“Laku noć, Sarajevo!!”, galamio je u delirijumu Josh Bett, koji je za FIBA TV komentarisao utakmicu između košarkaških reprezentacija BiH i Bugarske.

Britanskog komentatora je Džanan Musa natjerao da “propriča” bosanski, dubokom trojkom na sekundu prije kraja meča pod svodom dvorane Mirza Delibašić. Pobjedničkom, za konačnih 76:73.

Bettov euforični poklič je zapravo reakcija zaljubljenika u košarku, daleko od toga da je navijao za našu reprezentaciju. Jednostavno, bio je oduševljen Musinim potezom, strijelom u srce protivnika za trijumf koji donosi plasman u drugi krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

Za samu reprezentaciju Bosne i Hercegovine, to je trenutak čiste radosti. Tačka na stresan period od prethodnih nekoliko sedmica, koji je uslijedio nakon ostavke Vedrana Bosnića na mjesto selektora. Nemalo je same igrače iznenadio taj čin bivšeg šefa stručnog štaba Zmajeva, kao i činjenica da se brže-bolje moraju privikavati na novog trenera.

Srećom, taj čovjek se odaziva na ime Adis Bećiragić. Ili Aziz Bekir, kako ga zovu u Turskoj, gdje je ostavio snažan trenerski pečat, što kao pomoćnik Bogdana Tanjevića u tamošnjoj reprezentaciji, tako i kao prvi stručnjak brojnih turskih klubova.

Upravo je neprevaziđeni Boša među prvima izrazio uvjerenje da će Bećiragić uspjeti odgovoriti izazovu, iako u jako tijesnom vremenskom razmaku mora upoznavati ekipu i uspostaviti sistem igre.

“Izvanredan je i trener i čovjek u kojeg imam potpuno povjerenje. To je sad teška situacija u nekoliko dana uklopiti se sa igračima i uraditi trenerski posao. A ja mislim da on ima kapacitet da može da to uhvati za kratko vrijeme. Ekstremna bistrina, odličan stil sa igračima, pošalica i komanda, duhovit je, što je meni vrlo značajno. Treneri ne moraju da imaju baš uvijek mrsku facu na licu, da nešto lome i ljute se uvijek. Nema potrebe, sa igračima se može i drukčije”, opisao je Tanjević svog bivšeg asistenta.

Osim tog vremenskog škripca, novi selektor BiH pred sobom je imao još jedan dodatni problem. Reprezentacije Češke Republike i Bugarske pred posljednja dva kola znatno su pojačane u odnosu na prvi kvalifikacijski “prozor”, kada ih je bh. reprezentacija predvođena Bosnićem savladala.

Česi su napravili značajan upgrade sa Satoranskim, Balvinom i Audom (nisu igrali u Skenderiji). To je sada ona ista reprezentacija koja se po prvi put u historiji češke države plasirala na Olimpijske igre, a koja je, osim protiv BiH (93:81), kvalitet demonstrirala i sinoćnjom pobjedom usred Litvanije (72:83).

Pomenuti poraz u Pardubicama dodatno je uzdrmao Zmajeve, a tek je dolazio meč “biti ili ne biti” s Bugarskom, snažnijom za izvrsnog naturalizovanog američkog playmakera Dee Bosta iz Galatasaraya. I onda se desilo ono što smo opisali u prvim pasusima ovog teksta. Drama u vrelom zraku pretople dvorane, trojka MVP-a španskog prvenstva i pobjeda koja život znači.

Da, život. Nije samo bila bitna za plasman Zmajeva u drugi krug, već i zbog toga što su izbjegli, naprimjer, sudbinu reprezentacije Hrvatske, koja je zadnjim mjestom u grupi sebi priredila odlazak u predkvalifikacije sa košarkaškim liliputancima poput Gibraltara i San Marina.

Naša selekcija se sada ipak nalazi u gornjem domu evropske košarke. Nema ljepše nagrade za čovjeka koji je pristao vaditi kestenje iz vatre. Mogao se jednostavno zahvaliti na ponudi. Ima svoj posao, trener je aktuelnog šampiona Kosova, najmanje što mu treba je da vlastitu karijeru stavlja na kocku i bude izložen brutalnim kritikama u domovini, u slučaju neuspjeha. Da smo kojim slučajem izgubili od Bugara, probleme s kojima je bio suočen malo ko bi uzimao u obzir.

Popljuvali bismo i igrače, niko ne bi bio pošteđen. Sve je to rizik na koji je bio spreman Adis Bećiragić. Iz jednog razloga. Ovo je njegova reprezentacija. Kao što je bila devedesetih, dok je taj grb nosio na prsima kao igrač. Jednostavno nije mogao okrenuti glavu i produžiti dalje, tamo gdje ga vodi uspješna trenerska karijera.

Sa našim sjajnim i karakternim košarkašima brzo je pronašao hemiju, možda baš zbog tog vezivnog tkiva, ljubavi prema najdražem dresu.

“Mi smo dobro uvijek igrali kvalifikacije, ako pamtite još od vremena kada sam ja igrao. Kako će biti ove godine na Eurobasketu? Ja se nadam i očekujem da ćemo biti dobri. Drugim ekipama fali zajedništva, to može biti naša prednost, to će biti jedan dio posla da taj kvalitet ujedinimo u jedinstvo i bit ćemo konkurentni. Imamo karaktetne momke koji ginu za ovaj dres, pokušat ćemo dići kvalitet ekipe na veći nivo”, kazao je Bećiragić na sinoćnjoj press-konferenciji, prije nego što će napustiti Skenderiju i s porodicom otići u toplu sarajevsku noć, sa osmijehom na licu.

Pravi posao za njega i Zmajeve, istina, tek slijedi. Ali od sada može biti samo bolje. Divno prijateljstvo tek je počelo. Kritičara će, naravno, uvijek biti, pa i onih koji će tražiti mane u pobjedi nad Bugarskom i maliciozno zanemarivati nevolje s kojima je nacionalni tim bio suočen. Ali sve dok reprezentacija plovi u dobrom smjeru – svejedno je.