Ukrajina polufinalu, a nadati se potom Izrael ili Island u finalu baraža za Evropsko prvenstvo preostale su dvije prepreke. Oba puta fudbalska reprezentacija BiH će biti domaćin i ostalo je 180 minuta da dođemo do sada nedosanjanog sna, plasmana na EURO.
Piše: Nermin Demirović
Ruku na srce, posljednja izdanja bh. nacionalne vrste ne ulijevaju optimizam. Nije tim pokazao puno kod Faruka Hadžibegića, nije ni kod Mehe Kodre, a ni kod aktualnog selektora Save Miloševića. To je činjenica, da se bolje razumijemo, to je fakat – sve što smo gledali u proteklim kvalifikacijama bilo je sramotno.
A svoju sramotu svi volimo sakriti, pa zašto ne bi i ovu, koja nije samo Farukova, Mehina, Savina, Vicina…, nego svih nas, bar na kraju gledali kao loš period sa sretnim krajem.
A kako doći do plasmana u Njemačku? Recepta nema, bez dileme, ali to nikako ne može biti alibi, kao ni protekle kvalifikacije.
Jednostavno, tih 180 minuta je za život cijeli, jer prvi put bi baš tim išao na EURO. Evo prilike Savi da se iskupi za neku lošu taktiku, evo prilike igračima da se iskupe za lošu igru, evo prilike čelnicima Saveza da se ipak nakon svih blamaža nazovu uspješnim. Evo prilike i navijačima da zaborave zviždati, evo prilike i skepticima da jednom budu optimisti.
Utakmice su (nadati se u množini) u martu, ali pripreme već trebaju početi. Napravite planove, dignite bune i bunice vi iz Saveza… Napravite hype oko tima, ne budite sitničavi, ne budite uvrijeđene mlade i imajte ono što muškarci treba da imaju. Jednom bar imajte mu.. i sigurno će to navijači znati cijeniti. Već danas izađite javno i nagovorite svašta ukrajinskoj sportskoj javnosti zbog početka medijskog rata (napisali su laži da svi osim Džeke plaćaju da igraju u reprezentaciji op.a.). Branite te igrače, branite selektore, branite sebe i nas. Približite se malo ljudima, ne brinite koje će zastave biti na tribinama, nego sami kupite zastave. Kupite 10, 15 hiljada zastava. To je put, to vam je obaveza. Od miševa i dupelizaca, pretvorite se u lafčine iz lože. Dobro zvuči, članovi Izvršnog odbora?
Isto kao što je obaveza Miloševićeva da se uozbilji. Da shvati baraž i kao svoju veliku šansu i da oko sebe okupi tim koji će mu pomoći da ga slavimo, a ne da bude samo prolaznik. Plaćen si Savo, ali nemoj da spavaš zimski san. Bog ti je dao, pa putuj, obilazi igrače, razgovaraj, bodri, konsultuj se, budi viđen, budi im na raspolaganju, pravi kult tima. Neka ti oni vjeruju, na terenu će se to vidjeti. I ti Savo pokaži mu.., odredi tim i stani iz njega, bez bilo čijeg utjecaja, jer nekad si bio poznat i po tim mud… Bez kompromisa Savo.
A igrači… Floskule o motivima odavno su izlizane kada se radi o reprezentativnom fudbalu. Isto kao i one o borbi na terenu. Nema nikakvog izgovora. Jednostavno, postanite fudbalski besmrtni, a to možete samo fanatičnim pristupom. Možda je jasno da vi ovdje morate pokazati da su vam najveća, ali vi ćete biti i najvoljeniji ako uspijemo.
Kao potpisnika ovih redova jeza me hvata od krilatice “grotlo Zenice”. E pa navijači dragi, kada vas se skupi 20 ili 30 hiljada, zašto ne i oko stadiona, to će biti grotlo. Neka svijet vidi kolika su kod Bosanaca i Hercegovaca mu… neka slike obiđu svijet. Okupacija Zenice, to je podrška, opet bez ikakvog izgovora. Na tribinama trebamo 180 minuta u kojima ni jedan glas neće stati. Uz svo poštovanje Dine Merlina, sa što manje njegovih hitova, a što više pravih navijačkih poteza. Možda je vrijeme i za ujedinjenje navijačkih grupa iz BiH (i onih koje prate klubove) na dva puta po 90 minuta, pod jednom zastavom, sve kako bi se došlo do “grotla”.
A mediji, sportski novinari, ljudi koji su i navijači. Napravite oreol pozitivne energije oko ovog tima i možda uspijemo svi zajedno. Imate vi to.
