Osjetio je bol u ruci. I odlučio da se ne obazire. Utakmica je tek počela, a on treba svojim saigračima u borbi protiv košarkaške velesile. Povrijedio se već kod podbacivanja s Victorom Wembanyamom i šta sad da radi? Naravno da mu ne pada na pamet da izađe. Čak i kada je bol postala oštrija tokom pauze na poluvremenu, Kenan Kamenjaš je odlučio igrati.

To su njegovi saborci, Zmajevi. Njih se ne ostavlja na cjedilu. Nadimak je Kameni, to tako pristaje kamenom karakteru skromnog mladića iz Dabravina kod Vareša. Karakteru kojeg je potvrdio i u nedavnom meču u Francuskoj.

Trikolori su ostali neporaženi na domaćem terenu u aktuelnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, opravdali ulogu favorita (92:56), ali Kamenjaš je ponovo bio najefikasniji u redovima reprezentacije Bosne i Hercegovine. I pored povrede palca (napuknuta kost), zbog koje će sada morati pauzirati nekoliko sedmica.

Tri dana ranije, protiv Mađarske u Skenderiji (83:78), postavio je lični rekord u najdražem dresu po broju poena (20), a zatim identičan bilans ostvario protiv aktuelnih evropskih i olimpijskih viceprvaka. Dva puta 20, između petka i ponedjeljka.

U protekle dvije utakmice pokazao je kako sazrijeva u kvalitetnog centra. Znao je raznijeti sve pred sobom prije zakucavanja, ali i odigrati racionalno kada to treba. Ubacio je tricu koja je slomila Mađare u završnici dramatičnog susreta, dvije je utrpao Francuzima, zatim dijelio pasove, skakao, pravovremeno izlazio u blokove… Nekako – sve kako treba.

Sa svega 22 godine Kenan Kamenjaš je postao igrač na kojeg se nacionalni tim može osloniti kada je teško. A u ovom kvalifikacijskom “prozoru” itekako je bilo teško. Nismo mogli računati na Nurkića i Musu, povrijedio se Halilović, zatim se javio i Sulejmanović s lošim vijestima, niz je nastavljen s Atićem i Robersonom. Pola ekipe s Eurobasketa je nedostajalo.

Ali tu je bio Kameni. Div velikog srca svojom kolosalnom energijom pomogao je ekipi da ostvari važnu pobjedu s kojom smo ostali u trci za plasman na SP, a zatim pokazao zube i moćnim Trikolorima. Povrijeđen.

A nije mnogo vremena prošlo otkako se ozbiljnije počeo baviti košarkom u brezanskom Košu, a zatim prešao u istoimeni klub u Sarajevu. Pritom je bio spreman na mnoga odricanja. Ustajao u zoru, znao leći i iza ponoći. Domaća javnost ga je upoznala kao igrača Sparsa, koji je platio obeštećenje za njega, a zatim opravdao ulaganje u Kamenjaša. Podgorički SC Derby izdvojio je šestocifreni iznos kako bi ga doveo iz sarajevskog prvoligaša.

Prošle sezone je izabran u najbolju petorku ABA lige, a po mnogima mu je nepravedno uskraćena titula najkorisnijeg igrača (MVP) regionalnog takmičenja. Statistika je bila na strani bh. reprezentativca, ali nije pomoglo… Nema veze. Neće se obazirati. Jer samo gleda naprijed.

Danas je član Budućnosti, igra i Eurocup. Stepenica po stepenica, razvoj Kamenjaša ide u dobrom smjeru, bez preskakanja lekcija. Jednog dana ćemo ga, Bože zdravlja, gledati i u Euroligi. Ali nikad, budite sigurni, neće zaboraviti ko je i odakle dolazi.

Dok avion plovi oblacima iznad njegovog rodnog kraja, pokazat će gdje se nalaze Dabravine. Kao da priča o Parizu. Kod kuće je najljepše, govori.

“Tu živi oko 300 ljudi, ne više. I svi oni znaju sastav naše reprezentacije otkako sam ja počeo igrati u dresu BiH. Debitovao sam 24. februara 2019. godine, protiv Bugarske. Datum koji nikad neću zaboraviti. Od tog dana moje komšije u Dabravinama ne propuštaju utakmice reprezentacije. Od početka ove sezone nisam uspio otići tamo, ali kad odem… To je poseban doživljaj”, priča Kameni.

Poseban je doživljaj i nama gledati njega kako izrasta u sjajnog igrača. Kao čovjek, teško da može biti veći. Ljudska gromada sa 22 godine. Od koje već sada neki mogu dosta naučiti. Za početak, kako se voli domovina.