Evropski prvak, tri puta šampion Jugoslavije, dva puta osvajač Kupa Jugoslavije, četiri puta prvak BiH, vicešampion svijeta… Prepuna je riznica trofeja Košarkaškog kluba Bosna, najvećeg sarajevskog sportskog kolektiva uprkos neveselom aktuelnom trenutku. Svi znaju da je prva stepenica u stvaranju velike Bosne preskočena 28. aprila 1972. godine, kada je u prepunoj Skenderiji, u drugoligaškoj majstorici Bosna pobijedila gradskog rivala Željezničara 65:59 i izborila plasman u elitni rang jugoslovenske košarke.

Na današnji dan prije 50 godina Studenti su odigrali prvu utakmicu u prvoligaškoj konkurenciji, susret koji je imao dramatičnu višemjesečnu uvertiru. Već smo opisali kako je trener Bosne Bogdan Tanjević privolio najboljeg evropskog juniora Mirzu Delibašića da se priključi novom prvoligašu. Desilo se to 23. jula 1972. godine, uoči finala Evropskog juniorskog prvenstva u Zadru, susreta između Jugoslavije i Italije.

Međutim, realizacija ovog transfera nije bila nimalo jednostavna. Naime, 12 mjeseci ranije, u julu 1971. godine, legendarni Kinđe je dobio ispisnicu matičnog kluba, tuzlanske Slobode, da pristupi beogradskom Partizanu, zajedno s daljim rođakom Draženom Dalipagićem. Kinđe i Praja dobili su garsonjeru na Voždovcu, Delibašić se već upisao četvrti razred Jedanaeste beogradske gimnazije, kada se pokolebao.

Najbolji bh. sportista svih vremena se odlučio vratiti u Tuzlu i tamo završiti srednju školu, paralelno s nastupima za drugoligašku Slobodu.

Ovu odluku iskoristili su predstavnici Bosne, pa su narednih godinu dana trener Bogdan Tanjević i sekretar kluba Vukašin Vukalović na sve načine pokušavali i uspjeli privoljeti Kinđeta da pređe u Sarajevo. Tada je počela pravna zavrzlama. Košarkaški savez Jugoslavije je imao ispisnicu Slobode za Delibašićev transfer u Partizan, kada se u priču uključila Bosna. Košarkaški savez BiH je insistirao da pomenuta ispisnica Slobode ima pravni osnov i za Kinđetov prelazak u Bosnu, no državna kuća košarke isprva to nije prihvatila.

Bilo kako bilo, u trenutku kada je startovalo Košarkaško prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1972-73, Mirza Delibašić još nije bio registrovan za Bosnu. Historijsku prvu utakmicu Studenata u elitnom rangu, 28. oktobra 1972. godine, morala je odigrati ekipa čiju su okosnicu činili igrači iz prethodne drugoligaške sezone – Rođeni Krvavac, Anto Đogić, Mladen Terzić, Slobodan Pejović, Aleksandar Nadaždin, Boško Bosiočić, Bruno Soče, Žarko Varajić, Jovo Terzić, Zdravko Čečur, Mirsad Milavić i Svetislav Pešić.

Protivnik Studenata u prvoligaškom debiju bio je čačanski Borac, ekipa koja se tog ljeta značajno pojačala.

Ako Kinđetu nije bilo suđeno, onda je te oktobarske subote u Skenderiji prvoligaški debi upisao jedan drugi velikan jugoslovenske košarke. Iz komšijskog čačanskog Železničara u Borac je stigao Dragan Kićanović, tada drugi najbolji junior Evrope i Delibašićev saigrač iz reprezentacije. Tako je 1972-73 bila jedina sezona u kojoj su u istom dresu zaigrala dva najveća čačanska košarkaša, nenadmašni strijelci Radmilo Mišović i Dragan Kićanović, pa ne čudi da je Borac, predvođen legendarnim trenerom Lazarom Lečićem, ostvario najveći uspjeh u klupskoj historiji – plasman na četvrto mjesto u Prvenstvu Jugoslavije.

Na današnji dan prije 50 godina je mala Skenderija bila puna kao šibica. No, debi Studenata u elitnom rangu u prvom poluvremenu je okovao noge sarajevskim košarkašima. Prevođeni Mišovićem i Kićanovićem, gosti iz Čačka bili su bolji i na odmor otišli sa sedam poena prednosti (40:47). Domaći tim je u nastavku zaigrao kao preporođen, Studenti su se požrtvovano bacali za svaku loptu i u 23. minuti izjednačili na 50:50. Predvođeni odličnim Žarkom Varajićem i Jovom Terzićem, košarkaši Bosne prelazi u vodstvo koje nisu ispuštali do kraja. Na isteku 40. minuta semafor je pokazao rezultat 86:82 za Bosnu.

Bila je to historijska prva pobjeda Bosne u elitnom rangu jugoslovenske košarke. Žarko Varajić je istakao da je njegov tim “zasluženo pobijedio”, a s ovom konstatacijom se složio trener gostiju Lazar Lečić, naglasivši “borbenost Studenata” i poručivši da je “ubijeđen kako će Bosna zadržati prvoligaški status”.

Nekoliko dana nakon utakmice s Borcem, Bosna je zabilježila još jednu veliku pobjedu: Mirza Delibašić je registrovan za Studente. Na kraju sezone su puleni Bogdana Tanjevića osvojili 12. mjesto u konkurenciji 14 klubova i izborili opstanak. Ostalo je historija…

Bosna – Borac (Č) 86:82

Sarajevo, 28. oktobar 1972. Mala dvorana Skenderije. Gledalaca 1.600. Sudije: Kavčič (Ljubljana), Juhas (Novi Sad). Rezultat: Bosna – Borac 86:82 (40:47).

BOSNA: Krvavac (4), Đogić (4), M. Terzić (4), Pejović, Nadaždin, Soče (2), J. Terzić (20), Varajić (24), Bosiočić, Čečur (8), Milavić (4), Pešić (16). Trener: Bogdan Tanjević.

BORAC: Katanić (11), Kačarević (2), Drašović, Kićanović (22), Radivojević (10), P. Strugarević, Andrić, Mišović (26), S. Strugarević (2), Koprivica (5), Radić, Drobnjak (4). Trener: Lazar Lečić.