Olimpija, predvođena svjetskim prvacima Vinkom Jelovcem i Aljošom Žorgom, pala je u Skenderiji 21. januara 1973. Najveći doprinos pobjedi Željezničara dao je Rajko Maravić, strijelac 18 poena uz fantastičnih 64 posto šuta iz igre.
Piše: J. MRŽLJAK
Prije dvije sedmice, u 73. godini života, preminuo je Rajko Maravić, legenda sarajevske košarke, neumoljivi strijelac koji je ostao upamćen po fantastičnim nastupima u najslavnijim danima KK Željezničar. Bile su to ‘70-e godine prošlog stoljeća kada su sarajevski Plavi igrali tri sezone u najvišem rangu, pritom imali neriješen skor (3:3) u dvobojima s Bosnom, gradskim rivalom i budućim evropskim prvakom.
Najbolja Željina sezona bila je 1972-73, kada su Plavi završili šampionat ispred Bosne i pritom oba puta pobijedili Studente, predvođene najboljim evropskim juniorom Mirzom Delibašićem. Već smo pisali kako je Željezničar, nakon poraza od Bosne u majstorici za prvaka Druge lige Zapad, ipak uspio izboriti plasman u najviši rang. Zbog proširenja Prve lige s 12 na 14 klubova, početkom maja 1972. u Somboru je odigran turnir na kojem Željezničar osvojio drugo mjesto i izborio prvoligaški status.
Tokom ljetne pauze Željezničar je doveo dva iskusna pojačanja, proslavljene jugoslovenske reprezentativce Zorana Maroevića i Nemanju Đurića, koji su pridružili “starosjediocima” – legendama sarajevske košarke Vjećeslavu Tolju i Rajku Maraviću, pouzdanim prvotimcima Miloradu Bojaniću, Milošu Skakiću, Ranku Vukoviću, Hidajetu Bašiću, Milenku Vuloviću, Mugdimu Avdiću “Hendi”, Nedimu Dobojliću… Nemanja “Neca” Đurić imao je dvostruku ulogu – igrača i trenera – koju je obavljao s dosta uspjeha.
Prvoligaški nastupi u sezoni 1972-73 donijeli su dosta radosti navijačima Plavih. Tokom prvog dijela sezone je novajlija u ligi skinuo nekoliko vrijednih “skalpova”: u prvom gradskom derbiju u elitnom rangu je Željo deklasirao Bosnu (94:77), u Skenderiji je pao zvanični viceprvak Evrope – Jugoplastika predvođena Ratom Tvrdićem i Damirom Šolmanom (61:57). U 12. kolu je Željo skupo prodao kožu na gostovanju kod šampiona Crvene Zvezde (92:99) i uoči posljednjeg kola prvog dijela šampionata našao se na diobi 8-10. mjesta s pet pobjeda i sedam poraza.
Na redu je bio susret 13. kola, odigran na današnji dan prije 51 godine. U Skenderiju je stigla trećeplasirana Olimpija, čija je prva zvijezda bio legendarni Vinko Jelovac, svjetski prvak s reprezentacijom Jugoslavije 1970. Bilo je to drugo gostovanje Ljubljančana u glavnom gradu BiH u manje od dva mjeseca, nakon što su početkom decembra 1972. godine, u 6. kolu, u velikoj dvorani Skenderije pobijedili Bosnu (82:75). Susret s Željom je bio na programu u prepunoj maloj dvorani, 21. januara 1973.
Domaćin je dočekao susret s “rovitim” Milošem Skakićem, standardnim članom petorke koje se rijetko mijenjala, a činili su je i Tolj, Maravić, Maroević i Đurić. Stoga je “Neca” Đurić morao veću minutažu ukazati “džokerima” Bašiću, Vukoviću i Vuloviću. Početak utakmice bio je izjednačen, da bi prvu osjetniju prednosti sredinom prvog poluvremena stekli gosti (17:23). Uskoro su četvrtu ličnu grešku dobili Pavle Polanec, ubojito krilo Olimpije, ali i Zoran Maroević, centar Želje. Očekivalo se da će to donijeti prednost širem “rosteru” Olimpije, međutim razigrali su se Tolj, Maravić i Đurić, pa Željo odlazi na odmor s minimalnom prednošću (43:42).
I u nastavku se vodi izjednačena borba, gosti češće vode, ali nikad više od četiri poena. Možda ključni trenutak utakmice bila je peta lična greška za Polaneca (26. minut) i četvrta za Aljošu Žorgu, još jednog člana čuvene reprezentacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 1970. godine. Ponovo su se razigrali Đurić, Tolj i Maravić, pa Željezničar stiže do izjednačenja (63:63), potom i prelazi u vodstvo (67:63). Kada je u finišu i Vinko Jelovac opterećen ličnim greškama, prije nego je u 39. minutu napustio parket, bilo je jasno da bodovi ostaju u Sarajevu. Željezničar je zabilježio vrijednu pobjedu (81:73), šestu u sezoni.
Iako je “Neca” Đurić bio najefikasniji igrač utakmice, možda najveći doprinos pobjedi dao je Rajko Maravić, strijelac 18 poena uz fantastičnih 64 posto šuta iz igre (9/14) i četiri skoka (tri ofanzivna). Duško Miletković Souly, košarkaški zaljubljenik i hroničar zbivanja na parketima od Triglava do Đevđelije, otkrio je da se Maravić, s prosjekom od 19,7 poena po utakmici, nalazi u “top 25” najboljih igrača ex-yu lige, uprkos svega pet sezona u elitnom rangu (tri u Željezničaru, dvije u čačanskom Borcu). U posljednjoj Željinoj prvoligaškoj sezoni (1975-76) prosječno je postizao 27,1 poen i bio četvrti strijelac Prve lige, iza Kićanovića, Dalipagića i Delibašića! Počivaj u miru, Rajko Maraviću.
Željezničar – Olimpija 81:73 (43:42)
Sarajevo, 21. januar 1973. Mala dvorana Skenderije. Gledalaca 1.500. Sudije: Jakšić i Protić (Beograd). Pet ličnih grešaka: Vulović (Željezničar), Polanec i Jelovac (Olimpija). Lične greške: Željezničar 26, Olimpija 26. Šut iz igre: Željezničar 34/73, Olimpija 32/64. Slobodna bacanja: Željezničar 13/16, Olimpija 9/16.
ŽELJEZNIČAR: Tolj (19), Maravić (18), Maroević (10), Bašić (4), Bojanić, Vulović (2), Avdić, Vuković (2), Dobojlić, Bogunić, Đurić (26), Skakić. Trener: Nemanja Đurić.
OLIMPIJA: Peterka, Marter (12), Lorbek (11), Polanec (6), Jelovac (21), Gvardijančič (10), Fišer, Bunderla, Žorga (13). Trener: Josip Gagel.
