Čuveni mostarski BMV prvi put je na Wembleyu zajedno nastupio u reprezentaciji Jugoslavije, a u velikom stilu je debitovao 22-godišnji Franjo Vladić.
Piše: J. Mržljak
Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras gostuje na St. James Parku u Newcastleu, na kojem će igrati prijateljsku utakmicu protiv Engleske. Biće to prvi okršaj A-selekcija Zmajeva i Gordog Albiona, nakon što je Engleska 13 puta igrala protiv nekadašnje Jugoslavije, u čijem sastavu su bili i fudbaleri iz BiH. Stoga je možda najbolji uvod u večerašnji susret – podsjećanje na prijateljsku utakmicu Engleske i Jugoslavije, na kojoj je u reprezentativnom dresu sjajno debitovao jedan od najboljih bh. fudbalera u historiji.
Jesen je 1972. godine, posljednje pripreme za početak kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u SR Njemačkoj (1974). Reprezentacija Jugoslavije je nekoliko mjeseci ranije, krajem aprila i sredinom maja, poražena u četvrfinalu Evropskog prvenstva u dvije utakmice protiv SSSR-a (0:0, 0:3) i tako ostala bez plasmana na završni turnir u Belgiji. Poljuljano povjerenje u reprezentaciju su tokom ljeta popravili dobri nastupi na Mini Copi u Brazilu, prilično respektabilnom reprezentativnom turniru, na kojem su Plavi osvojili treće mjesto, a Duško Bajević bio prvi strijelac.
Osam dana prije prve i jedne od odlučujućih utakmica u kvalifikacijama za Mundijal, protiv Španije u Las Palmasu, puleni Vujadina Boškova imali su pravi test – prijateljski meč s Engleskom na Wembleyu. Poput Plavih, tako su i Englezi, porazima od SR Njemačke (1:3, 0:0), u četvrfinalu završili nastup na Evropskom prvenstvu, nakon čega je selektor Alf Ramsey odlučio podmladiti ekipu. Od generacije koja je 1966. godine osvojila titulu svjetskog prvaka, ostali su samo legendarni kapiten Bobby Moore i radilica Alan Ball.
Za meč protiv Jugoslavije pozvana su četiri debitanka (Mick Mills, Frank Lampard senior, Jeff Blockley i Mike Channon), među kojima je najpoznatiji otac slavnog igrača Chealseaja – Franka Lamparda juniora. Kuriozitet: Na golu domaćina stajao je Peter Shilton, koji će 17 godina kasnije (13. decembra 1989.), braniti i u posljednjem susretu protiv Jugoslavije (2:1), predvođene selektorom Ivicom Osimom, također na Wembleyu.
Jedini debitant u selekciji Vujadina Boškova bio je junak priče – Franjo Vladić. Popularni “Kulje” odbrojavao je dane do svog 22. rođendana, a već je postao poslovođa jake generacije Veleža, s nepunih 20 godina je odigrao sve utakmice za ekipu Rođenih koja je osvojila treće mjesto u sezoni 1969-70. Čuveni mostarski trio BMV (Bajević-Marić-Vladić) prvi put je na Wembleyu zajedno nastupio u reprezentaciji Jugoslavije.
Na Wembley je 11. oktobra 1972. godine istrčao još jedan fudbaler iz BiH – Josip Katalinski, centarhalf Željezničara, tadašnjeg prvaka Jugoslavije. “Škija” je drugi put u mjesec dana igrao na Ostrvu, nakon što je u septembru njegov Željo u Kupu šampiona izgubio od engleskog prvaka Derby Countyja (0:2 u Derbyu, 1:2 na Koševu). Ni reprezentativni susret na Wembleyu mu nije ostao u dobroj uspomeni jer je zbog povrede na poluvremenu morao napustiti teren.
Prvu šansu u duelu Engleske i Jugoslavije imao je debitant Franjo Vladić. Dragoslav Stepanović je prošao desnom stranom, ubacio u sredinu, gdje je bio Duško Bajević, koji je kratko dodao Vladiću, uslijedio je udarac i odbrana Shiltona. Domaćin je uzvratio neugodnim udarcem Micka Channona, zvijezde Southamptona, ali je Enver Marić loptu izbio u korner.
U finišu prvog dijela, Joe Royle, igračka i trenerska legenda Evertona, dovodi Englesku u vodstvo. Colin Bell je ubacio Channonu u prazan prostor, Marić je čini se nepotrebno izašao s gola, engleski vezista je ubacio u sredinu, gdje su spetljali odbrambeni igrači u plavim dresovima, lopta je došla do Alana Balla, koji je asistirao Royleu za neobranjiv udarac (1:0).
Drugo poluvrijeme pamtiće se po fantastičnoj igri Veležovog debitanta, koji je u 50. minuti izjednačio rezultat. Akciju je počeo Miroslav Pavlović, uposlio Petra Krivokuću, koji je centrirao u šesnaesterac. Najviši u skoku bio je Duško Bajević, svom klupskom drugu spustio loptu na glavu, a Franjo Vladić je savladao Shiltona (1:1). Gol na Wembleyu, da li se mogao zamisliti bolji reprezentativni debi!
Malo je nedostajalo da “Kulje” postigne još jedan pogodan. U 73. minutu je Vladić izlomio Arsenalovog “nestašnog dečka”, Petera Storeya, raspalio u rašlje, ali je Shilton bravuroznom intervenisao i izbacio loptu u korner. Nova majstorija Vladića u 86. minutu: “Poslao je po ćevape” legendarnog Bobbyja Moorea, dodao Draganu Džajiću, koji je pogodio prečku, a “Kulje” je zakasnio da odbijenu loptu ubaci u mrežu.
“Poseban optimizam u naš tim unio je mladi Mostarac Vladić, koji je upravo ovdje, na čuvenom Wembleyu, izvanredno odigrao prvu utakmicu za A-reprezentaciju i u tandemu sa svojim sugrađaninom Bajevićem prosto preporodio naš napad”, stajalo je u jednom novinskom izvještaju, dok je selektor Vujadin Boškov izjavio da se “raduje odličnom Vladićevom debiju”. Bio je to prvi od ukupno 24 nastupa Franje Vladića za reprezentaciju Jugoslavije, za koju je igrao do februara 1977.
Engleska – Jugoslavija 1:1 (1:0)
London, 11. oktobar 1972. Stadion Wembley. Gledalaca 50.000. Vrijeme prohladno, teren pogodan za igru. Sudija: Aurelio Angonese (Italija).
Strijelci: 1:0 Royle (39), 1:1 Vladić (50).
ENGLESKA: Shilton, Mills, Lampard, Storey, Blockley, Moore, Ball, Channon, Royle, Bell, Marsh. Selektor: Alf Ramsey.
JUGOSLAVIJA: Marić, Krivokuća, Stepanović, M. Pavlović (Lj. Rajković), Katalinski (Holcer), Paunović, I. Petković, Aćimović, Bajević, Vladić, Džajić. Selektor: Vujadin Boškov.
