Ovog mjeseca preminuo je Gianluca Vialli, legendarni italijanski fudbaler, trener i sportski menadžer, čovjek koji se smatra jednim od najboljih napadača osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća.
Vialli pripada uskom krugu igrača koji su osvojili sva tri velika UEFA klupska takmičenja – Ligu prvaka (1996) i Kup UEFA (1993) s Juventusom, Kup pobjednika kupova sa Sampdorijom (1990) i kao trener-igrač Chelseaja (1998). U periodu od 1985. do 1992. je upisao 59 nastupa i postigao 16 golova za reprezentaciju Italije, sudjelujući na dva Mundijala (Meksiko 1986. i Italija 1990.) i jednom Evropskom prvenstvu (SR Njemačka 1988.). Bio je i najbolji strijelac Evropskog prvenstva za igrače do 21 godine (1986).
Ovaj put se prisjećamo jedinog reprezentativnog gostovanja legendarnog napadača na našim prostorima, 31. marta 1988. u Splitu. Tog dana su na Poljudu u prijateljskoj utakmici snage odmjerile reprezentacije Jugoslavije i Italije. Plavi, pod vodstvom Ivice Osima, još su liječili rane nakon teškog poraza u odlučujućoj utakmici za plasman na Euro 1988 protiv Engleske (1:4) u Beogradu. S druge strane, Azzurri su izborili plasman na finalni turnir u SR Njemačkoj i duel u Splitu bio im je jedna od najvažnijih provjera. Zapravo se radilo o revanšu, nakon što su isti rivali igrali 23. septembra 1987. u Pisi, kada su Italijani slavili 1:0 golom Altobellija.
Ivica Osim je bio na mukama uoči duela s renomiranim protivnikom. Nije mogao računati na kostur ekipe iz kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, ali i igrače koji nastupaju u inostranstvu – Hadžibegića, braću Vujović, Sliškovića, Baždarevića, Ravnića, Baljića, Elznera, Škoru, Mihajlovića, Mlinarića, Vokrija, Jankovića, Tucea…
Italijani su stigli u najjačem sastavu, čije će zvijezde Gianluca Vialli, Franco Baresi, Giueseppe Bergomi, Roberto Donadoni, Roberto Mancini, Walter Zenga oduševiti nekoliko mjeseci kasnije na Evropskom prvenstvu. Stoga ne čudi da je legendarni “Štraus s Grbavice” uoči svoje 14. utakmice na klupi Plavih izjavio da je Italija favorit, dok je njegov kolega i protivnik Azeglio Vicini upozorio da će jugoslovenski igrači iz domaćih klubova imatu više motiva od “pečalbera”.
Skupim italijanskim zvijezdama suprotstavili su se brojni “anonimusi” za svjetsku fudbalsku javnosti – debitant Vujadin Stanojković (Vardar) dobio je zadatak da igra flastera na Vialliju, između stativa se našao Vladan Radača, golman Rada (kasnije i Željezničara), sredinu terena trebao je pokrivati mladi i talentovani Dejan Savićević iz Budućnosti, dok je u špicu bio Dragan Jakovljević, fudbaler Sarajeva.
Za popularnog “Paleta” je meč s Italijom bio kruna dotadašnje karijere. Jakovljević je još u proljeće 1984. nosio dres konjičkog Igmana u Republičkoj ligi BiH, tokom ljeta prešao je u Sarajevo, s Bordom timom u prvoj sezoni osvojio titulu prvaka Jugoslavije, onda postao ključni igrač kluba s Koševa u danima grčevite borbe za opstanak, kada se rasula šampionska generacija. U reprezentativnom dresu je debitovao je 16. decembra 1987. u Izmiru protiv Turske (3:2), u narednom duelu protiv Velsa u Swanseaju postigao prvjenac za pobjedu Plavih (2:1).
Reprezentacije Jugoslavije i Italije na Poljudu je dočekalo oko 12 hiljada gledalaca, koji nisu bili nikakva podrška domaćim igračima. Često su zviždali Plavima, vrijeđali Dragana Stojkovića Piksija, ljuti što Osim nije pozvao njihovog ljubimca Blaža Sliškovića (tada zvijezdu Pescare), čije su ime stalno skandirali. Potpuno neočekivano, inicijativu je preuzela desetkovana Osimova selekcija, predvođena razigranim Savićevićem. Ipak, Italijani su poveli u 10. minuti. Giovanni Francini, bek Napolija, centrirao je u šesneasterac, a tamo se sjajno snašao Ginaluca Vialli, koji je okrenut leđima loptu zahvatio glavom i savladao Radaču.
Pogodak Azzurra nije zbunio Plave. Uslijedile su brojne akcije i prilike u režiji neuhvatljivog Savićevića, koji je Italijanima prvi put pokazao zašto će na Apeninima kasnije dobiti nadimak “Il Genio” (Genije). Vrlo zapažen je bio i Dragan Jakovljević, koji je nekoliko puta pobjegao Giuseppeu Bergomiju, kapitenu Intera i reprezentacije Italije. Baš kada se austrijski sudija zanimljivog imena i prezimena – Helmuth Kohl (1943-1991) – spremao svirati kraj prvog poluvremena, stiglo je izjednačenje. Akciju je počeo Zoran Vulić, nastavio Stojković, lopta je stigla do Savićevića, koji je izlomio svog budućeg saigrača Franca Baresija, centrirao na drugu stativu, a tamo je najviši bio Dragan Jakovljević i pored nemoćnog Zenge postigao izjednačujući pogodak (1:1).
U nastavku je publika pružila veću podršku Plavima, Italijani su se sasvim zatvorili pred Osimovom selekcijom. Nažalost, Dejo Savićević je izgubio snagu, pa je otupila i oštrica napada domaćih. Trenutak za historiju desio se u 53. minutu: Umjesto Francinija u igru je ušao debitant, tada 20-godišnji Paolo Maldini, koji će u narednih 14 godina upisati 126 nastupa za Italiju! Desetak minuta prije kraja na terenu se našao bek Slobode Rade Tošić u svom prvom i jedinom reprezentativnom nastupu. Meč je okončan remijem (1:1), koji je donio zadovoljstvo obojici selektora: Ivica Osim je s oslabljenom ekipom nadigrao renomiranog protivnika, a Azeglio Vicini produžio niz nepobjedivosti.
Dragan Jakovljević, strijelac izjednačujućeg pogotka, odigrao je još samo pet utakmica u reprezentaciji, posljednju 11. oktobra 1989. na njegovom Koševu, protiv Norveške u kvalifikacijama za Mundijal u Italiji (1:0). Poput “Paleta”, i drugi strijelac s Poljuda je rano okončao reprezentativnu karijeru: Ginaluca Vialli je pao u nemilost Vicinijevog nasljednika, Arriga Sacchija, i s 28 godina odigrao posljednji meč za Azzurre – protiv Malte 19. decembra 1992. Ginaluca Vialli je preminuo 6. januara 2023. u bolnici Royal Marsden u Londonu, gdje je bio hospitaliziran nakon pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja zbog raka gušterače koji mu je dijagnosticiran 2017.
Jugoslavija – Italija 1:1
Split, 31. mart 1988. Stadion Poljud. Gledalaca 12.000. Vrijeme vjetrovito, teren klizav. Sudija Helmuth Kohl (Austrija). Žuti kartoni: Katanec (Jugoslavija) i Giannini (Italija). Strijelci: 0:1 Vialli (10), 1:1 Jakovljević (45).
JUGOSLAVIJA: Radača, Stanojković (Tošić), Miljuš, Katanec, Vulić, Radanović, D. Stojković (Krivokapić), D. Brnović, Pančev (Asanović), Savićević, Jakovljević. Selektor: Ivica Osim.
ITALIJA: Zenga, Bergomi, Francini (Maldini), Baresi, Ferri, De Agostini (Fusi), Donadoni, De Napoli, Mancini, Giannini, Vialli. Selektor: Azeglio Vicini.
