Tog 16. oktobra 1974. godine su Banjalučani bili poput mačke sa sedam života i tri puta se vraćali u dramatični meč protiv Olimpije.
Piše: J. Mržljak
Na ljubljanskom stadionu Stožice večeras se igra revanš utakmica play-off runde UEFA Lige konferencije između Olimpije i Borca. “Zmajčeki” i banjalučki Crveno-plavi imaju dvije decenije dugu historiju duela u Prvenstvu bivše Jugoslavije: od novembra 1970. do maja 1991. odigrali su 24 utakmice, u kojima je Borac upisao devet pobjeda, Olimpija je bila osam puta bolja, dok je sedam susreta završeno remijem. Zanimljivo da je tek posljednji susret u doba Jugoslavije, odigran 26. maja 1991. na Stadionu za Bežigradom, donio jedinu pobjedu gosta: Borac je slavio 2:1 golovima Dejana Lukića i Željka Buvača.
Međutim, Banjalučani imaju još jedan trijumf u glavnom gradu Slovenije, najvažniju pobjedu izborenu prije više od pola stoljeća, u Kupu maršala Tita 1974. Te godine je Borac 14. aprila ispao u Drugu ligu uprkos 30 osvojenih bodova (od mogućih 68) i gol-razlici 43:43. Banjalučanima su presudili čudni rezultati direktnih rivala u posljednjem kolu, među kojima je bila pobjeda Vojvodine nad Olimpijom (5:3). Novosađani su izborili opstanak, a “slučajno” se desilo da je sva tri gola za goste postigao Danilo Popivoda i tako na tabeli najboljih strijelaca prestigao Duška Bajevića, centarfora Veleža.
Crveno-plavi su svega nekoliko mjeseci kasnije dokazali da posjeduju kvalitet za elitni rang, u Kupu maršala Tita, koji je odigran tokom jesenje polusezone, od augusta do novembra 1974. Banjalučki drugoligaš je u prvoj rundi Kupa, 14. augusta, na Marakani deklasirao favorizovanu Crvenu Zvezdu i pobjedom 4:1 nagovjestio ekspresni povratak u elitu. Crveno-bijeli su poveli golom Živorada-Žike Jevtića, no u nastavku se desio sjajni preokret u režiji dvostrukog strijelca Abida Kovačevića, te Dževada Krese i Miloša Cetine.
Tačno mjesec dana kasnije, 11. septembra, Banjalučani su u osmini finala eliminirali još jednog prvoligaša – ekipu Sarajeva. Na Gradskom stadionu u Banjoj Luci mreže su mirovale nakon regularnog dijela i dva produžetka. Pristupilo se izvođenju jedanaesteraca koje je obilježio golman Borca Marijan Jantoljak. On je odbranio dva penala Sarajlijama, a potom i sâm savladao svog kolegu Seada Grudu za veliku pobjedu Borca 4:2.
Žrijeb je odlučio da naredni protivnik Banjalučana ponovo bude prvoligaš, ekipa Olimpije. U meču četvrtfinala, 16. oktobra 1974. godine, “Zmajčeki” su imali prednost domaćeg terena, ali Crveno-plave nisu dočekali na svom Bežigradu, nego na Stadionu Šiška, domu tadašnjeg republičkog ligaša Ljubljane. Uprkos radnom danu, kišnom vremenu i ranom početku utakmice (14 sati), duel Olimpije i Borca privukao je 4.000 gledalaca. Banjalučani su došli u najjačem sastavu, osokoljeni ligaškom pobjedom u Šibeniku (1:0), dok su Ljubljančani u uvertiri na svom terenu remizirali protiv Željezničara (1:1).
Nakon ravnopravnog početka, domaćin je poveo sredinom prvog poluvremena. Goran Jurišić je s desnog krila centrirao na suprotnu stranu, gdje se našao Ilija Grubor, raspalio bez oklijevanja i savladao nemoćnog Marijana Jantoljaka (1:0). Banjalučki drugoligaš je brzo konsolidolao redove i samo pet minuta kasnije poravnao rezultat: 20-godišnji Nenad Lazić, koji je odlično čuvao reprezentativca Danila Popivodu, odlučio je krenuti naprijed, šutirao s 30-ak metara i iznenadio slabo postavljenog Antu Sirkovića (1:1).
U drugom poluvremenu su gosti bili bolji, ali rezultat nije promijenjen do isteka regularnih 90 minuta, pa je susret otišao u produžetke. Prvu veliku šansu imao je Abid Kovačević, ali je Borčev kapiten šutirao pravo u Sirkovića. Kazna je stigla u posljednjem minutu prvog produžetka: iskusni Ivan Pejović je iskoristio sjajno dodavanje Josipa Vugrineca i domaćinu donio novo vodstvo (2:1). Banjalučani su se još jednom uspjeli vratiti u meč: igrao se 110. minut kada je Mario Brnjac iskoristio loše istrčavanje Sirkovića i izjednačio rezultat (2:2).
Odluka o pobjedniku pala je nakon izvođenja jedanaesteraca. Penal-serija je loše počela za Borac: Abid Kovačević je promašio čitav gol, a Danilo Popivoda savladao Jantoljaka. Međutim, tog oktobarskog dana je Borac bio poput mačke s devet života. Još jednom su se Banjalučani vratili nakon što je Jantoljak odbranio udarac Grubora. Odluka je pala u šestoj seriji: Lazić je savladao Sirkovića, a Jantoljak odbranio udarac Pejovića. Kraj, Olimpija – Borac 6:7, veliki trijumfa Banjalučana za plasman u polufinale.
Sigurno da navijači Borca ne bi imali ništa protiv da se večeras ponovi scenario utakmice od prije pola stoljeća. Pogotovo ako se zna da je Borac 1974. godine u polufinalu savladao ekipu Željezničara (2:1) i ostvario dotad najveći uspjeh. U finalu su Crveno-plavi u Beogradu poraženi od Hajduka (0:1), ali su izborili prvi plasman u Evropu jer su Splićani osvojili duplu krunu. Više od 50 godina kasnije je Borac oborio rekord: večeras će igrati 16. evropski susret u jednoj sezoni, što dosad nije uspjelo nijednom bh. klubu…
Olimpija – Borac 6:7 (2:2, 1:1, 1:1)
Ljubljana, 16. oktobra 1974. Stadion Šiška. Gledalaca 4.000. Vrijeme kišovito, teren težak za igru. Sudija: Miloš Čajić (Beograd).
Strijelci: 1:0 Grubor (23), 1:1 Lazić (29), 2:1 Pejović (105), 2:2 Brnjac (110).
Strijelci u penal-seriji: 3:2 Popivoda, 3:3 Kreso, 3:4 Smileski, 4:4 Vugrinec, 4:5 Vidačak, 5:5 Klampfer, 5:6 Jantoljak, 6:6 Sarap, 6:7 Lazić.
OLIMPIJA: Sirković (Sarap), Dogandžić, Klampfer, Vugrinec, M. Šoškić, Iskra, Popivoda, Lalović, G. Jurišić (I. Pejović), I. Grubor, Rožič. Trener: Slavko Luštica.
BORAC: Jantoljak, Vukelja, Kušmić (Ćulafić), N. Lazić, Mš. Ivanović (Vidačak), Brnjac, Smileski, E. Jusić, Cetina, Kreso, A. Kovačević. Trener: Boris Marović.
