Brazilac Santos Rodrigues Clarismario ovog je ljeta stigao u redove Željezničara, a nije mu dugo trebalo da postane jedan od ljubimaca navijača na Grbavici.
Njihove simpatije je pobrao dobrom igrom u duelima s Leotarom i Zrinjskim i potvrdio da je najveće pojačanje Plavih u ovom prelaznom roku.
Dvadesetjednogodišnji fudbaler 27. jula je proslavio rođendan. Na Grbavicu je došao iz Rudara iz Prijedora, a prije njega je igrao za Borac iz Bosanske Dubice. Rođen je u brazilskom Valenteu, a prve fudbalske korake je napravio u Fluminenseu. Prije BiH u Evropi je igrao u Hrvatskoj i nastupao je za Dubravu iz Zagreba.
Njegov fudbalski uzor je Oelilton Araujo dos Santos, koji je poznat kao Etto, a ima velike zasluge što je Santos došao iz Brazila u Evropu.
“Drago mi je što sam tu u Želji i sve je super. Dolazak ovdje je velika promjena u mom životu. U Rudaru sam bio godinu. Željo je za mene najveći klub u Bosni i Hercegovini. Igrači su super, dobro smo se upoznali. Najviše se družim sa Amarom Drinom, mladim stoperom, i Lukom Malićem, lijevim bekom. Imam tu još jednog prijatelja sa kojim sam igrao u Rudaru, a on sada živi u Sarajevu. Pričao sam neki dan sa Josephom Amoahom i kaže da hoće da dođe u Željezničar. Ovo je za njega također najveći klub. Kaže da će mu biti bolje jer i ja sam tu i igram, a nas dvojica možemo napraviti veliku promjenu na Grbavici”, kaže Santos Rodrigues Clarismario u razgovoru za Faktor.
Sarajevo mu se dopada kao grad, stadion na kojem igra i uopće kultura koja je potpuno drugačija od one iz koje je došao.
“Svaki dan saznajem nešto novo i upoznajem se sa običajima vaše kulture. To mi je baš lijepo. Etto je moj menadžer i on je iz Brazila, ali već 15 godina živi u Zagrebu. Kada sam bio u Zagrebu, svaki dan poslije treninga smo pričali na vašem jeziku i vježbali, tako da sam ga dobro savladao. Prvo sam naučio da kažem “kako si”, “dobar dan” i “dobro veče”. On mi je govorio da je bolje da što prije naučim jezik, kako bih se mogao sporazumijevati na terenu i treninzima. Teško mi je reći jesu li ljepše Bosanke ili Brazilke. Još nemam djevojku, ali nikad se ne zna “, nastavlja brzonogi Brazilac.
Navikava se i na našu domaću kuhinju, a za ćevape kaže da su “top”.
“Kao što sam rekao, prija mi drugačija kultura, sve je novo i sviđa mi se jer toga nema u Brazilu. Temperature su sada kao da sam u Brazilu i meni to odgovara, mogu normalno trenirati, šetati po gradu. Ne volim zimu. U Brazilu kada su temperature 23 ili 24 stepena, to je hladno. Bit će mi teško kada dođe zima, ali tu sam već treću godinu, pa sam se malo i navikao. Ovdje ima dosta mojih sunarodnjaka, ja ih znam oko pet. Jedan živi u Lukavici i tamo igra u drugoj ili trećoj ligi, nisam siguran”, govori Santos za Faktor.
Za navijače Željezničara kaže da su vatreni i strastveni kao oni iz Brazila.
“Kada smo igrali protiv Leotara, ušao sam na teren i tada sam odmah shvatio kakvi su navijači. Pjevali su, vikali… Nadam se da će im se svidjeti moje igre, a ja ću se truditi da budem odličan.”
Santos u Brazilu ima veliku porodicu, dvije sestre i brata.
“Jedna sestra je starija od mene i ima 25 godina, a druga je desetogodišnjakinja. Imam i polubrata iz drugog braka mog oca koji ima 17 godina. Za Novu godinu sam bio u Brazilu nakon tri godine. U Zagrebu sam bio godinu, pa dvije godine u BiH, a kući nisam mogao da idem zbog situacije sa koronom. Devetnaest dana sam proveo sa familijom, bratom, sestrama. Najvjerovatnije da ću narednu pauzu opet iskoristiti da odem kući”, sretan je Brazilac.
Kako kaže, brazilski dječaci maštaju da igraju fudbal i život nastave u Evropi. Jedan od njegovih uzora iz dječačkog doba je Ronaldinho.
“On je iz Brazila i želio sam da igram poput njega. Svakodnevno sam ga gledao kako igra na YouTubeu. Igram na istoj poziciji na kojoj je i on igrao i imam istu brzinu. On je bio odličan igrač. Gledao sam samo šta radi na terenu, a njegov život van terena me nije zanimao. Za mene je najbolji igrač. Moja želja je da ostanem u Želji dvije-tri godine, a poslije, nikad se ne zna, možda zaigram i u Barceloni. Život se brzo mijenja, prije godinu sam bio u Rudaru, a sada sam u velikom klubu u BiH “, zaključuje na kraju harizmatični Brazilac.
