Republički ligaš je u Kupu maršala Tita eliminirao člana Velike četvorke. Sjećanje na nezaboravni trijumf Budućnosti iz Banovića nad favorizovanim zagrebačkim Dinamom, pobjedu ostvarenu 13. augusta 1986.
Kup maršala Tita bio je najmasovnije fudbalsko takmičenje u bivšoj Jugoslavije, prepuno iznenađenja, šansa nižerazrednim klubovima da iznenade favorite. Ko se još ne sjeća podvigâ banjalučkog Borca, koji je dva puta kao drugoligaš došao do finala, jednom čak osvojio trofej pobijedivši Crvenu Zvezdu. Mali klubovi počinjali su nastupe na republičkom nivou, da bi se najuspješniji među njima priključili prvoligašima u završnici koja je startovala utakmicama 16-ine finala.
U sezoni 1986-87 desila se krupna promjena u pravilima Kupa maršala Tita, jer je određeno da se od drugog kola završnice (osmine finala) igraju po dvije utakmice. Prva runda (16-ina finala) je zadržala dotadašnji koncept samo jedne utakmice, pri čemu su nižerazredni timovi (članovi republičkih i nižih liga) automatski imali prednost domaćeg terena.
Fudbaleri Budućnosti iz Banovića ostvarili su jedan od najvećih uspjeha u dotadašnjoj klupskoj historiji samim plasmanom u završnicu u sezoni 1986-87, kada im žrijeb za prvo protivnika dodijelio ekipu zagrebačkog Dinama. Puleni Ćire Blaževića su tri mjeseca ranije u finalu Kupa maršala Tita, na Stadionu JNA u Beogradu poraženi od Veleža (1:3) i niko u taboru Modrih nije očekivao da će opet jedan bh. klub, ovaj put republički ligaš iz Banovića, biti koban za favorizovane Zagrepčane.
Na današnji dan prije 36 godina, ekspedicija Dinama stigla je u Banoviće nakon uspješnog prvenstvenog starta i trijumfa nad niškim Radničkim u Maksimiru (1:0). Utakmica protiv Budućnosti trebala je poslužiti kao zagrijavanje za derbi 2. kola, gostovanje Modrih na Poljudu protiv Hajduka. Datum 13. august 1986. godine bio je pravi praznik u Banovićima. Na tribinama prepunog Gradskog stadiona našlo se 6.000 gledalaca, koji su došli vidjeti renomiranog gosta, predvođenog harizmatičnim “trenerom svih trenera”.
Dinamu se suprotstavio domaći klub, u to vrijeme “filijala” tuzlanske Slobode. Dres Budućnosti su na zalasku karijere nosili bivši asovi Crveno-crnih poput sjajnog golgetera Jovana Gece i kapitena Suada Kalesića, potom budući prvotimci Tomo Mrkić i Zoran Milošević, a na klupi je sjedio Rade Jovičić, bivši fudbaler i budući trener Slobode. I u protivničkom timu Dinama bila su dvojica bivših igrača Slobode – Ismet Hadžić (1954-2015) i Ivan Cvjetković – kojima, naravno, treba pridodati Ćiru Blaževića, budućeg trenera tuzlanskog kluba.
Na terenu ne samo da je Budućnost bila ravnopravan rival Dinamu, nego su puleni Radeta Jovičića u drugom poluvremenu bili bolji tim. Nakon što su u prvom dijelu šanse propustili Čolić i Geca za Zeleno-crne, a Cvjetković i Mlinarić za Modre, nastavak je donio dominaciju domaćina. U 60. minutu je Zoran Milošević precizno šutirao, golman Ladić je loptu odnio u stativu, da bi u nastavku akcije, nakon centaršuta Suada Kalesića, i Tomo Mrkić pogodio okvir gola. Tri minute prije kraja sudija Abdulah Abdulahu iz Novog Pazara zbog međusobnog koškanja pokazao crvene kartone Mrkiću i Malbaši.
Kako po isteku regularnih 90 minuta nije bilo golova, pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Fudbaleri Budućnosti bili su uspješniji i slavili 3:2 za neviđeno slavlje u Banovićima. Republički ligaš je eliminirao člana Velike četvorke! Junak penal-serije bio je Ibrahim “Brajče” Mujkić, golman Budućnosti, koji je u Sportskim Novostima ocijenjen “desetkom”. Ćiro Blažević je čestitao domaćinu na pobjedi, a izvještaču “Slobodne Dalmacije”, koji ga je nazvao uoči derbija s Hajdukom, rekao “da je u šoku i nikad kao trener Dinama nije bio nesretniji”.
Stari trenerski lisac je poraz protiv Budućnosti iskoristio za “okretanje pile naopako”. Četiri dana nakon šoka u Banovićima, Dinamo je na Poljudu deklasirao Hajduka (4:0). Upravo je Hajduk bio naredni protivnik Banovićana u osmini finala. Prvi susret u Splitu su Bili dobili 4:1, da bi u revanšu Budućnost zamalo napravila još jednu senzaciju. Zeleno-crni su 8. septembra 1986. u Banovićima u prvom poluvremenu poveli 2:0 golovima Karića i Miloševića. Ipak, u posljednjim trenucima je Stjepan Deverić savladao Mujkića za konačnih 2:1 i prolazak Hajduka, kasnije i trijumf u Kupu maršala Tita. Ostalo je sjećanje na velike utakmice Budućnosti protiv članova “Velike četvorke”…
Budućnost – Dinamo 0:0 (jedanaesterci 3:2)
Banovići, 13. august 1986. Gradski stadion. Gledalaca 6.000. Vrijeme toplo, teren idealan za igru. Sudija: Abdulah Abdulahu (Novi Pazar). Žuti karton: Lugavić (Budućnost). Crveni kartoni: Mrkić (Budućnost), Malbaša (Dinamo).
Strijelci u penal-seriji: 0:1 Arslanović, 1:1 Ibranović, 1:2 Cvetković, 2:2 Lugavić, 3:2 Karić.
BUDUĆNOST: Mujkić, Kalesić, Ibranović, Grgić, Lugavić, Mrkić, Čolić (Tadić), Z. Milošević, Geca (Muminhodžić), Crnkić, Karić. Trener: Rade Jovičić.
DINAMO: Ladić, Cupan, Z. Cvetković, Arslanović, Hadžić, Matić, Besek (Bogdanović), Munjaković, Malbaša, Mlinarić, Cvjetković. Trener: Mirosav Blažević.
