Susret u Banjoj Luci bit će drugi dolazak bečkih Zeleno-bijelih u BiH u UEFA takmičenjima, no Rapid je imao još jedno zapaženo gostovanje u našoj zemlji
Piše: J. MRŽLJAK
Večeras se u Banjoj Luci, u prvoj utakmici osmine finala UEFA Lige konferencije sastaju Borac i bečki Rapid. Biće to 12. međusobni susret bh. i austrijskih klubova u evropskim kupovima, a u dosadašnjih 11 utakmica više uspjeha imali su Austrijanci. Zabilježili su pet pobjeda, četiri meča su završena neriješenim rezultatom, dok su bh. klubovi upisali dvije pobjede. Susret u Banjoj Luci bit će drugi dolazak bečkih Zeleno-bijelih u BiH u UEFA takmičenjima, no Rapid je imao još jedno zapaženo gostovanje u našoj zemlji.
Prvi susret je odigran prije nešto više od pola stoljeća, kada su se 6. novembra 1974. u revanš utakmici 2. kola Kupa UEFA sastali Velež i Rapid. Dvije sedmice ranije, u prvoj utakmici na malom stadionu Pfarrwiese u Beču, Rođeni su izborili remi (1:1), čak bili nadomak pobjede nakon gola Vahida Halilhodžić, da bi u posljednjim sekundama poravnao Karl Ritter. Iako su bili oslabljeni neigranjem četvorice standardnih prvotimaca (Enver Marić, Duško Bajević, Marijan Kvesić i Momčilo Vukoje), puleni Sulejmana Repca su u revanšu savladali ekipu koju je prevodio Hans Krankl, legendarni austrijski golgeter, koji je ostavio zapažen trag i u dresu Barcelone.
Jedini gol postignut je u posljednjim minutama prvog dijela: Džemal Hadžiabdić je zaustavio napad Rapida, krenuo naprijed, pretrčao pola terena, uposlio Milidraga Hodžića, koji je šutirao, lopta je prošla ispod golmana Adolfa Antricha i završila u mreži (1:0). U nastavku su Rođeni čuvali prednost, Franjo Vladić je dva puta pogodio stativu, ali je i Hans Krankl bio stalna opasnost po gol Slobodana Mrgana. Sve dileme mogle su biti riješene u 80. minutu, kada je, nakon prekršaja nad Vahidom Halilhodžićem dosuđen penal za Mostarce. Jedanaesterac je izveo Jadran Topić i postigao pogodak, ali je italijanski sudija zatražio da se udarac ponovi.
Drugi duel pripao je golmanu Antrichu, koji je loptu odbio u korner i natjerao navijače Veleža da do samog kraja strahuju za rezultat. Ipak, Velež je sačuvao prednost, zabilježio pobjedu, izborio plasman u osminu finala Kupa UEFA, u kojem će eliminisati engleski Derby County. Malo ko je tada mogao očekivati da će pobjeda Veleža u narednih pola stoljeća ostati jedini trijumf nekog bh. kluba nad austrijskim u UEFA takmičenjima, sve do trijumfa Borca nad LASK-om u ovosezonskoj Ligi konferencije.
Velež – Rapid 1:0 (1:0)
Mostar, 6. novembar 1974. Stadion pod Bijelim brijegom. Gledalaca 10.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Riccardo Lattanzi (Italija). Žuti kartoni: Hadžiabdić (Velež), Hof i Sturmberger (Rapid).
Strijelac: 1:0 Hodžić (44).
VELEŽ: Mrgan, Pecelj, Dž. Hadžiabdić, Čolić, A. Glavović, B. Primorac, Topić, Ledić, V. Halilhodžić, Vladić, M. Hodžić. Trener: Sulejman Rebac.
RAPID: Antrich, Krause, Pajenk, Hof, Schlagbauer, Sturmberger, Walzer (Scheffl), Dokupil (Wolf), Starek, Krankl, Ritter. Trener: Arnošt Hložek.
Nešto više od 10 godina nakon poraza od Veleža, fudbaleri Rapida su 1985. ponovo došli u grad na Neretvi. Ovaj put je povod bio tradicionalni februarski Mostarski turnir, a ponovo ih je predvodio Hans Krankl. Na listi učesnika, pored Rapida i domaćina Veleža, bili su Željezničar i Hajduk. No, sarajevski Plavi i splitski Bijeli bili su oslabljeni izostankom najboljih igrača, koji su tih dana branili boje reprezentacije Jugoslavije na Nehru kupu u Indiji.
Uprkos izostanku Mehmeda Baždarevića i Mirsada Baljića, Željo je prvog dana, 2. februara 1985. godine, bio bolji od Veleža (4:3), dok je Rapid deklasirao ekipu Hajduka (3:0). Narednog dana na programu je bilo veliko finale Rapida i Željezničara, ekipa koje su izborile evropsko proljeće: Zeleno-bijeli u Kupu pobjednika kupova, Plavi u Kupu UEFA. “Rapidleri” su imali jugoslovensku (hrvatsku) koloniju, čiji su članovi bili Zlatko Kranjčar i Petar Bručić, bivši asovi zagrebačkog Dinama, te trener Otto Barić. Uoči utakmice se Barić susreo sa Željinom legendom Josipom Čilićem, kojeg je 1977. trenirao kao selektor Amaterske reprezentacije Jugoslavije.
Finale je donijelo odličnu utakmicu, mnogo šansi na obje strane, no mreže su mirovale do posljednjih 10-ak minuta. Tada je na scenu stupio legendarni čehoslovački veteran, 36-godišnji Antonin Panenka, koji je izveo slobodan udarac s 20-ak metara, lopta je zakačila Željinog beka Milana Gutovića, prevarila Dragana Škrbu i završila u mreži (1:0). Samo što se krenulo s centra, poravnao je Zoran Samardžija (1:1), pa je pobjednik turnir odlučen jedanaestercima.
Prethodno je Ivica Osim na teren poslao rezervnog golmana Mehmeda Đelilovića, koji je pokazao da je majstor za jedanaesterce. Đelilović je odbranio čak tri udarca igračima Rapida, ali šta to vrijedi kada su njegovi saigrači bili četiri puta neprecizni s bijele tačke. Odluka je pala u šestoj seriji, Rapid je slavio 3:2 i osvojio trofej. Ostale su upamćene riječi Otta Barića da “Jugoslavija treba biti ponosna što ima Želju, koji tako dobro igra bez dvojice najboljih fudbalera”.
Rapid – Željezničar 1:1 (penali 3:2)
Mostar, 3. februar 1985. Stadion pod Bijelim Brijegom. Gledalaca 8.000. Vrijeme oblačno, teren težak za igru. Sudija: Zoran Petrović (Beograd).
Strijelci: 1:0 Gutović-autogol (80), 1:1 Samardžija (82).
RAPID: Konsel, Lainer, Garger, Weinhofer, Weber, Brauneder (Panenka), Kranjčar, Bručić, Krankl (Gröss), Willfurth (Kienast), Pacult. Trener: Otto Barić.
ŽELJEZNIČAR: Škrba (Đelilović), Berjan (Z. Paprica), Komšić, Šabanadžović, Čapljić, Čilić (Gutović), Bahtić, Ćurić, Mihajlović, P. Đorđević, Samardžija. Trener: Ivica Osim.
