Ivaylo Petev je novi selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine. Uprkos protivljenju većeg dijela bosanskohercegovačke javnosti, rukovodstvo Nogometnog saveza BiH nije slušalo taj glas. “Izgurali” su do kraja ono što su naumili.

Na taj način čelnici krovne kuće bh. fudbala kreirali su toksičnu atmosferu u kojoj je na kraju kolateralna šteta upravo bugarski stručnjak, a potencijalno i sama reprezentacija koju će bivši trener Ludogoretsa i Dinama voditi.

Naši fudbalski foteljaši dodatno su sve začinili zloupotrebom lika i djela Sergeja Barbareza. S obzirom na to da su na kraju kao njegov ključni minus istakli neiskustvo, a da su ga sami pozvali i pregovarali, govori u prilog tome da su bezobzirno iskoristili ime bivšeg kapitena BiH u predstavi čiji epilog su davno isplanirali.

Stavljanjem Peteva u isti koš sa jednom takvom legendom bilo je jednako spoju hemijskih elemenata koji izazivaju eksploziju.

Da Barbarez nije iskorišten, sigurno bi i atmosfera bila barem za mrvicu lagodnija. Bilo bi onih koji bi i dalje bili protiv imenovanja Bugarina, ali vjerovatno bi se više pokušavale izvući neke pozitivne stvari, pa makar to bio i simpatični bosanski jezik novog selektora. Baš kao što je i prije nekoliko godina Petr Šegrt pobrao mnoge simpatije u Premijer ligi BiH, više zbog jezika, nego trenerskih kvaliteta.

Svi koji su bili protiv postavljanja bugarskog stručnjaka za selektora reprezentacije BiH možda bi se sada trebali voditi narodnom izrekom koja poručuje kako “pametniji popušta”. S obzirom na to u kakvom ambijentu je Petev imenovan selektorom Zmajeva, jasna je poruka da njegov trenutni status ionako neće promijeniti nikakav bojkot ili protest.

“Ja nikada ne odustajem, radim posao sa srcem. Nisam najidealniji i najljepši, ali mislim da mogu napraviti dobar posao. Nisam odustao nakon pritiska javnosti”, odbrusio je 45-godišnji stručnjak na predstavljanju u zgradi NSBiH.

Onda da vidimo kako to već novi selektor “radi srcem” i pokušava ispuniti cilj svih, od navijača do Saveza (valjda), a to su pobjede Zmajeva i plasmani na velika takmičenja, bez obzira na to ko sjedi u foteljama, na klupi, igra na terenu… Šta je, uostalom, alternativa? Navijat ćemo protiv vlastite reprezentacije?

Nadati se da je kod Bugarina velika želja za dolaskom na mjesto gdje je zapravo nepoželjan ekvivalentna njegovom znanju, samopouzdanju i vjeri da može napraviti dobar rezultat sa Zmajevima. Svaki drugi motiv za dolaskom na klupu reprezentacije BiH, u ovakvoj atmosferi, ne bi bio dobar ni za koga, posebno za naš nacionalni tim.

Naravno, jasno je i da se odnos prema Petevu ne može dramatično promijeniti preko noći. Kao i činjenica da smo trenutno u poziciji čistog autsajdera u našoj kvalifikacijskoj grupi. Međutim, i to je nešto novo, što dosad nismo probali – ulazak u kvalifikacije bez velikih očekivanja i uobičajene euforije. Film koji dosad nismo gledali. Za sve postoji prvi put.

Uostalom, koliko god trenutno bili ljuti na Bugarina (iako je on zapravo najmanje kriv zbog cirkusa u režiji NSBiH), probajte sebi postaviti jednostavno pitanje. Hoćete li se barem malo predomisliti ako u martu pobijedimo Finsku ili iznenadimo Francusku?