Nastavak ili prekid tradicije: Sjećanje na četiri utakmice Engleske i Španije u okviru Evropskog prvenstva, koje su sve pripale selekciji Gordog Albiona.
Piše: J. MRŽLJAK
Finalnom utakmicom Engleske i Španije večeras se završava 17. po redu Evropsko fudbalsko prvenstvo, čiji je finalni turnir u posljednjih mjesec dana okupirao pažnju ljubitelja fudbala. Uoči velikog finala zanimljivo je podsjetiti se dosadašnjih susreta Gordog Albiona i Crvene Furije na Euru. Ako bi se sudilo po tradiciji, Engleska je apsolutni favorit jer je dobila sve utakmice protiv Španije na Evropskom prvenstvu! Protivnici ove teorije će reći da je riječ o samo četiri utakmice, kao i da tradicije postoje da bi se rušile…
Svjetski prvak bolji od evropskog (1968)
Već smo pisali da je pet prvih završnih turnira Eura (1960-1976) okupilo samo po četiri reprezentacije, a posljednja stepenica uoči “Final Foura” bile su utakmice četvrfinala. Jedan od četvrtfinalnih parova Evropskog prvenstva 1968. godine bio je susret Engleske i Španije – zvaničnog svjetskog protiv zvaničnog evropskog prvaka. Do četvrtfinala su Englezi došli trijumfom u Grupi 8, kada su u odlučujućoj utakmici, najposjećenijoj u historiji Europskih prvenstava, pred nevjerovatnih 134.461 gledalaca na “Hampden parku” u Glasgowu, izborili remi protiv Škotske (1:1).
Španci su u Grupi 1 više nego sretno stigli do prvog mjesta jer je selekcija Čehoslovačke, direktni konkurent, na nevjerovatan način prokockala prednost. Čehoslovaci su u tri posljednje utakmice – u gostima protiv Španije i tada nejake Turske, na domaćem terenu protiv Republike Irske – trebali dva boda. Međutim, izgubili su od Španije u Madridu (1:2), onda remizirali u Ankari s Turskom (0:0), i na kraju na stadionu Slavije u Pragu prokockali vodstvo protiv Irske, izgubili (1:2) i Špancima poklonili prvo mjesto.
Prva utakmica četvrtfinala odigrana je 3. aprila 1968. godine, pred 94.586 gledalaca na Wembleyju. Iako su Englezi bili favoriti, Španci su pružili dosta jak otpor, i tek je šest minuta prije kraja Bobby Charlton savladao golmana Barcelone Salvador Sadurníja i donio prednost svjetskim prvacima (1:0). Pet nedjelja kasnije, pred 66.994 gledalaca na Santiago Bernabéuu u Madridu, odigran je revanš. Gledalište je proključalo kada je početkom drugog dijela Realova legenda Amancio doveo domaćina u vodstvo i izjednačio ukupni rezultat dvomeča. No, ubrzo je poravnao Martin Peters, a u finišu Norman Hunter Englezima donio pobjedu (1:2) i plasman na završni turnir na kojem, će biti poraženi od Jugoslavije u Firenzi.
Odlična utakmica za “raju” i pobjeda Engleske u Napulju (1980)
U narednih 12 godina Engleska i Španija nisu odigrali čak ni prijateljsku utakmicu, da bi onda u tri mjeseca dva puta odmjerili snage. Nakon što su se obje reprezentacije kvalifikovale na prvi završni turnir s osam selekcija – 1980. godine u Italiji – njihove fudbalske federacije su dogovorile prijateljsku utakmicu u Barceloni, 26. marta. Sudbina se poigrala s akterima kada je žrijeb završnice Eura, održan 16. februara 1980. u Rimu, smjestio Englesku i Španiju u istu grupu i zakazao međusobni meč 18. juna u Napulju.
Bila su to vremena kada su poštovali “riječ i potpis”, pa su Španija i Engleska ipak odmjerili snage u prijateljskoj utakmici, koja je na Nou Campu donijela skrivanje karti i pobjedu gostiju (0:2) golovima Tonyja Woodcocka i Trevora Francisa. Niko tada nije mogao očekivatio da će i “takmičarski” susret na Evropskom prvenstvu biti bez rezultatskog značaja. Naime, Engleska i Španija su u prve dvije utakmice Grupe 1 zabilježili po jedan remi i poraz u susretima s Italijom i Belgijom.
To je značilo da njihov međusobni susret pobjedniku može eventualno donijeti samo plasman na meč za treće mjesto (posljednji put igran na Euru 1980). Iako nevažna i odigrana u kamernoj atmosferi, pred 17.743 gledalaca na San Paolu u Napulju, utakmica Engleske i Španije donijela je odličan fudbal i mnogo šansi na obje strane. Gordi Albion je poveo golom Trevora Brookinga u prvom dijelu (1:0), početkom nastavka poravnao je Dani iz sumnjivo dosuđenog penala (1:1).
Ubrzo je austrijski sudija Erich Linemayr dosudio još jedan jedanaesterac za Furiju, kojeg je Dani pretvorio u gol. Međutim, Linemayr je naredio ponavljanje udarca, Dani je promijenio stranu, gdje ga je “čekala” legenda Liverpoola Ray Clemence i uhvatio “živu loptu”. U 62. minutu je Terry McDermott raspalio volej, Arconada odbio loptu do Tonyja Woodcocka, koji je donio pirovu pobjedu Englezima (2:1).
Engleska – Španija 2:1 (1:0)
Napulj, 18. juni 1980. Stadion San Paolo. Gledalaca 17.743. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Erich Linemayr (Austrija).
Strijelci: 1:0 Brooking (19), 1:1 Dani (48), 2:1 Woodcock (62).
ENGLESKA: Clemence, Mills, Watson, Thompson, Anderson (Cherry), Brooking, McDermot, Hoddle (Mariner), Wilkins, Woodcock, Keegan. Selektor: Ron Greenwood.
ŠPANIJA: Arconada, Gordillo, Olmo, Alexanko, Cundi, Zamora, Sauri, Cardeñosa (Carrasco), Uría, Santillana, Juanito (Dani). Selektor: László Kubala.
Španska tragedija: Poništena dva regularna gola i poraz na penale (1996)
Prošlo je 16 godine do narednog, četvrtog i posljednjeg susreta Engleske i Španije u okviru Evropskog prvenstva. Kao što je prethodni duel u Napulju odigran na prvom finalnom turniru Eura s osam reprezentacija, tako je utakmica 1996. godine bila dio prvog Evropskog prvenstva sa 16 selekcija u završnici. Engleska je prošla u četvrtfinale kao pobjednik Grupe A, dok je u Grupi B Španija bila druga, iza Francuske. Utakmica odigrana na starom Wembleyu 22. juna 1996. godine bila je uzbudljiva i pravo je čudo kako u 90 regularnih minuta i još pola sata produžetaka nije bilo golova.
Osim odličnih golmana Seamana i Zubizarrete, najveće zasluge za to imala je francuska sudijska trojka, pogotovo linijski sudija, koji je u prvom poluvremenu kod dva čista gola Španaca mahao ofsajd. Po današnjim pravilima, sudija Marc Batta bi nakon pregleda VAR-a priznao golove koje su postigli Kiko i Julio Salinas, ali prije 28 godina pomoćnici su morali sami prosuđivati milimetarske situacije u kojima je selekcija Javiera Clementea izvukla deblji kraj. Španci su imali i dodatni razlog za tugu jer su četvrti poraz u isto toliko utakmica protiv Engleske na Euru upisali nakon izvođenja jedanaesteraca.
Šest godina nakon tragedije u Torinu, kada su poraženi od SR Njemačke u polufinalu Mundijala, Englezima su se ovaj put posrećili jedanaesterci. Svi engleski izvođači bili su precizni, među njima i Stuart Pearce, tragičar iz Torina, koji se žalio da ga je godinama proganjao promašeni penal u polufinalu Mundijala. S druge strane je Fernando Hierro pogodio prečku, dok je udarac Miguela Ángela Nadala odbranio Seaman i Engleska je prošla u polufinale. U pomenutom polufinalu će opet biti poražena od Njemačke, opet na penale, a tragičar je bio današnji engleski selektor Gareth Southgate…
Engleska – Španija 0:0 (penali 4:2)
London, 22. juni 1996. Stadion Wembley. Gledalaca 75.447. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru. Sudija: Marc Batta (Francuska).
Strijelci u penal-seriji: 1:0 Shearer, 2:0 Platt, 2:1 Amor, 3:1 Pearce, 3:2 Belsué, 4:2 Gascoigne.
ENGLESKA: Seaman, Pearce, Southgate, Adams, G. Neville, Anderton (Stone), Gascoigne, Platt, McManaman (Barmby), Sheringham (Fowler), Shearer. Selektor: Terry Venables.
ŠPANIJA: Zubizarreta, Abelardo, Alkorta (J. López), Nadal, Sergi, Manjarín (Caminero), Amor, Hierro, Belsué, Salinas (Alfonso), Kiko. Selektor: Javier Clemente.
