Zvjezdan Misimović je nekad svojim “projektilima” gađao Edina Džeku i saigrače u vrhu napada, u zlatnim danima fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, koji su kuliminirali plasmanom na Svjetsko prvenstvo 2014. godine.
Deceniju kasnije, Zvjezdan (41) je u novoj ulozi. Direktor je reprezentacije Zmajeva koju očekuje još jedan veliki meč, možda i historijski. Na zeničkom Bilinom polju ugostit ćemo večeras Ukrajinu (20:45 sati), u polufinalu baraža za plasman na Evropsko prvenstvo 2024. godine.
Pobjeda nad Ukrajincima odvela bi nas u finale baraža koje bismo igrali na sarajevskoj Grbavici 26. marta protiv boljeg iz drugog polufinala između Islanda i Izraela.
U razgovoru za Raport, Misimović priznaje da je utakmice poput ove predstojeće protiv Ukrajine mnogo lakše igrati nego posmatrati sa strane.
“Definitivno je mnogo lakše igrati. Tu ipak imaš konkretan utjecaj na igru, možeš nešto promijeniti na terenu… Ovako, kad si van terena, u ulozi poput moje, možeš sve pripremiti, ali opet su igrači na terenu oni od kojih sve ovisi kad počne utakmica”, kaže Misimović.
Kakav je Vaš osjećaj pred ovu utakmicu, kako bi se stvari mogle razvijati na terenu?
“Jako je teško predvidjeti, ne mogu reći da imam neki poseban osjećaj osim da je pred nama veoma težak zadatak protiv jakog protivnika”.
A kakva je atmosfera u taboru Zmajeva pred utakmicu, ima li problema kad su u pitanju povrede, može li stručni štab na čelu sa selektorom Savom Miloševićem računati na najjače snage?
“Atmosfera? Izvanredna. Igrači su dobro raspoloženi, motivirani. Znaju šta im je zadatak i šta bi nam baraž mogao donijeti. Što se tiče ostalog, također nema nikakvih problema”.
Ukrajina u svijetu fudbala ne uživa ugled poput Italije, Njemačke, Španije, Francuske… ali po igračkom kvalitetu definitivno su vrhunska reprezentacija…
“Tačno, njihov plasman na Svjetskoj rang-listi (Ukrajina zauzima 24. mjesto, BiH je 71. u poretku FIFA, op.a.) mnogo toga objašnjava. Međutim, pokazali smo u prethodnim kvalifikacijama da možemo igrati protiv njih (1:1, 0:2), da im možemo dobro parirati. Uostalom, u jednoj utakmici sve je moguće”.
Realno, koliko možemo biti optimisti s obzirom na neuspješne kvalifikacije i poraze protiv Portugala, Slovačke, čak i Luksemburga?
Slažete li se s konstatacijom da bi odlazak na EP bio možda i najbolji poklon Vašem bivšem saigraču Edinu Džeki čija se reprezentativna karijera lagano bliži kraju?
“Bila bi to prava nagrada ne samo njemu, koji je mnogo dao za reprezentaciju, nego i svima nama koji smo tu. Nikad nismo igrali na Evropskom prvenstvu i veći motiv od toga nije nam potreban.”
