Na današnji dan prije 71 godinu zvanično je otvoren dom FK Željezničar, Stadion Grbavica.
Željezničar je svoje utakmice do 1953. godine igrao na na vojnom igralištu Egzecir, a potom na Pofalićima. Nakon što su protjerani jer su postali ozbiljna konkurencija moćnijim sarajevskim klubovima, Željezničari su odlučili da sagrade vlastiti fudbalski hram, na kojem će se igrati svoje utakmice.
Odlučni članovi Radničkog Sportskog Društva Željezničar su 1949. godine pokrenuli radnu akciju, gradnju današnjeg Stadiona Grbavica, koja je završena 13. septembra 1953. godine. U prvoj zvaničnoj utakmici, prilikom otvaranja, Željezničar je savladao Šibenik sa 4:1, a Ilijas Pašić je postigao tri gola.
Tada se nije moglo ni slutiti da će dom kluba, nekih četrdesetak godina kasnije, biti skoro poptuno uništen.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, Stadion Grbavica je postao prva borbena linija, a zapadna tribina, prenesena sa Stadiona 6. april sa Marijin Dvora prilikom same izgradnje stadiona, zapaljena je, dok je dio stadiona miniran. Sa tribinom zajedno je izgorilo i nestalo 316 pehara, od čega su 42 pripadala fudbalerima, a razliku u broju osvojili su ostali klubovi iz Sportskog Društva Željezničar, koje je tada brojalo 14 klubova. Ipak, neki pehari koji su bili u prostorijama kluba na Marijin Dvoru su sačuvani i danas krase vitrine Plavog salona.
Prvo veće renoviranje stadion je doživio 30. juna 1968. prilikom čega je bio zatvoren za utakmice. Uklonjena je atletska staza koja je postavljena tokom prvobitne izgradnje 1949. godine. Renoviranje je trajalo skoro cijelih osam godina i završeno je 25. aprila 1976. godine kada se Željo i zvanično “vratio kući”. Rušen je i paljen s ciljem da se uništi sve ono što je s ljubavlju građeno još od 1921. godine.
Bivši direktor Kluba, Zdenko Jelić, jednom je prilikom objasnio popularni nadimak Dolina ćupova.
“Ima tom nazivu dugo, sjećam se dobro. Vezano je za Indokinu, odnosno za borbe oko tadašnjeg Laosa gdje su se dvije frakcije borile na području današnjeg Vijetnama. Bile su to višegodišnje i krvave borbe. Borili su se po klancima, a jedan od njih, najstrašniji u tom ratu u Indokini zvao se Dolina ćupova. Čini mi se da je to prvi put spomenuo Pero Žagar iz ljubljanske Olimpije koji je rekao: “Vi koji idete na Grbavicu, ostavite svaku nadu.” Time je aludirao da nemaju šanse da na našoj Grbavici osvoje išta osim rukovanja nakon poraza.“
U historiju Stadiona Grbavica upisana je 2016. godina, godinu kada je Grbavica doživjela određene rekonstrukcije, te je dobila zeleno svjetlo za odigravanje evropskih utakmica. Pokrenuta je akcija “Kupi stolicu za evropsku Grbavicu”, te je rekonstruisana zapadna tribina, te dijelom sjeverna i južna. Navijači su u ovom projektu pokazali da je Grbavica njihov dom.
Rekunstrukcija je podrazumijevala građenje novih objekata na zapadnoj tribini, skidanje drvene i postavljanje metalne konstrukcije, mijenjanje stolica na zapadnoj tribini, postavljanje stolica na sjevernoj i južnoj tribini gdje su nedostajala, potpuno renoviranje Plavog salona, postavljanje LED displeja, te drugi niz aktivnosti koji su urađeni u 2016. godini.
Najveći infrastrukturni projekat desio se u 2017. godini. FK Željezničar vođen parolom “Mi smo Željini, Željo je naš” sa svojim navijačima je izgradio istočnu tribinu. Izgradnje tribine je koštala ukupno 2.010.665 KM, a kroz akciju jedinstvenu akciju „Izgradimo istočnu tribinu“ je kupljeno 811 desetogodišnjih ulaznica po cijeni od 1.000 KM.
U 2017. godini FK Željezničar je pokrenuo nove radove na unaprijeđenju infrastrukture kako bi Stadion Grbavica zadovoljio kategoriju 3, te je ugostio ugostio reprezentacije Bosne i Hercegovine i Belgije. FK Željezničar je u 2018. godini uz podršku Grada Sarajeva i Kantona Sarajevo realizovao i još jedan kapitalni infrastrukturni projekat, a to je zamjena terena koja je podrazumijevala postavku novog sistema drenaže, grijanja i navodnjavanja, te nove trave.
Još jedan bitan infrastrukturni projekat obavljen je početkom 2020. godine. Klub je u saradnji s NS/FS BiH izvršio postavku krova na istočnoj tribini.
