Sinoćnjim premijernim emitovanjem nove epizode na Arena Sport 1 kanalu započela je treća sezona sportske emisije „(Ne)uspjeh prvaka“.
Bila je to prva od dvije epizode razgovora između novog voditelja Slavena Bilića sa košarkaškim trenerom Željkom Obradovićem. Razgovor između ove dvojice sportista priča je o borbi, izazovima i (ne)uspjesima koji su oblikovali Obradovićevu vrhunsku sportsku karijeru, čija neupitna autentičnost i neumorna borba na terenu odjekuju među generacijama.
Sa osvojena 64 klupska trofeja Željko Obradović smatra se najvećim trenerom u historiji evropske košarke. Rekordnih devet puta osvajao je Euroligu sa pet različitih klubova, uz 18 nastupa na Final Fouru Eurolige. Trenersku karijeru je započeo u 31. godini, kada je usred priprema sa reprezentacijom Jugoslavije prihvatio poziv Partizana da postane njihov trener i odustane od igračke karijere. U prvoj sezoni as Partizanom je osvojio Euroligu, ligu i Kup Jugoslavije, te na najbolji mogući način najavio uspješnu trenersku karijeru. U igračkoj karijeri sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebrenu medalju na Olimpijskim igrama 1988. godine i zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu 1990. godine.
Željko Obradović je jedinstven.
„Željko Obradović je jedinstven. On je iz moje branše, on je igrač koji je postao trener. To u čemu on radi, to nije napravio niko u sportovima sa loptom na vrhunskom nivou. Ne vjerujem da će iko to ponoviti. Kada je krenuo kao mladi trener, on se ekspresno dočepao vrha i ostao na njemu nevjerojatno dugo i po tome je on jedinstven…“, rekao je Slaven Bilić o Obradoviću u uvodnom dijelu specijalnog izdanja emisije.
Obradović gledaoce u prvom dijelu emisije uvodi u svoj svijet sa naglaskom na zahvalnosti, jednostavnosti i jasnim stavom da svaka utakmica nosi posebnu težinu. Kako je i sam rekao Slavenu, za Obradovića je ovo bila prva prilika u kojoj ne razgovara sa novinarom, već s nekim iz svoje struke, siguran da ga razumije.
“Najjednostavnije, ne znam biti netko drugi. Ono sam što jesam i ponašam se onako kako mislim da jedino može netko tko je trener.”
Bilić je rekao kako je vrlo teško pronaći nešto o ovom velikom treneru što već nije rečeno, s obzirom na to da je on čest gost u emisijama, otvoren i spreman na razgovor. Na autentičnosti je naglasak ovog razgovora. Obradović ističe koliko je važno ostati vjeran sebi, bez pokušaja pretvaranja.
“Najjednostavnije, ne znam biti neko drugi. Ono sam što jesam i ponašam se onako kako mislim da jedino može netko ko je trener. Sad smo u 2025. godini, protok informacija je takav da je praktički nemoguće nešto sakriti. I u tom smislu, otvoren sam i spreman uvijek podijeliti sa svima onima koji misle da mogu nešto ponuditi. Ne znam koliko je to moguće i koliko je to ljudima zanimljivo, ali sve ono što imam u sebi želim podijeliti, a kod mene na trening dolazi mnogo ljudi“, priznao je Obradović.
“Život je borba. Uvijek se boriš, za bilo što u bilo kom segmentu života. U sportu je to, naravno, veoma naglašeno.”
Na Bilićevo pitanje, koji je komentariso njihovo odrastanje, koje se dosta razlikuje od odrastanja novih generacija, u smislu da su svi imali iste tenisice, jeli istu večeru, itd. je li Obradoviću to pomoglo kasnije u igračkom i trenerskom poslu, najuspješniji evropski trener je rekao:
„Biti isti u tom trenutku je bilo nešto što je bilo normalno. Postojao je tim. Jedni druge smo hrabrili, bodrili. Naravno da je individualnost uvijek nešto što je veoma važno ali…kad rasteš u okruženju…i ono što je za taj period bilo važno to je – imao si roditelje koji su bili uz tebe, imao si školu, prave nastavnike i profesore koji su te učili prije svega životu…ali si imao i školu ulice. Ne ove ulice koja te vodi u neke katastrofalne odluke nego ulica koja ti pomaže da budeš pravi čovjek u svakom smislu. Da poštuješ onoga koga treba da poštuješ, da razumiješ neke koji nisu pravi i da te ta ulica na kraju krajeva izvede da budeš pravi čovjek, da cijeniš prave vrijednosti što ja vjerujem da ove generacije sad imaju veliku priliku da se izjednače sa nama u tom smislu. Jer mislim da, ovo je sada 21. vijek, kako se razvijalo čovječanstvo, da su neke ljudske vrijednosti uvijek bile univerzalne i ja se nadam da će se tako i nastaviti.“
Dodao je Bilić kako u to doba uslovi nisu bili najlakši, ali su bili idealni:
„Ti sam kažeš da je najbolji poklon koji si dobio bio bicikl, jer je trening bio daleko. Trebao si se pomučiti ići na trening. Onda govoriš da je za basket bilo jedno igralište. Bile su vjerojatno jedna ili dvije lopte. Ako izgubiš u basketu moraš čekati dva sata. Svi ti uvjeti te jačaju. Ništa nije lako. Lakše je odustati, međutim isto tako te tjeraju da ako prođeš tu kalvariju, što se kaže, ništa nije lako, da to u biti kuje šampione i posebne ljude.“
Obradović se složio s Bilićem i rekao:
„Ništa bolje nego kad prođeš sve to, budeš ponosan na sebe što si prošao. Znaš da ti to nije bilo lako. Morao si se boriti. Boriš se. Život je borba. Uvijek se boriš, za bilo što u bilo kojem segmentu života. U sportu je to, naravno, veoma naglašeno….“
„Igraš li na više koševa ili manje, isti je nazivnik. Svaka tvoja ekipa – oni ginu. Tvoja izjava je – sve što tražim od vas je da date sve od sebe“, rekao je Bilić Obradoviću koji je nastavio:
„Bez toga ne može. Dolazimo do toga da u ovom broju utakmica, znam da ne možemo sve utakmice igrati na istom motivacijskom nivou, ali to je sad ono što pokušavam kod njih probuditi i ono što mi imamo – ničija lopta, hajde neka bude naša. Ako ti je lopta ovdje, baci se na nju. Prvo, publika će te nagraditi. Možeš poslije toga i promašiti i izgubiti, ali bit će uz tebe jer vide tu želju. Dakle, to je prvi preduslov, ali to mora biti ponovljeno…”
“Znam da na utakmici izgledam strog. Van terena sam totalno drugačiji čovjek.”
Dotakli su se i teme novih generacija. Obradović je rekao kako je generacijski jaz uvijek postojao, ali fokus stavlja na ono što se može napraviti kako bi se dobro radilo sa novim generacijama.
„Sada treniram sinove igrača koje sam nekad trenirao. Hoću li pričekati nekog unuka – trebao bih raditi još par godina. Pokušavam se spustiti na njihov nivo, da ono što mladi ljudi danas žive da ih shvatim. Život je lijep kad se neko smije, to zadovoljstvo koje smijeh izaziva u ljudima je nešto veoma važno. Znam da na utakmici izgledam strog. Van terena sam totalno drugačiji čovjek. I pokušavam sa tim mladim ljudima razgovarati o temama za koje vjerujem da su i njima interesantne. Treba pokucati na njihova vrata i da ti ih oni otvore. Kad ih otvore, onda je mnogo lakše. Nekad ih drže zatvorenim….“, rekao je Obradović te nastavio:
„Mi smo tim. I uvijek ćemo biti tim. I što prije to objasniš, utoliko je lakše. Generacijski jaz postoji i postojat će…vremena su se promijenila, nekad mi nismo imali previše mogućnosti što bi mogli raditi u životu. Također, i ovi najbolji igrači pokazuju da i u ovom vremenu posvećenost je opet uvjerljivo najvažnija stvar.“
Plazma Sportske igre mladih, najveća amaterska sportska manifestacija za djecu, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Stanića i Džombe, kroz saradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju graditi još jednu platformu koja će inspirisati mlade generacije.
Drugi dio Bilićevog razgovora sa Obradovićem gledajte 3. marta na Arena Sport 1 kanalu od 20:00 sati, a za one koji su propustili premijerno emitovanje, prvi dio razgovora će već u srijedu biti objavljen na You Tube kanalu.
