Nakon spasa u zadnji čas u sezoni 1965-66, u kojoj su kažnjeni oduzimanjem šest bodova zbog “Slučaja Planinić”, fudbaleri Željezničara su u narednih šest godina stalno napredovali na prvenstvenoj tabeli. U narednim sezonama su Plavi šampionat redom završavali na šestom mjestu (1966-67), petom (1967-68), opet petom (1968-69), četvrtom (1969-70)…

Početak sezone 1970-71 nije mogao nagovijestiti da će klub s Grbavice, tada domaćin na Koševu, napraviti još jedan iskorak i ostvariti najveći dotadašnji uspjeh – osvajanje vicešampionske titule. Naime, puleni Milana Ribara su sezonu počeli u promjenljivoj formi, skoro dva mjeseca ne uspjevši ostvariti bilo kakvu dobru rezultatsku seriju. Uz to, u pobjedi nad Slobodom na Koševu (2:0), u 3. kolu odigranom 30. augusta 1970. godine, posljednji put u prvenstvenom susretu je dres Željezničara obukao Ivica Osim.

Legendarni Štraus se od Želje oprostio tri dana kasnije, u šokantnoj prvoj utakmici 1. kola Kupa sajamskih gradova protiv Anderlechta na Koševu. Osim je doveo Plave u vodstvo, pola sata prije kraja Željo je imao dva gola prednosti (3:1), ali je uslijedio preokret, začinjen s dvije lopte u mreži Radovića u posljednjih osam minuta za pobjedu gostiju (3:4).

Zanimljiv podatak za analitičare: 12 godina kasnije će se još jedan velikan bh. fudbala od najdražeg klupskog dresa oprostiti protiv Anderlechta i to na Koševu, u utakmici Kupa UEFA (nasljednik Kup sajamskih gradova). Pogađate već, Safet Sušić je posljednji zvanični susret za Sarajevo odigrao protiv najslavnijeg belgijskog kluba u decembru 1982. godine.

Vratimo se Željezničaru. Bez Osima je nastavljena serija promjenljivih nastupa Plavih, čija je kruna bio još jedan šokantan poraz od Anderlechta i ispadanje iz Evrope. U revanšu na briselskom stadionu Émile Versé (današnji Lotto Park), 16. septembra 1970. godine, opet je Željo vodio pola sata prije kraja, imao produžetke nakon gola Edina Spreče (3:4), ali su domaći ponovo preokrenuli i s dva pogotka Šveđanina Inge Ejderstedta zabilježili trijumf (5:4).

Po tri pobjede, remija i poraza, devet bodova i tek deveto mjesto prvenstvene tabele, to je bio bilans Želje na sredine jesenje polusezone. Kada su 18. oktobra 1970. godine, u meču 10. kola Prvenstva Jugoslavije, na teren stadiona Koševo istrčali fudbaleri Željezničara i Hajduka malo ko je mogao pretpostaviti da će ova dva tima u nastavku sezone voditi veliku borbu za titulu. Doduše, Splićani su bili nešto bolje plasirani, na četvrtom mjestu s 12 bodova, ali će im kasnije biti dodat još jedan bod, kao epilog jedne od najvećih afera u historiji jugoslovenskog fudbala.

Naime, utakmica 7. kola između Hajduka i OFK Beograda, odigrana 23. septembra 1970. u Splitu, prekinuta je u 53. minutu pri rezultatu 2:2, nakon što je novosadski sudija Pavle Ristić pogođen kamenom u glavu. Prvobitno je susret registrovan 0:3, što je izazvalo velike proteste i nacionalističke nerede u Splitu, gdje su u more bačeni brojni automobili beogradskih registarskih tablica. Na kraju je “zbog mira u kući (Jugoslaviji)”, odlučeno da se utakmica registruje rezultatom u trenutku prekida (2:2).

Ako se promjenljivim nastupima Željezničara, pridoda neobično hladno vrijeme, ne čudi što je na današnji dan prije 52 godine na stadionu Koševo svega 10-ak hiljada gledalaca dočekalo gostovanje Hajduka. Loši vremenski uslovi utjecali su na igru u prvom poluvremenu, u kojem je zabilježena samo jedna šansa: “Čiko” Radović je odbranio udarac Mićuna Jovanića, dok je Radomir Vukčević, njegov kolega na suprotnoj strani, bio potpuno besposlen i pored terenske inicijative Željezničara.

Nastavak utakmice protekao je u dominaciji pulena Milana Ribara. Redale su šanse igrača u plavo-bijelim dresovima, no mreže su mirovale sve do posljednjih 10-ak minuta, kada je počela prava drama. U 81. minuti Fahrija Hrvat centrira, a Boško Janković glavom postiže gol za 1:0. Radost Željinih navijača nije dugo trajala. Samo pet minuta kasnije Ivan Pavlica pronalazi Miroslava Vardića, a fudbaler koga su zbog osebujnog izgleda zvali “Isus” uspijeva savladati Radovića i izjednačiti rezultat (1:1).

Fudbaleri Željezničara kreću na sve ili ništa, Josip “Škija” Katalinski šutira s vrha šesnaesterca, no Vukčević loptu izbija u korner. Nakon udarca s ugla pogriješio je Pavlica, a Janković još jednom uspijeva zatresti mrežu za pobjedu Željezničara 2:1 i neopisivo slavlje navijača na Koševu. Osim dvostrukog strijelca Jankovića, izvještači s utakmice su u timu Željezničari izdvojili i Josipa Katalinskog i Envera Hadžiabdića.

Uslijedila je sjajna serija fudbalera Željezničara, pa već u narednom kolu na stadionu JNA pobijeđen lider Partizan (2:1). U proljetnom dijelu sezone, u derbiju prvenstva, Splićani su se revanširali Želji, zabilježili pobjedu istim rezultatom (2:1) i stigli do prvog naslova nakon 16 godina, dok se ekipa s Grbavice (tada Koševa) na kraju morala zadovoljiti vicešampionskom titulom.

Željezničar – Hajduk 2:1 (0:0)

Sarajevo, 18. oktobar 1970. Stadion Koševo, gledalaca 10.000. Vrijeme hladno, teren pogodan za igru. Sudija: Radmilo Ristić (Beograd). Strijelci: 1:0 Janković (81), 1:1 Vardić (86), 2:1 Janković (89).

ŽELJEZNIČAR: Radović, Kadrić, Hrvat, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Bajić (Sprečo), Bukal (Mujkić), Janković, Deraković. Trener: Milan Ribar.

HAJDUK: Vukčević, Džoni, Lemešić, Hlevnjak, Holcer, Peruzović, Vardić, Mužinić, Jovanić, Jerković, Pavlica. Trener: Slavko Luštica.