Početak karijere bio je težak, redali su se porazi, grijao je klupu, ali “Spenser” nije klonuo duhom. Preokret je donio prvijenac u derbiju protiv Radničkog.
Ljubitelje fudbala u BiH, ali i regionu, pogodila je vijest o smrti Vahidina Musemića, slavnog centarfora Sarajeva. Legendarni “Spenser” je ostavio neizbrisiv trag u klubu s Koševa i reprezentaciji Jugoslavije jer je bio član prve šampionske generacije Bordo kluba i ekipe koja je donijela najveći uspjeh Plavima – titulu viceprvaka Evrope u Italiji 1968. godine.
Vjerovatno da ne postoji fudbaler koji je za tako kratko vrijeme, manje od tri godine, od anonimnog početnika postao prvak Jugoslavije i vicešampion Evrope. Vahidin Musemić je rođen 29. oktobra 1946. u Janji, da bi ga u mladim kategorijama Sarajeva trenirale legende Bordo tima – Franjo Lovrić i Dobrivoje Živkov.
Golobradi mladić iz Janje je neslavno debitovao u prvom timu: Na startu prvenstva Jugoslavije u sezoni 1965-66, Sarajevo je na Koševu glatko poraženo od zvaničnog prvaka Partizana (1:3), 15. augusta 1965.
“Imao sam strahovitu tremu, čekao me je pun stadion, bilo je prvi put da igram pred tolikom publikom. Podrhtavao sam dok sam oblačio dres. A tek kada sam ulazio na teren. Kao da svi gledaju u mene, takav sam imao osjećaj. Trebalo je da igram protiv Šoškića, Jusufija, Vasovića – slavnih igrača koje sam do jučer promatrao s tribina.
Igrao sam dajući sve od sebe, jer sam morao opravdati nastup u timu. Moj debi završio je tužno, izgubili smo 1:3”, debija se prisjetio Musemić u intervjuu za Plavi vjesnik.
U narednom kolu bio je akter novog poraza Sarajeva – u Novom Sadu od Vojvodine (0:1) – nakon čega je “nestao”. Treći prvoligaški nastup će “Spenser” upisati tek osam mjeseci kasnije – 24. aprila 1966. na Koševu protiv Zvezde. Bordo tim je ponovo doživio debakl (2:5), baš kao i sedam dana kasnije, kada je Musemić odigrao posljednju utakmicu u sezoni – protiv Olimpije u Ljubljani (1:3). Četiri utakmice, četiri poraza, “početak pun neuspjeha, kao da se sudbina urotila protiv mene”, govorio je Musemić.
“Nisam se pokolebao, treninzi svaki dan, rad i znojna majica. Uskoro je došao novi trener Miroslav Brozović, koji mi je pomogao da postanem prvotimac. Radio je sa mnom poslije treninga i pokazivao mi ono što dotad nisam znao”, tako je Vahidin opisivao preokret u svojoj karijeri, u šampionskoj sezoni Sarajeva.
U ljeto 1966. godine, “Musemiji” se na Koševu otvorila nova prilika odlaskom reprezentativnog napadača Džemaludina Mušovića u Hajduk. Na startu prvenstva prednost u vrhu napada dobio je legendarni Asim Ferhatović, no kratkotrajni izostanak povrijeđenog Stjepana Blaževića natjerao je Miroslava Brozovića da promiješa karte u navalnoj petorci Sarajeva. U 4. kolu, u pobjedi nad Hajdukom u Splitu (1:0), “Meho” prvi put pruža šansu mlađahnom Musemiću, koji je u finišu zamijenio Sretena Šiljkuta.
Narednog vikenda, u meču protiv Olimpije (2:1) na Koševu, Musemić ugrabio dres prvotimca, kojeg neće ispuštati do kraja prvenstva. Stjepan Blažević se uskoro vratio, ali se povrijedio Asim Ferhatović, pa je formiran slavni napad koji će pokoriti Jugoslaviju – Prodanović, Šiljkut, Musemić, Blažević, Antić.
Uz Boška Antića, najefikasniji dio kvinteta je mladić iz Janje, koji je, preko noći, od gubitnika postao noćna mora za protivničke golmane. “Dva Boška na dva ćoška, Musemija u sredini, za pobjedu ne brini”, pjevali su navijači Sarajeva…
Prvi od 14 golova u šampionskoj sezoni Sarajeva, Musemić je postigao u duelu s niškim Radničkim na Koševu. Desilo se to u meču 7. kola, odigranom 9. oktobra 1966. godine, derbiju u koji je Sarajevo ušlo kao lider s 11 bodova, dok su Nišlije bile na trećoj poziciji s dva boda manje.
Igrao se 20. minut kada je, po tadašnjim novinskim izvještačima, postignut “slučajni pogodak”, prvijenac legendarnog centarfora Sarajeva. Vladislav Nikolić, bek Radničkog, želio je vratiti loptu golmanu Miodragu Kneževiću. Musemić je osjetio namjeru Nikolića, vrhom kopačke zakačio loptu, koja je prevarila Kneževića i završila u mreži (1:0).
Bio je to jedini gol na utakmici, na kojoj je Sarajevo zabilježilo važnu pobjedu i zadržalo lidersku poziciju. U iščekivanju 20. rođendana je Musemić skinuo veliki teret sa svojih nejakih leđa. Sedam dana kasnije, u “nedjelji kada je otišao Hase”, na Kantridi postiže dva gola protiv Rijeke (4:0), pa trese mreže Alfonza Horvatića protiv Veleža na Koševu (1:1)…
Golgeterska zvijezda je rođena. Već u aprilu 1968. godine debituje u reprezentaciji u prvom meču četvrtfinala Evropskog prvenstva, na Vélodromu u Marseilleu protiv Francuske, i postiže jedini gol za Plave (1:1). U revanšu na beogradskoj Marakani, dva puta matira Marcela Auboura u nezaboravnoj pobjedi (5:1). “Musemija”, hvala ti na svemu…
Sarajevo – Radnički 1:0 (1:0)
Sarajevo, 9. oktobar 1966. Stadion Koševo. Gledalaca 12.000. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru. Sudija: Horvat (Zagreb).
Strijelac: 1:0 Musemić (20).
SARAJEVO: Sirćo, Fazlagić, Bajić, Jasenković, Biogradlić, Muzurović, Prodanović, V. Musemić, Prljača, Ferhatović, Antić. Trener: Miroslav Brozović.
RADNIČKI (N): Knežević, Nikolić, Milenković, Vardić, Holcer, Jocić, Ilijevski, Anđelković, Radivojević, Janković, Sokolović. Trener: Miroslav Glišović.
