U drugom pretkolu Konferencijske lige UEFA-e fudbaleri Tuzla Cityja će snage odmjeriti s nizozemskim AZ Alkmaarom. Biće to treći dvomeč bosanskohercegovačkih i nizozemskih klubova u europskim kupovima, a zanimljivo da naši predstavnici imaju pozitivan bilans – dvije pobjede, po jedan remi i poraz.
Ovom prilikom se podsjećamo prve utakmice bh. i nizozemskih klubova, koja je odigrana prije 47 godina, u sezoni 1974-75.
Nakon nesretno izgubljene titule u maju 1974. godine, fudbaleri Veleža rušili su sve pred sobom u Kupu UEFA. Rođeni su u prvoj rundi eliminisali moskovskog Spartaka (2:0, 0:1), potom bečkog Rapida (1:0, 1:1), da bi u trećem kolu skinuli najvrijedniji “skalp”, pobijedivši budućeg engleskog prvaka – ekipu Derby Countyja (4:1, 1:3).
Trijumf (4:1) nad Englezima 11. decembra 1974. godine pod Bijelim Brijegom je značio da će Mostarci prvi put prezimiti u Evropi.
Žrijeb u sjedištu UEFA-e odlučio je da se u četvrtfinalu Kupa UEFA sastanu Velež i nizozemski Twente, a prva utakmica zakazana je za 5. mart 1975. godine na Stadionu pod Bijelim Brijegom. Poput Veleža, tako je i Twente u prethodnoj sezoni Eredivisie (1973-74) osvojio vicešampionsku titulu, a malo je nedostajalo da prvi presječe ciljnu vrpcu.
Dok su Rođeni imali slabiju gol-razliku od prvaka Hajduka, Twente je osvojio čak 54 od mogućih 68 bodova, ali to nije bilo dovoljno jer je Feyenoord imao dva poena više. “De Tukkersi” su stigli u Mostar nakon što su u prve tri runde Kupa UEFA eliminirali redom engleski Ipswich City, belgijski Molenbeek i čehoslovačku Duklu iz Praga.
U posljednjoj provjeri za Twente, Velež je 2. marta 1975. na niškom Čairu na startu proljetne polusezone pobijedio ekipu Radničkog 2:0 golovima Bajevića i Halilhodžića. Nažalost, popularni Vaha nije mogao igrati protiv Nizozemaca zbog drugog žutog kartona u revanšu s Derbyjem. Trener Sulejman Rebac nije mogao računati ni na Ahmeta Glavovića, koji još nije odradio crveni karton iz prve utakmice s Englezima.
Nakon revanša s Derbyjem na odsluženje vojnog roka otišao je Vladimir Pecelj, baš kao što je još u septembru 1974. godine, nakon prve utakmice sa Spartakom, sivomaslinastu uniformu obukao slavni golman Enver Marić. Atmosfera u Mostaru bila je sjajna 5. marta 1975.
Iako je tokom čitavog dana u gradu na Neretvi padala kiša, Stadion pod Bijelim brijegom bio je pun kao šibica. Četvorka kojom je Velež počastio Derby County, tada jedan od najboljih evropskih klubova, impresionirala je Nizozemce, koji su se od starta opredijelili za totalnu defanzivu.
Luksemburžanin Antoine Kohn, trener Twentea, odlučio je da centarhalf Niels Overweg igra “flastera” na Veležovom kapitenu Dušku Bajeviću, iskusni Kick van der Vall nije se odvajao od Franje Vladića. Čak je i Johan Zuidema, najubojitiji napadač Twentea, više boravio pred svojim golom, što je beku Džemalu Hadžiabdiću pružilo mogućnost za ofanzivne izlete.
Sve je začinjeno neviđenom destrukcijom, jer su Nizozemci napravili čak 29 prekršaja, uz burno negodovanje mostarske publike.
Po teškom terenu i uz tako zatvorenog protivnika, Rođeni su teško dolazili u šanse. U prvom poluvremenu je zabilježena samo jedna opasna situacija pred golom gostiju. Bajević je sjajno izveo slobodan udarac s 25 metara, ali je izvanredno reagovao Volkmar Gross, Nijemac na golu Twentea. U drugom poluvremenu je Sulejman Rebac odlučio prekomandovati Marka Čolića u vezni red, kao ispomoć dobro čuvanom Vladiću. Velež je zaigrao tečnije, počele su se redati šanse pred golom Grossa: Bajević i Čolić su bili zamalo neprecizni u dobrom prilikama, dok je Boro Primorac pogodio prečku…
Bio je to uvod u trenutak odluke. Igrao se 66. minut kada je Bajević primio jednu dubinsku loptu, vratio je na jedanaesterac, a tamo je bio Marijan Kvesić i preciznim udarcem pogodio mrežu Nizozemaca za erupciju prepunih tribina Bijelog Brijega (1:0). Popularni “Matun”, današnji potpredsjednik Olimpijskog komiteta BiH, tako je na najbolji način zamijenio Vahida Halilhodžića i još jednom dokazao koliko je bio pouzdan fudbaler u zlatno doba Veleža, u vrijeme kada je Rođene trenirao “Sula” Rebac.
U finišu utakmice je malo zaposlen i golman Rođenih Slobodan Mrgan, kome je najviše prijetio Arnold Mühren. Ko ne zna: Mühren je jedan od najslavnijih nizozemskih fudbalera svih vremena, s 37 godina nezamjenjivi član one slavne ekipe s Van Bastenom, Gullitom, Rijkaardom, braćom Koeman, koja je 1988. osvojila titulu europskog prvaka. Utakmica je završena trijumfom Rođenih 1:0, ali je utisak bio da je domaćin zaslužio i ubjedljiviju pobjedu. Trener Nizozemaca nije krio zadovoljstvo.
“Fudbaleri su dobro obavili taktičke zadatke. Možda smo mogli igrati malo odvažnije, ali nismo smjeli ostaviti previše prostora Veležu. Uz to, imali smo dosta povrijeđenih i rovitih igrača”, rekao je Antoine Kohn za nizozemski dnevni list “Volkskrant”, dok njegov kolega Sulejman Rebac nije bio zadovoljan rezultatom, izražavući žaljenje što pobjeda nije ubjedljivija.
Zaista, pokazalo se da je legendarni “Sula” bio u pravu: 14 dana kasnije u revanšu u Enschedeu je Twente nadoknadio zaostatak iz Mostara, pobijedio Rođene 2:0 golovima Zuideme (41) i Overwega (89).
Twente je prošao u polufinale, tamo s dvije pobjede eliminirao slavnog Juventusa (3:1, 1:0), da bi poklekao tek u finalu Kupa UEFA protiv Borussije Mönchengladbach. Ostalo je sjećanje na najveći međunarodni domet Veleža, koji je uz malo sreće mogao stići u samu završnicu jakog evropskog takmičenja.
Velež – Twente 1:0 (0:0)
Mostar, 5. mart 1975. Stadion pod Bijelim Brijegom. Gledalaca 25.000. Vrijeme kišovito, teren klizav i težak za igru. Sudija: Wöhrer (Austrija).
Strijelac: 1:0 Kvesić (66).
VELEŽ: Mrgan, Meter, Dž. Hadžiabdić, Ledić (Mulahasanović), Čolić, B. Primorac, Topić, Kvesić, Bajević, Vladić, Vukoje. Trener: Sulejman Rebac.
TWENTE: Gross, Van Lerssel, Drost, De Vries, Overweg, Bruggink, Van der Vall, Mühren, Pahlplatz, Jeuring (Achterberg), Zuidema. Trener: Antoine Kohn.
