Najmlađi su bili najbolji: 20-godišnji Boško Janković je u novinskim izvještajima ocijenjen “desetkom”, dok je “devetku” zaslužio 19-godišnji golman Slobodan Janjuš
Piše: J. MRŽLJAK
Da će Željezničar 1972. doći do prve i jedine titule prvaka Jugoslavije moglo se naslutiti već u proljetnom dijelu prethodne sezone 1970-71. Nakon petog mjesta sa šest bodova zaostatka za liderom Partizanom u jesenjem dijelu, Plavi su u proljeće 1971. igrali spektakularno, osvojili 26 od moguća 34 boda, s gol razlikom 39:15. Ekipa Milana Ribara je drugi dio počela pobjedom nad Dinamom na Maksimiru (1:0), u debiju Slobodana Janjuša na golu, nakon čega je Željina lokomotiva upisala još jedan gostujući trijumf – protiv Vojvodine (2:1) u 22. kolu.
U narednoj rundi su Plavi osvojili bod pod Bijelim Brijegom u meču s Veležom (1:1), pa u još jednom bh. derbiju na Koševu nadigrali ekipu banjalučkog Borca (4:2). Tako je Željo nakon 24. kola držao četvrtu poziciju s 29 bodova, tri manje od lidera Hajduka. Na današnji dan prije 54 godine, na redu je bilo gostovanje na Marakani kod Crvene Zvezde, ekipe koja je u tri prethodne sezone osvajala titulu. Međutim, nastupi na evropskoj sceni pokvarili su planove pulena Miljana Miljanića o četvrtom uzastopnom naslovu.
Zvezda je nakon 24. kola držala tek šestu poziciju, ali je izborila plasman u finale Kupa maršala Tita, u kojem je Beograđane čekao dvomeč s tuzlanskom Slobodom. Tri dana uoči susreta sa Željezničarom, Zvezda je doživjela možda najteži poraz u klupskoj historiji. Desilo se to nakon što su u prvoj utakmici polufinala Kupa šampiona Crveno-bijeli na Marakani deklasirali ekipu Panathinaikosa (4:1) i jednom nogom zakoračili u finale na Wembleyu protiv Ajaxa.
Međutim, revanš odigran 28. aprila 1971. na atinskom Leofórosu donio je pravi šok – grčki prvak je slavio 3:0 i izborio finale. Zvezdini fudbaleri su se žalili na “teške noge” i stomačne tegobe nakon konzumiranja juhe čudnog okusa na ručku uoči utakmice… Po povratku u Beograd “Zvezdaši” su morali bježali od ogorčenih navijača, koji su ih optužili za “prodaju” utakmice. Sve ovo je utjecalo na psihu igrača Zvezde, ali i prorijedilo posjetu tri dana kasnije u prvenstvenom susretu protiv Željezničara.
Kada je u 16:15 sati, u subotu 1. maja 1971. godine, sudija Trpkovski iz Skoplja dao znak za početak utakmice Crvena Zvezda – Željezničar, 10-ak hiljada gledalaca na Marakani vidjelo je da se demoralisani domaćin ne može nositi sa sjajno fizički pripremljenim igračima iz Sarajeva. Već u 5. minuti je Branimir Jelušić sa desne strane uposlio 20-godišnjeg Boška Jankovića, koji je povukao loptu i potom iskosa matirao Ratomira Dujkovića (0:1).
Pet minuta kasnije je Edin Sprečo šutirao, Dujković slabo intervenisao i kratko odbio loptu do Jankovića kojem nije bilo teško da postigne drugi gol (0:2). Tu nije bio kraj agoniji šampiona: igrao se 17. minut kada je Janković u nezaustavljivom prodoru protutnjao pored Vladislava Bogićevića, izašao pred Dujkovića, zaobišao ga i postigao hat-trick (0:3). Zvezda – Željo 0:3, nakon samo 17 minuta, ko se tome mogao nadati!?
Samo što se krenulo s centra u nastavku, Stanislav Karasi je centrirao s desne strane, pogodio u glavu Zorana Filipovića i Slobodan Janjuš je morao vaditi loptu iz mreže (1:3). Pogodak je dao krila domaćinu, Zvezda je stvorila nekoliko odličnih šansi, ali je 19-godišnji “Čobo” Janjuš spriječio da utakmice uđe u neizvjesnu završnicu. Ako je bilo ikakvih dilema, one su nestale u 79. minutu: ponovo je Jelušić uposlio Jankovića, Željin golgeter je izlomio Klenkovskog i postigao svoj četvrti gol (1:4).
Četverostruki strijelac Boško Janković je u novinskim izvještajima ocijenjen “desetkom”, a fantastična partija na Marakani pomogla mu je da izbije na čelo liste najboljih strijelaca Prve lige. U svom osmom nastupu je “devetku” zaslužio mladi golman Slobodan Janjuš. Poslije utakmice je Milan Ribar objašnjavao da je kolegu Miljana Miljanića nadmudrio “muškom i agresivnom igrom”, na sličan način kao i 18 mjeseci ranije, kada je, također na Marakani, Željo slavio istim rezultatom (4:1).
Iako su se nakon pobjede u Beogradu Plavi primakli na dva boda vodećim ekipama Hajduka i Partizana, na kraju su se morali zadovoljiti vicešampionskom titulom i plasmanom u novopokrenuti Kup UEFA. Boško Janković je s Hajdukovim golgeterom Petrom Nadovezom podijelio naslov najboljeg strijelca šampionata. U narednom šampionatu je titula najzad stigla na Grbavicu, a najveći rival bila je upravo Crvena Zvezda…
Crvena Zvezda – Željezničar 1:4 (0:3)
Beograd, 1. maj 1971. Stadion Crvene Zvezde. Gledalaca 10.000. Vrijeme sunčano, teren pogodan za igru. Sudija: Trpkovski (Skoplje).
Strijelci: 0:1 Janković (5), 0:2 Janković (10), 0:3 Janković (17), 1:3 Filipović (46), 1:4 Janković (79).
CRVENA ZVEZDA: Dujković, Đorić (Krivokuća), Klenkovski, Antonijević, Bogićević, Pavlović, S. Janković, Karasi, Filipović, Aćimović, Džajić. Trener: Miljan Miljanić.
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, D. Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, E. Hadžiabdić, Jelušić, B. Janković, Bukal, Sprečo, Deraković. Trener: Milan Ribar.
