U posljednjem izdanju LTT Sports objavljena je dubinska analiza fudbalskog ekosistema u Vatikanu.
Pripremajući naš nedavni bilten o brendovima sportske opreme i replikama dresova, stekli smo novu perspektivu o evropskom klupskom fudbalu, posebno primjećujući učešće manjih nacija poput San Marina i Farskih Ostrva u najvišim fudbalskim krugovima. U kombinaciji s raspravama o mogućem proširenju Svjetskog prvenstva na 64 ekipe, počeli smo se pitati – da li bi dodatne mikro-države mogle uskoro zaigrati na svjetskoj fudbalskoj sceni, kao što je to učinila Island na nedavnim Evropskim prvenstvima?
Vatikan je ovih dana često spominjan u medijima nakon tužne vijesti o smrti pape Franje na Uskrsni ponedjeljak i Konklave koja je uslijedila i izabrala papu Lea XIV. Među brojnim odama papi Franji često je spominjana i njegova strastvena podrška argentinskom klubu San Lorenzo de Almagro, čiji je i zvanični član postao. S obzirom na to da i novi papa dolazi iz Južne Amerike, zapitali smo se: može li Vatikan jednog dana imati reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu i šta bi za to bilo potrebno?
Historijski kontekst
Odnos između fudbala i suverenih teritorija poput Vatikana nadilazi samu sportsku regulaciju, duboko se preplićući sa društvenim, etičkim i političkim pitanjima koja su povezana s ključnim događajima u istoriji Vatikana, Italije, Evrope, pa i cijelog svijeta.
Kada je riječ o Vatikanu, historijska dubina je više pravilo nego izuzetak. Srednjovjekovni prethodnik italijanskog fudbala, Calcio Storico ili Calcio Fiorentino, igrao se unutar zidina Vatikana još 1521. godine, kada je na Dvoru Belvedere (koji više ne postoji) organizovana utakmica za zabavu pape Lava X.
Prva “moderna” fudbalska utakmica u Vatikanu odigrana je 1946. godine, neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kao prijateljski susret između administrativnog i guvernerskog osoblja. Godinu dana kasnije organizovan je i prvi turnir u asocijativnom fudbalu, ali razvoj fudbala potom je doživio višedecenijsku pauzu sve do ranih 1970-ih. Tada su se vatikanske ekipe umnožile i bilo je dovoljno timova da se pokrene redovno prvenstvo. Ipak, historijski zapisi pokazuju da je Švicarska garda još od 1924. godine imala vlastitu fudbalsku ekipu, koja je prošle godine proslavila svoj stoti rođendan – što znači da se fudbal u Vatikanu igra ili barem praktikuje već više od jednog vijeka.
Fudbal u Vatikanu danas
Danas fudbalska struktura Vatikana oponaša klasičnu organizaciju modernog fudbala. Krovna organizacija, ASD Sport in Vaticano, osnovana 1972. godine, upravlja svim sportskim aktivnostima u državi i vodi različita domaća takmičenja – prvenstvo, kup i superkup.
Vatikan također ima “reprezentaciju” koja od sredine 1990-ih igra prijateljske mečeve u muškoj konkurenciji, dok je ženska selekcija prvi put zaigrala 2019. godine. Reprezentacija ima i tehničkog sponzora – španski brend Joma Sport, koji je bio predstavljen i u prethodnom biltenu. Iako se Joma smatra autsajderom u evropskoj industriji sportske opreme, prisutna je u brojnim ligama i radi na širenju svog utjecaja te konkurisanju najvećim brendovima.
Uprkos tim razvojnim koracima, Vatikan i dalje ostaje među osam međunarodno priznatih suverenih država koje nisu članice FIFA-e niti bilo koje kontinentalne fudbalske asocijacije.

Može li Vatikan postati član FIFA-e?
Može li Vatikan potencijalno postati 212. član FIFA-e ili 56. član UEFA-e? Sa pravnog aspekta, glavna prepreka integraciji Vatikana u međunarodnu fudbalsku organizaciju čini se proceduralnom: budući članovi FIFA-e moraju se najprije pridružiti odgovarajućem kontinentalnom tijelu.
Za Vatikan, koji se geografski nalazi u Evropi, logičan prvi korak bio bi ulazak u UEFA-u. Osim standardnih administrativnih zahtjeva, glavni kriterij UEFA-e za članstvo je da podnosilac zahtjeva mora biti priznata nezavisna država od strane većine članica Ujedinjenih nacija.
Iako Vatikan sam po sebi nije član UN-a, ima status stalnog posmatrača i aktivno učestvuje u brojnim aktivnostima UN-a. Takođe, Vatikan ima službene bilateralne diplomatske odnose sa više od 180 zemalja svijeta, što vjerovatno zadovoljava UEFA-in uslov o međunarodnom priznanju. Već 2006. godine administracija UEFA-e javno je istakla da bi rado prihvatila aplikaciju Svete Stolice. Italijanski mediji su 2022. izvijestili kako su predsjednik UEFA-e Aleksandar Čeferin i papa Franjo razgovarali o potencijalnom članstvu Vatikana u UEFA-i tokom privatne audijencije.
Hoće li Vatikan ući u međunarodni fudbal?
Možemo li očekivati da vatikanska zastava ubuduće bude prisutna u službenim fudbalskim kontekstima, osim u neformalnim utakmicama ili na stadionu Celtic Park, gdje je redovno ističu lokalni navijači, i možda predstavljati reprezentaciju Svete Stolice u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo ili Svjetsko prvenstvo?
S obzirom na dokumentovanu strast prema fudbalu kod pape Franje, pape Benedikta XVI (također strastvenog navijača) i pape Ivana Pavla II (koji je u mladosti bio golman i navijač Cravoie iz rodne Poljske), ovakva mogućnost djeluje prilično realno. Fudbalske organizacije bi mogle pozitivno gledati na takvu aplikaciju, prepoznajući ogroman publicitet i trajni interes medija koji bi ona generisala.
S druge strane, uprkos tome što je papa Ivan Pavao II navodno rekao da je “fudbal najvažnija od svih nevažnih stvari”, vatikanske vlasti možda imaju određene rezerve prema modernom elitnom fudbalu, posebno zbog njegovog razvoja u pretežno komercijalni i zabavni sektor, umjesto da bude sredstvo za fizički i mentalni razvoj kakav se povezuje s rekreativnim i omladinskim sportom.
Ovakvo gledište moglo bi objasniti i odluku Vatikana da ne postane član organizacije CONIFA, čije članstvo uglavnom čine nepriznate države i politički osjetljivi entiteti, gdje turniri često postaju političke poruke koje unose podjele, umjesto da ostanu isključivo sportska takmičenja.
Ako Vatikan jednog dana ipak postane dio zvanične fudbalske strukture, prirodno se postavlja pitanje njihove takmičarske moći. S obzirom na to da Katolička crkva ima preko milijardu sljedbenika na svim kontinentima, uključujući i vodeće fudbalske nacije, nije isključeno da bi Vatikan mogao razviti reprezentaciju sposobnu za ozbiljan međunarodni uspjeh…