Najbolji svjetski basket 3 na 3 igra se u Srbiji, a reprezentacija ove zemlje ove godine osvojila je i svjetsko i evropsko prvenstvo.
Posljednji uspjeh ostvaren je u austrijskom Gracu 11. septembra gdje je ekipa Srbije u sastavu: Dejan Majstorović, Marko Branković, Strahinja Stojačić i Mihailo Vasić osvojila četvrtu uzastopnu evropsku titulu.
Kuriozitet je da su svi reprezentativci Novosađani, potvrđujući dugogodišnju tezu da se najbolji svjetski basket igra u Novom Sadu, javlja Anadolu Agency.
U danu kada je na „velikoj“ košarci iz Njemačke stigla vijest da je reprezentacija Srbije, koju su već svi u državi vidjeli na pobjedničkom postolju Evropskog prvenstva, poražena od Italije, stigla je vijest da je Srbija šampion u Starog kontinenta, ali u basketu. Zahvaljujući poprilično dugoj nisci uspjeha u igri „tri na tri“, na jedan koš, poklonici sporta uspjeli su da razaznaju razliku između košarke i basketa.
Tako je uspjeh četvorke iz Novog Sada došao kao utješna nagrada u danu poraza u košarci i surovog oproštaja Nikole Jokića i saigrača od šampionata.
Dominacija Srbije u ovom sportu vidljiva je i po rang listi klubova koji se takmiče u FIBA ligi, jer su prva i druga na svijetu upravo ekipe iz Srbije: Ub i Liman. Ekipu Uba sačinjavaju Novosađani koji igraju za ovu opštinu, dok je ekipa Limana nazvana po dijelu Novog Sada. Obje ekipe i treniraju u Novom Sadu, odnosno u sportskoj hali u Petrovaradinu. Od početka razvoja basketa u Srbiji ekipe Novi Sad i Liman bili su najveći konkurenti za svjetske titule, a davali su i reprezentativce koji su osvajali zlatne medalje na evropskim i svjetskim takmičenjima.
Veteran Dejan Majstorović predvodio je reprezentaciju Srbije do još jednog zlatnog odličja. U profesionalnim vodama je od 2014. godine kada se pridružio ekipi Novog Sada koja se prvi put popela na krov svijeta u klupskom basketu. Sada igra za ekipu Uba, koja se ovog vikenda takmiči na mastersu u Parizu. Drugi je na svjetskoj rang listi košarkaša, a kolekcija medalja i trofeja je impozantna. Posljednji, evropski, začinjen je još jednom nagradom jer je proglašen za MVP-a, najkorisnijeg igrača turnira u Gracu.
„Sjajan je osjećaj, ali je odraz uspjeha ekipe. Jer da nismo svi igrali dobro, ne bi ni odskočio jedan. Najbitnije je da smo osvojili zlato, a ko je MVP je manje bitno“, navodi Majstorović.
Zbog čega je Novi Sad najuspješniji u ovom olimpijskom sportu „Maestro“ navodi da je to grad u kome se mnogo ljudi bavi basketom.
„Tajna je u tome što smo posvećeni ovom sportu. Treniramo ga i živimo. I to je, pretpostavljam, tajna uspjeha.“
Majstorović, koji je osvojio na prošlim Olimpijskim igrama u Tokiju bronzanu medalju s reprezentacijom, nada se da će i za naredne Olimpijske igre u Parizu 2024. godine imati mjesto u timu.
„To mi je želja. Za to treniram i bopriću se, pa vidjećemo šta će selektor odlučiti“, zaključuje Dejan Majstorović.
Za Strahinju Stojačića ovo je sezona iz snova, a još je ostalo nekoliko turnira sa ekipom Uba na kojima će se boriti za pehare i nove bodove. Trenutno je prvi na svjetskoj rang-listi FIBA u basketu 3 na 3.
„Ova godina nam je jedna od najboljih godina, a meni sigurno najbolja do sada. Uzeli smo svjetsko i evropsko zlato i od pet mastersa na kojima smo učestvovali osvojili smo četiri i jedno izgubili u finalu“, sumira Stojačić dosadašnji dio sezone za AA.
I njegov stariji brat Stefan je sa velikim uspjehom nastupao za Liman, i jedan je u nizu Novosađana koji su doprinijeli da se Srbija pozicionira na prvo mesto u svjetu u ovom sportu.
„Mislim da je u Novom Sadu prvo počeo da se igra ozbiljan basket i da je svakome od nas i budućih generacija lakše, jer postoji izgrađeni sistem, postoje uvijek određeni ljudi koji su s nama, kao što su treneri i Dejan Majstorović koji su dugo u ovom sportu i mnogo pomažu svima nama da izađemo na pobjednički put“, ocenjuje Stojačić.
Na opasku da je najbolji igrač na svjetskoj rang-listi, skromno odgovara:
„Meni je važno da ekipa igra dobro, da svi igramo dobro i da osvojimo taj završni turnir, a što se individualnog uspeha tiče – lijepo je, ali ništa specijalno.“
Najmlađi član reprezentativne četvorke, Marko Branković, takođe član Uba, navodi da su svoje uzore imali u basketašima Novog Sada, pa su i sami na košarkaškim terenima uvježbavali finte koje su upijali od veterana ovog sporta.
„Kada smo malo sazreli, počeli smo i da igramo s njima i na terenu učimo od njih. Sada imamo priliku i da to pokazujemo na svjetskoj sceni. Što se mene tiče, rekao bih da je ova sezona iz snova. Igramo dobro, otud i poziv za reprezentaciju. Drago mi je što je došla mlađa generacija, a da je kontinuitet dobrog basketa u Srbiji tu i da su tu i dalje medalje na nacionalnom nivou“, ocenio je Branković.
Sljedeća godina počinje bodovanje za Olimpijske igre u Parizu, ali naši sagovornici ne sumnjaju da će Srbija imati reprezentaciju na najprestižnijem sportskom nadmetanju na svijetu. Onaj ko će biti na slatkim mukama je Marko Ždero, selektor koji je kao igrač s ekipom Novog Sada i saigrač Dejana Majstorovića osvojio sve što se osvojiti može u basketu.
Od 2019. godine došao je sa Danilom Lukićem na mjesto selektora, uoči Olimpijskih igara u Tokiju, gdje je osvojena i prva olimpijska medalja, i to bronzana.
„Kada sam dolazio na mesto selektora iz Košarkaškog saveza Srbije kazali su da nam je sljedeći olimpijski ciklus cilj, odnosno Pariz 2024. i da što više mlađih igrača prođe kroz reprezentativnu selekciju i da što više igrača ima to iskustvo takmičenja za nacionalni tim i plan nam je da do Olimpijskih igara u Parizu napravimo najbolji tim koji će nas tamo predstavljati“, navodi Ždero.
Novosađani su bili i jesu okosnica reprezentacije, jer su članovi najboljih ekipa na svjetskoj sceni.
„Novi Sad ima kulturu igranja basketa. U svakom gradskom kvartu se nalazi koš i teren i kada je lijepo vrijeme uvek ima djece koja provode vrijeme na terenu igrajući basket. Iako se forsira da je fudbal naš prvi sport, ipak mislim da je to košarka, o čemu govori i broj osvojenih medalja“, ističe Marko Ždero.
Kako navodi, i zarada je razlog zašto se mladi okreću basketu, jer u nižim košarkaškim ligama nema novca, pa mladi onda prave ekipe i učestvuju na turnirima gdje mogu i da zarade. Ždero ističe da je i sam tako završio u „3 na 3“.
„Nije tu samo novac u pitanju. Tu je i strast i želja za pobjedom. Jer i na treningu, kada se igra jedan na jedna, uvek je na ivici tuče. I kada se to sve uklopi dobije se pobjednička ekipa. Međutim, tim čine četvorica igrača i uvek je težak zadatak izabrati tu četvoricu. Ove godine su igrači Limana i Uba, plus još nekoliko igrača, bili konkurenti za reprezentaciju i shodno formi smo u tom trenutku smo birali igrače koji će se slagati na terenu i da formom odgovaraju tom takmičenju. A na igračima je da se dokazuju i zavrede poziv za reprezentaciju“, kaže Marko Ždero.
On navodi da dobri rezultati mlađih kategorija obećavaju da će Srbija imati tim, ne samo za predstojeće Olimpijske igre 2024. već i za naredni olimpijski ciklus.
