Ekipa Željezničara je jučer u posljednjem kolu WWin lige Bosne i Hercegovine na “Grbavici” savladala ekipu Borca rezultatom 2:1.
Piše: ALMEDIN HALILOVIĆ
Utakmica odigrana jučer u “Dolini ćupova” nije nosila nikakav rezultatski značaj s obzirom da je Željezničar davno osigurao opstanak, a Borac tek u kolu prije posljednjeg titulu prvaka Bosne i Hercegovine. Ipak, Željezničar se pobjedom popeo za stepenicu više na tabeli i završio je kao šestoplasirani sa 42 osvojena boda, dok je Borac završio kao prvoplasirani, ali sa 78 osvojenih bodova, dva više od drugoplasiranog Zrinjskog.
Od prošlog kola, tačnije od pobjede Borca nad Igmanom u Banjoj Luci rezultatom 4:3 vodila se debata oko toga da li ekipa Željezničara treba dočekati novopečenog prvaka sa svim počastima, kako je i red u “fudbalskoj diplomatiji” i “fair-playu”. To bi podrazumijevalo špalir za ekipu Borca prilikom izlaska na teren, prigodni poklon predstavniku njene ekipe, čestitku zvaničnog spikera na stadionu, te čestitku upućenu putem zvaničnih kanala komunikacije jednog kluba.
Borac jeste novi prvak naše Bosne i Hercegovine i to je činjenica. Ali upravo zbog te utakmice protiv Igmana u Banjoj Luci, ali i svake u ostala 32 kola, vodila se debata, a najviše među navijačima Željezničara. I pticama na grani je jasno na koji način je Borac došao do pobjede nad Igmanom, ali i titule prvaka. Ispod časti je uopće podsjećati se, ili retrospektivno i taksativno nabrajati sve sudijske lakrdije uz pomoć kojih je Borac zauzeo prvo mjesto. Zbog toga se postavljalo pitanje: odati počast i čestitati Borcu ili ne?
Nije bilo potpuno jasno šta se moglo očekivati jučer, zbog toga su svi s nestrpljenjem čekali izlazak fudbalera obje ekipe na teren “Grbavice” jučer. Špalira nije bilo od strane ekipe Željezničara i zbog toga su navijači na tribinama “odahnuli”. Ali ubrzo je uslijedio “hladan tuš” kada je kapiten Željezničara, Sulejman Krpić, uručio buket cvijeća kapitenu Borca, Aleksandru Subiću. Istina, na tome se i zaustavilo. Nije bilo čestitke spikera, nije bilo ni čestitki na društevnim mrežama. Ali su navijači sa tribina “Grbavice”, itekako opravdano, gromoglasno izviždali ovaj čin, a sve je pratilo skandiranje “Lopovi, lopovi” i “Saveze, stidi se, sluga si politike”, i sami osjećajući sramotu zbog poteza njihovog kluba.
Jasno je da samo oni koji su direktno involvirani u rad klubova i ekipa znaju kako je kada se mora ispoštovati ili ne ispoštovati pomenuta “diplomatija” i “fair-play”. Na njima je, uostalom, i konačna odluka po tom pitanju. Pisati iz perspektive navijača, medija ili drugih sportskih radnika je nešto drugo. Ali s obzirom da je upravo Borac taj koji je prvi prekršio sva zvanična pravila i nezvanične kodekse, te da je njegova osvojena titula odavno nadmašila okvire zelenog terena i fudbala, zbog čega bi onda bilo ikakve zadrške u odgovoru na to? Ili, kako kaže stara izreka – kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost.
Zbog toga je jučerašnji potez kapitena Željezničara, Sulejmana Krpića, za svaku osudu, na sramotu i baca tamnu mrlju na lijepoj plavoj slici kakvu smo mogli jučer vidjeti na “Grbavici”. Naravno, nije to Krpić učinio sam od sebe, postoje i nalogodavci za ovaj potez, pa čak i pojedinci na tribinama koji bi nekako mogli da ovo “svare” i “opravdaju”.
Ali problem nije ni u Krpiću, ni u nalogodavcima za ovaj potez, a ni u tim pojedincima. Problem u tome je što je velika većina, možda čak i svi u Željezničaru, jasnog stava po pitanju Borca i njegovog “dostignuća” ove sezone. O navijačima da ne govorimo, njihov stav je odavno poznat i jučer je jasno manifestovan dok su Krpić i Subić pozirali sa buketom ispred kamera i fotoaparata. I tu je glavni problem – zašto se uradilo nešto za što, ne da ne postoji konsenuz, već upravo je postojao konsenuz da se to ne uradi? Kakva se to “diplomatija”, “fair-play” i “kodeks” poštuju sa onima koji su sve to odavno bacili u blato i dobro izgazali nogama? Je li Željezničar, zaista, dužan nekome nešto, a posebno Borcu, uzevši u obzir da su i sami mnogo puta bili bačeni u to isto blato?
O “dostignuću” Borca ove sezone najbolje govori činjenica da su zvanične čestitke uputili jedino Sloga Meridian (iz njima znanih razloga o kojima javnost može samo nagađati), Tuzla City (što je izazvalo ogorčenje i bijes cijele bosanskohercegovačke javnosti upravo zbog toga što se to od njih najmanje očekivalo), te Vojvodina (klub sa kojim Borac ima bliske veze već dugo vremena). O “dostignuću” Borca najbolje govori činjenica da su čestitke van sportske javnosti stigle jedino od rukovodstva manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, što je i razumljivo, jer bez njega Borac teško da bi opstao u bližoj prošlosti.
Da se ne lažemo, ni prethodni uspjesi ostalih bosanskohercegovačkih klubova nisu bili Bog zna kako “čisti”. To može osporavati samo neko ko baš, ali baš nikako ne prati bosanskohercegovački fudbal. I to je činjenica. Ali ipak ovakva lakrdija, sramota i cirkus kakav smo gledali u minuloj sezoni je nezabilježena, te je podignuta na jedan mnogo viši nivo, viši od samog fudbala. I to je činjenica. Uprkos svemu, drugim bosanskohercegovačkim klubovima su na njihovim uspjesima čestitali i njihovi najveći rivali (Željezničar i Široki Brijeg su čestitali Sarajevu, Sarajevo je čestitalo Željezničaru, Željezničar je čestitao Zrinjskom…), kao i velikani evropskog i svjetskog fudbala (na adrese tih klubova stizale su čestitke iz Manchester Uniteda, Bayern Munchena, Milana…). Borac je, za sada, dobio čestitke od onih koji se, uz svo dužno poštovanje, ne mogu smatrati ni prosjekom bosanskohercegovačkog fudbala, te od onih koji Borac uspješno koriste za svoje političko-manipulativne ciljeve. Latinska izreka kaže – sapienti sat. Naš narod kaže – pametnom i išaret dosta.
Banjalučki Borac ne zaslužuje apsolutno nikakvu čestitku i počast na osvojenoj tituli prvaka naše države. Kraj priče. Ona im se ne može osporiti, a teško da bi iko to uspio i kada bi imao bilo kakvu formalno-pravnu mogućnost. Na svašta se do sada “zažmirilo” u bosanskohercegovačkom fudbalu, a i na ono oko čega se dizala halabuka, nakon što bi se internet ratnici ispucali po komentarima na portalima, forumima i društvenim mrežama, bivalo bi ubrzo zaboravljeno. Tako će biti i sada. Ali uprkos tome, a ako nekome još nije jasno – Borac ne zaslužuje apsolutno nikakvu čestitku i počast na osvojenoj tituli prvaka naše države. I opet – kraj priče.
Teško izvojevana nezavisnost, sloboda i opstanak našeg naroda i države daju svako pravo na slobodu govora i mišljenja. Oni koji misle da se nešto ne bi smjelo ili ne bi trebalo pisati, obično će naći hiljadu i jedno opravdanje za to, a iza svega toga stoji ništa drugo nego strah, podaništvo i sitnošićarski interesi. Ali ne koristiti tu slobodu, nemati svoje mišljenje i ne iskazati ga jasno i glasno, uvreda je za sve, a posebno za fudbal, zdrav razum i žrtvu podnesenu za tu slobodu.
Što se tiče Željezničara, svako ko je iole upućen u rad kluba zna stav većine, možda i svih u samom klubu, o Borcu, njegovoj tituli prvaka i jučerašnjem buketu cvijeća u rukama Aleksandra Subića. I oni će se uvijek pravdati “diplomatijom”, “fair-playom” i “kodeksom”, znajući i sami da je to ništa više od šuplje priče. Međutim, njihovu sramotu zbog ovog poteza niko i ništa neće moći saprati u očima svih onih kojima je fudbal najuzvišeniji ideal.
Ali prava, iskonska i najveća snaga, motor, srce i duša “Plavih” su njegovi navijači. Oni su to pokazali i jučer, punim tribinama “Grbavice” i odličnom atmosferom, kao što su, uostalom, pokazivali i cijele sezone. Oni su i jučer pokazali šta zaista misli Željezničar o Borcu i buketu cvijeća u rukama njegovog kapitena. Umjesto zaključka, možda bi najbolje bilo citirati najavu navijačke grupe The Maniacs za jučerašnju utakmicu:
“Ekipa koju ne možemo nazvati šampionima, već samo klubom koji je zauzeo prvo mjesto na tabeli zahvaljujući sudijskoj lakrdiji koja se više i ne možeti nazvati krađom, već pljačkom.”
