okruženja koje klub ili trener pruža njihovoj djeci, kako bi mogli da izrastu, prije svega, u zdrave ličnosti. Moj lični fokus se također odnosi na roditelje čija djeca pokazuju izuzetne rezultate u košarci, koji imaju preduslove za vrhunske uspjehe, koji su ispred ostale djece u mlađim kategorijama po košarkaškoj vještini i talentu. Ti roditelji, osim ako su i sami bili vrhuski sportisti, što je rijetkost, u principu ne znaju kako ide ispravan razvojni put od talentovanog, naprednog dječaka do – vrhunskog sportiste. Taj dio koji se odnosi na upravljanje ambicijama, očekivanjima i viziji razvoja je nešto izazovniji. Smatram da se odnos trener-roditelji treba bazirati na povjerenju, a povjerenje je kombinacija integriteta i znanja.
Možete li podijeliti s nama ključne ciljeve i rezultate prvog Basketball Development Foruma u Sarajevu? Da li ste i u kojoj mjeri zadovoljni prvim izdanjem i kakvi su planovi za budućnost?
BDF ima dva temeljna cilja. Prvi je edukacija trenerskog kadra, edukacija roditelja i djece, uz nastojanje da se poredimo i mjerimo sa okruženjem i najboljim praksama u košarci i razvoju mladih. To je jako bitno posebno za jednu zatvorenu sredinu kao što je Sarajevo, gde na našu žalost nema kontinuiranih košarkaških uspjeha na klupskom ili individualnom nivou. Naravno da postoji jedan otpor prema novitetu i izlasku iz zone konfora, a on se prije svega ogleda da nismo spremni priznati da je stanje u našoj košarci ipak ispod prihvatljivog nivoa. S druge strane, postoje ljudi, vlasnici klubova, treneri i ljudi u Savezu koji su otvoreni, hrabri i dobronamjerni te su spremni i na promjene i BDF oko tog pozitivnog nukleusa gradi inicijativu da nam sport i košarka budu bolji. Drugi cilj BDF je ulaganje u infrastukturu, i odgovorno tvrdim da nemamo adekvatnu infrastrukturu za dugoročan razvoj košarke. Samo ću navesti primjer da je naša najtalenotvanja generacija dječaka rođenih 2012. godine, u sezoni 2024/2025, od septembra do decembra odigrala samo 4 utakmice, a da im se treninzi odvijaju u terminim akoji nisu prilagođeni djeci koji su peti ili šesti razred osnovne škole. Razlog je jednostvana, nedostupnost termina za treninge i za igranje Kantonalne lige za ovu generaciju. Ono što nam nedostaje je trening centar namjenjen samo za razvoj omladinske košarke. U tom drugom cilju BDF-a se na najboli način prožimaju moja iskustva i konekcije stečene u domenu bankarstva i investicija sa potrebom, korisnim ciljem i strateškom pristupu razvoju košarke u BiH. Obzirom da su na prvom BDF-u bili prisutni ljudi iz inostranstva koji su htjeli vidjeti generalni interes za košarkom kako bi pomogli da se investicije u sportsku infrastukturu i realizuju, mi smo učešćem od 110 trenera, 200 roditelja i 70 mladih košarkaša – prezadovoljni. Pokušali smo i uspjeli smo donekle razbiti negativnu sliku o nama kao o društvu u kojem je vrijeme stalo. I danas imamo ljude iz regiona i inostranstva koji su BDF dali epitet super organizovanog eventa za razvoj omladinske košarke. Mi smo nekako zastali u vremenu kada smo imali prvaka Evrope i često se pozivamo na ta vremena, a u stvarnosti strani investitori koji danas odlučuju o investicijama u sportsku infrastrukturu nisu bili tada ni rođeni. Oni prate biznis modele zemalja koje su u zadnjih 20 godina investirale u sport i porede BiH sa tim zemljama, a mi tu nemamo baš nešto specijalno za pokazati. Sama činjenica da ledenu dvoranu Skenderije nismo uspjeli osposobiti od 2012. godine nakon obilnih padavina koje su srušile krovnu konstrukciju pa do danas, govori sve o našoj ambiciji i afinitetu prema napretku i sportu generalno. Svakim danom je sve lošije, jer ono što se prije 10 godina i više moglo uraditi za 2 ili 3 miliona KM danas treba preko 10 miliona, a da ne govorim o izgubljenim prihodima od 2012. do danas i koliko smo samo generacija uskratili da na raspolaganju imaju moderan i multifunkcionalan trening centar u proteklom periodu.
Koji su planovi za naredni Basketball Development Forum i kako namjeravate proširiti njegov utjecaj na regionalnom nivou?
U 2025. godini BDF će imati dva edukacijska eventa. Jedan u BiH i jedan u inostranstvu. Trenutno kreiramo regionalnu bazu podataka najtalentovanije djece u BiH i regionu, a koja će biti dostupna profesionalnim klubovima, šefovima omladinskih pogona i menadžerskim agencijama i scoutima. Aplikacija koja će obuhvatiti sve potrebne podatke i informacije o talentima, koje će popunjavati roditelji djece, a koje će prije objave pregledati vrhunski evropski stručnjaci iz svijeta košarke. Zamislite da najbolji evropski klubovi mogu napraviti online pretragu i unosom željenih parametara dobiju informacije o godištu, visini, težini, rasponu ruku, poziciji, te da imaju dostupne video snimke same košarkaške vještine mladog igrača uz scout report, sve na jednom mjestu i u nekoliko sekundi. BDF neće i nema namjeru biti konkurencija bilo kome, jer je konkurencija potpuno irelevantan pojam gledajući samu srž i ciljeve. BDF je tu da okupi sve one koji imaju pozitivnu energiju i zelju da doprinesu napretku, bez obzira da li se radi o malom ili velikom klubu, mladom ili iskusnom treneru, roditelju ili nekome iz javnog sektora. Ključna stavka je da mladim košarkašima osiguramo preduslove za rad, kroz kvalitetan trenerski kadar i super modernu infrastukturu, dajući im mogućnost internacionalizacije – vidljivosti na internacionalnoj sceni. BDF ima drugačiji pristup ekspanziji, i ide iznutra prema vani.Dakle, prvo okuplja košarkašku zajednicu Sarajeva, pa BiH, a tek na poslijetku ide ka regionalizaciji i internacionalizaciji.
Kao neko s iskustvom u međunarodnim finansijskim institucijama, kako vidite mogućnost privlačenja investicija u sportsku infrastrukturu i razvoj mladih sportista u BiH?
Ulaganje u sportsku infrastrukuturu mora biti kombinacija sporta i biznisa, odnosno kombinacija prostora za sportske namjene i prostora za komercijalne namjene. Samo takav trening centar koji u svom sklopu ima i komercijalni sadržaj recimo trgovine, ugostiteljske objekte, mini shopping zone, spotski vrtić, hostel i slično. Uz to i adekvatan parking prostor može biti interesantan investitorima, jer u nekom realnom scenariju može generisati povrat na investiciju do 12%. BDF investicijski plan obuhvata izgradnju oko 6500m2 za komercijalne namjene, te osam košarkških terena u semi open space-u po FIBA standardima gradnje, 16 svlačionica, poligon za atletsku pripremu i fitness, mini centar za fizio rehabilitaciju i parking za preko 500 automobila. Sportske aktivnosti za mlade se obavljaju u periodu od 17:00 do 22:30 sati, te bi prema našim kalkulacijama na raspolaganje stavili preko 40 treninga dnevno u udarnim terminima, u kojima bi participiralo preko 800 dječaka i djevojčica omladinskih pogona svaki dan. Starteški plan je da ‘udarni’ termini budu rezervisani iskuljučivo za košarku, a ostali termini bi bili na raspolaganju ostalim sportovima, rekreativcima i slično. Sarajevo je poznato kao turistička destinacija, a sportski turizam je grana turizma koji je u ekspanziji. BDF trening centar bi i u tom kontekstu bio idelano mjesto za organizaciju internacionalnih takmičenja, turnira i prvenstava isključivo za omladinsku košarku. Cilj izgradnje objekta sa mješovitom namjenom se ne ogleda samo da imamo ‘one stop shop’ za cijelu porodicu, već da prihod od komercijalnih sadržaja bude usmjeren na održavanje i raspoloživost sportskih sadržaja po niskim cijenama kako bi sportska infrastruktura bila jeftinija i na taj način dostupna svima. Sama struktura investicije, koje je značajna, je bazirana na vlastitom kapitalu i dijelom subordiniranog duga, participaciju lokalnih biznisa i stranog investitora na bazi alikvotne podjele rizika i profita, a po principima islamskog bankarstva.
