Legendarni golman naše rukometne reprezentacije Enid Tahirović (49), kao i svi Bosanci i Hercegovci, zgrožen je izjavama potpredsjednika Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine i predsjednika Rukometnog saveza Republike Srpske Marinka Umičevića.
“I definitivno, to je pokazatelj totalnog rasula u Savezu i da ništa ne štima u Upravnom odboru”, rekao je Tahirović za Avaz.
Umičević je, podsjetimo, između ostalog izjavio:
“Meni se Sarajevo zgadilo, ja se tamo osjećam ugroženim”, rekao je predsjednik RSRS za ATV.
Tahirović je istakao da već odavno Rukometni savez BiH funkcioniše kao raštimani orkestar.
“Nijedna odluka ne može da se donese kako je to propisano Statutom. A što se tiče samog Umičevića, ne znam da li mu uopšte treba pridavati pažnju“, pita se Enid.
Ipak, ovaj put je zaista pretjerao.
“Izjave koje on daje su dno dna. Ne znam kako i ta televizija dopušta nekome da na onaj način, onakvim vokabularom, uopšte javno govori… To je sigurno uvredljivo za sve nas koji smo bili dio te reprezentacije svih ovih godina i koji znamo da su te izgovorene stvari totalno neistinite. On navodi da su ga navijači prozivali na utakmici u Sarajevu, a posljednja reprezentativna utakmica u našem glavnom gradu je odigrana prije četiri-pet godina, kada on i nije bio u Savezu. Ne znam, tako nešto pričati o Sarajevu, koje je multietnički grad i pun turista svih vjera i konfesija, u najmanju ruku nema smisla. Pa i on je prije nekoliko dana bio na sjednici Upravnog odbora u Sarajevu i nije mu falila dlaka s glave. Ne znam da li on uopšte zna šta priča“, konstatuje Tahirović.
I naša rukometna reprezentacija je uvijek bila multietnička.
“Kad krenemo od Zorana Martinovića, koji je igrao na početku kod Abaza Arslanagića, preko Nikole Maleševića i svih ostalih – da ne nabrajam imena jer ću sigurno nekoga zaboraviti, do Vladimira Vranješa, Dejana Malinovića, Nikole Prcea… Pa Banjalučanin Vranješ je na zadnjoj utakmici od tih istih BH Fanaticosa dobio poklone i zahvalnicu. Svi nabrojani su godinama ljubimci publike. I tako dalje, i tako dalje… Ne znam šta je Umičevićev cilj, možda da pokuša i kroz sport pokazati da je nemoguće sve što nosi prefiks bh. Tako ja shvatam tu političku mantru, koja je uveliko i u bh. sportu. Ovo je zapravo puno, puno ozbiljnije, nego što već i ovako ozbiljno izgleda. A još je ozbiljnije“, rekao je Tahirović.
U bh. rukometnim kuloarima kruži informacija da će Rukometni savez BiH biti izbačen iz prostorije na ulicu.
“I ja sam čuo tu informaciju. Teška je situacija. Kako će dalje funkcionisati Skupština i Upravni odbor… Skupština o kojoj se već dugo govori nije još ni zakazana. Vrijeme je da dođu neki novi ljudi i da se riješi pitanje osnovnih stvari – od ID-e broja, odnosno da se sprovede odluka Suda. Krajnje je vrijeme da Savez počne normalno poslovati, da se zaposli nekoliko sportskih radnika i što prije nađe kvalitetan generalni sekretar, koji je glavni operativac u cijeloj toj priči. Ako se ovakva situacija nastavi još koji mjesec bojim se da se sve ovo ne ugasi. Malo mi smeta i pasivnost Ministarstva civilnih poslova, koje je zaduženo za sport, te Olimpijskog komiteta BiH. Na kraju krajeva, ispašta naš sport i svi mi zajedno“, zaključio je Tahirović.
