Fudbalski i ljudski velikan: Sjećanje na legendarnog Asima Ferhatovića, koji je rođen na današnji dan prije 91 godine, a preminuo u noći s 24. na 25. januar 1987.
Piše: J. MRŽLJAK
Bio je fudbalski romantičar, igrač koji nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim. Nenadmašni dribler, strijelac, asistent, igrač koji je opjevan i proslavljen. Dovoljno je reći Asim Ferhatović, naš “Hase”. Onaj faktografski dio njegove karijere pokazuje da je tokom 15 godina nastupa u dresu Sarajeva, Ferhatović postigao skoro 100 golova u zvaničnim utakmicama, što ga čini jednim od najboljih strijelaca Bordo kluba u zvaničnim nastupima. Onaj nezvanični ukazuje na brojne primjere kojima je Hase pokazao igračku i ljudsku veličinu.
Na današnji dan prije 91 godinu je rođena fudbalska legenda, koja je opjevana u čuvenom hitu grupe “Zabranjeno Pušenje”, iako je stvarni junak pjesme jedan drugi velikan. Spomene li se “Nedjelja kada je otišao Hase”, javljaju se aluzije, metafore, poređenja… A “prava nedjelja kada je otišao Hase” desila se na riječkoj Kantridi, 16. oktobra 1966. Sezona je 1966-67, prvenstvo Jugoslavije, koje su fudbaleri Sarajeva počeli furiozno. Bordo tim je u prvih sedam kola zabilježio šest pobjeda i samo jedan remi, protiv Partizana (1:1).
Iako je već uveliko zakoračio u 34. godinu, Asim Ferhatović je bio nezamjenjiv član prve postave, malo sporijih pokreta nego na vrhuncu karijere, ali i dalje nenadmašni velemajstor. “Prokušani as Asim Ferhatović izazivao je neku vrstu sažaljenja kod gledalaca, onako kako se prati tiho stradanje onemoćalog starog lava, a onda je u posljednjih 20-ak minuta pokazao više nego svi igrači oba tima tokom cijele utakmice…”, tako je izvještač Slobodne Dalmacije opisao Hasetov performans u pobjedi Sarajeva nad Hajdukom (1:0) u Splitu, u 4. kolu, 11. septembra 1966.
Nešto više od mjesec dana kasnije – 16. oktobra – na redu bilo 8. kolo. Na riječku Kantridu stigao je lider na tabeli – FK Sarajevo. Rijeka je u to doba bila jedan od boljih jugoslovenskih klubova, što su pokazali plasmani na četvrto mjesto u dvije prethodne sezone (1964-65, 1965-66). No, Riječani su slabo startovali u novom prvenstvu, čemu je uveliko kumovala povreda najboljeg igrača Petra Radakovića u jadranskom derbiju protiv Hajduka (0:2) na Kantridi, u 3. kolu. Legendarni Radaković – strijelac jedinog pogotka u čuvenoj pobjedi reprezentacije Jugoslavije nad SR Njemačkom (1:0) na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. godine – više nikada neće obući bijeli dres. Svega 15 dana nakon gostovanja Sarajeva – 1. novembra 1966. – na treningu je doživio srčani udar i preminuo na putu do bolnice.
Miroslav Brozović, trener Sarajeva, uvrstio je Ferhatovića za meč na Kantridi, ne sluteći da će to biti posljednji Hasetov meč. Već u 3. minuti Ferhatović je počeo akciju Sarajeva, proigrao Mirsada Fazlagića koji je centrirao u šesnaesterac, a tamo je najviši bio Vahidin Musemić i glavom savladao Marijana Jantoljaka za 0:1. Igrao se 15. minut kada je nakon jednog duela na travi ostati ležati Asim Ferhatović. Povreda koljena isprva se nije činila tako ozbiljnom iako je Hase morao napustiti teren.
Zamijenio ga je Sreten Šiljkut koji je u finišu prvog poluvremena povećao rezultat (0:2). Drugom pogotku Sarajeva prethodila je sporna situacija: Domaći igrači su reklamirali ofsajd, ali je linijski sudija Franjković pokazao da je sve bilo “čisto”. To je izazvalo žučne proteste Riječana koji su nakon utakmice čak najavili žalbu na suđenje. U drugom poluvremenu su fudbaleri Sarajeva nokautirali grogiranog protivnika još jednim golom Musemića i pogotokom Fahrudina Prljače za konačnih 0:4, najvišu pobjedu Sarajeva na Kantridi i učvršćenje na liderskoj poziciji.
I nakon povratka Bordo ekspedicije u Sarajeva, Ferhatovićeva povreda nije izgledala tako ozbiljno. Trener Brozović je želio Haseta odmoriti u duelu 9. kola s Veležom (1:1), kako bi bio spreman za gostovanje Crvene Zvezde (1:0) u 10. kolu na Koševu. No, pokazalo se da je Hasetova povreda itekako ozbiljna. Nekoliko puta se vraćao treninzima, ali je bol u koljenu bila prejaka. Povreda koljena je bila toliko ozbiljna da Ferhatović nije mogao ući ni u posljednjih pet minuta u utakmici 30. kola protiv Čelika na Koševu (5:2), kada je Sarajevo promovirano u novog prvaka Jugoslavije.
Ostalo je zapisano da je Asim Ferhatović svoj posljednji nastup za Sarajevo upisao u nedjelju 16. oktobra 1966. godine na Kantridi, kada je odigrao 228. utakmicu za klub s Koševa. U blistavoj karijeri kratko je nosio dres još jednog kluba – turskog Fenerbahčea – ali se nakon samo mjesec dana s Bosfora vratio u grad na Miljacki. “Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati”, rekao je Hase Turcima i još jednom pokazao zašto uživa status legende u Sarajevu.
U dresu Sarajeva debitovao je u novembru 1951. u kupu protiv Čelika, a prvu prvenstvenu utakmicu odigrao je u maju 1952. na gostovanju Crvenoj Zvezdi u Beogradu. Jedini reprezentativni nastup upisao je na svom Koševu 1961. godine, kada su Plavi ugostili Južnu Koreju. Asim Ferhatović Hase preminuo je u noći s 24. na 25. januar 1987. godine, na svoj 54. rođendan. Njegovo ime danas nose stadion Koševo, ulica u istoimenom naselju, kao i memorijalni turniri u malom fudbalu i šahu.
Rijeka – Sarajevo 0:4 (0:2)
Rijeka, 16. oktobar 1966. Stadion Kantrida. Gledalaca 5.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Konstantin Zečević (Beograd).
Strijelci: 0:1 Musemić (3), 0:2 Šiljkut (43), 0:3 Musemić (55), 0:4 Prljača (63).
RIJEKA: Jantoljak, Milevoj, Mugoša, Rabac, Devčić, Vranković, Petrović, Tomljenović, B. Bursać, Perčić, Vukoje. Trener: Angelo Zikovich.
SARAJEVO: Sirćo, Fazlagić, Bajić, Jesenković, Biogradlić, Muzurović, Prodanović, Prljača, V. Musemić, Ferhatović (Šiljkut), Antić. Trener: Miroslav Brozović.
