Poraz Zamjeva od Luksemburga sa visokih 4:1 u 9. kolu kvalifikacija za odlazak na Euro, koji se 2024. godine igra u Njemačkoj, samo su nastavak loših rezultata u ovom ciklusu. Tako su Zmajevi sa tri pobjede (dva puta Lihtenštajn i jednom Islanda) i čak šest poraza pokazali da strmoglavo padaju. Poraz od reprezentacije koju smo nekada s lakoćom pobjeđivali, zabrinuo je sve one koji vole naš nacionalni tim. Od plasmana na planetarni izlog nogometa u Brazil, niti jedna generacija Zmajeva nije narodu priredila više nezadovoljstva od ove selekcije. U nastavku donosimo samo neke od uzroka kraha u aktuelnim kvalifikacijama koje završavamo u nedjelju u dvoboju sa Slovačkom.
Piše:Edin Isanović
Odlazak Peteva
Jedna od prvih pogrešnih poteza IO N/FSBiH je što se treneru Ivaylu Petevu nije ponudio novi ugovor. Premda je bio prvi u grupi u Ligi nacija i izborio A grupu (najjaču), a automatski i baraž čelnici Saveza nisu produžili mandat ovom bugarskom stručnjaku. Dakako, zbog njegovog uspjeha u pomenutim kvalifikacijama, Zmajevi će u martu igrati baraž za odlazak na kontinentalnu smotru. Još uvijek na ”ostavštinu Bugarina”, imat ćemo šansu da kroz dodatne utakmice učestvujemo na Euru. Premda na početku Petev nije imao podršku javnosti, tek sada su mnogi svjesni da je radio sjajan posao na klupi bh. tima.
Nedostatak kvaliteta
Treba biti realan i reći da nacionalni nogometni tim više nema kvaliteta kao recimo u kvalifikacijama kada su izborili plasman na Mundijal u Brazilu 2014. godine. Tada su priskrbili elemente za priču. U timu sada ima nekoliko vrhunskih igrača, ali nije to više ekipa koja ima po dva sjajna pojedinca na svim pozicijama. Kapiten Edin Džeko je u ozbiljnim igračkim godinama, igra do krajnjih granica svojih mogućnosti i zaslužuje da se ”digne palac gore”. Uz Pjanića, Kolašinca, Hadžiahmetovića i Krunića čini kostru bh. tima. No, sve sugerira da nedostaje kvaliteta na većini pozicija u timu. Sramotni posrtaji, nisu više slučajnost, a to dokazuju dva poraza od Luksemburga i jedan od Islanda. No, postoji mnogo toga gdje se može napredovati i podići nivo igre. Mediji ,također, mogu pomoći, mogu vratiti interes za A reprezentaciju koji se negdje izgubio.
Loše rukovođenje
Kada se desi ovakav brodolom nema dvojbe da je jedan od glavnih uzroka – loše rukovođenje. Izvršni odbor N/FSBiH donio je neke brze i nelogične odluke, što dolazi na naplatu. Već smo spomenuli ”slučaj Petev”, a i ono što se dešavalo poslije. Imenovanje za šefa državnog tima Hadžibegića, Kodre i Miloševića, oslikalo je stanje bh. nogometa, ali i loše rukovođenje. Imenovanje tri selektora od januara do septembra 2023. godine je neozbiljno, a kao posljedica svega desio se rezultatski debakl. Premda su svi sa puno optimizma gledali u ove kvalifikacije i grupu označili kao relativno laganu.
Hadžibegić, Kodro, Milošević – tri selektora u 9 dvoboja
Tri selektora vodilo je Zmajeve u dosadašnji 9 utakmica. Kvalifikacioni put za odlazak na kontinentalnu smotru otvorio je Faruk Hadžibegić koji je pobijedio Islanda sa visokih 3:0 u Zenici. To je donijelo osmijeh na lice bh. navijačima. Nažalost, brzo je stiglo otrežnjenje. U tri naredna okršaja Hadžibegić je izgubio (Slovačka 2:0, Portugal 3:0 i Luksemburg 2:0). Nakon toga je smijenjen. Stigao je Meho Kodro koji se zadržao samo dvije utakmice. Šef državnog tima bio je od 3. augusta do 21. septembra. Pobijedio je Lihtenštajn 2:1, a poražen je od Islanda 1:0. Nakon toga, dobio je otkaz. Samo osam dana nakon što je selektorska klupa bila upražnjena, stigao je Savo Milošević. Govorilo se kako će se ekipa uigravati za baraž i da rezultat nije toliko bitan. U tri meča, upisao je pobjedu protiv Lihtenštajna 2:0, dok je izgubio od Portugala 5:0 i Luksemburga 4:1. Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da su Zmajevi u posljednje dvije
utakmice primili 9 pogodaka ili 4,5 po utakmici.
Konstantno mijenjanje igrača i taktike
Jedan od glavnih uzroka pada jeste konstantna promjena igračkog kadara u nacionalnom timu, kao i taktika. Razlog je što su se mijenjali selektori i svako je donio nešto svoje, a to je očigledno zbunilo igrače. Dakako, trebaju pojedini igrači dobiti priliku u državnom timu, ali kriteriji trebaju biti mnogo strožiji. Procjena učinka igrača je uvijek relevantan dojam na kojeg, osim protivnika, utječe igra cijele ekipe. Jasno je kako je ovdje negativna selekcija uzela danak. Također, bezidejno je izgledala vizija i sistem igre u svih 9 utakmica. Sama činjenica da je gol razlika 8:18, odnosno minus 10, puno toga govori. Neophodno je veliko spremanje. Poraz od Luksemburga je još jedan znak da se treba dosta toga mijenjati. Krajnje je vrijeme, počet ćemo se polako gubiti u prosječnosti. Ili je u zaključku tvrdnja Helmutha Plessnera njemačkog filozofa i sociologa ”Da sport ne može biti ni mnogo bolji, ni mnogo gori, od društva u kojem opstoji’’- tačna?