Sarajevo je u 149. gradskom derbiju protiv Željezničara imalo sve na svojoj strani. Domaći teren, daleko kvalitetniji tim u odnosu na protivnički, formu brojnih igrača u usponu, vodstvo od 2:0, ali doživjelo je deja vu.
Piše: Nihad MUTAPČIĆ
Doživjelo je Sarajevo ono za šta su na Koševu mislili da ne može dvaput da im se desi. Posebno ne u istoj sezoni.
Željo je opet nadoknadio zaostatak od 2:0 i bacio u očaj navijače Sarajeva, a njihovim ljubimcima pokazao šta se desi kada veliki klub ne pokaže manire kakvi mu dolikuju.
Mnogo je Sarajevo ove sedmice napravilo kontraproduktivnih poteza. Počevši od tjeranja inata s brojem karata za navijače Želje, sramotnih 370 dodatnih ulaznica nakon odluke NSBiH da broj mora biti veći, na kraju i onoga što smo vidjeli na terenu.
Imalo je Sarajevo sve u svojim rukama. Bordo tim je toliko kvalitetniji od plavog da se to vidjelo pri svakom kontaktu igrača s loptom i u svakom trenutku utakmice.
Međutim, koštao ga je, i kao bumerang u lice mu se vratio nesportski pristup u finišu utakmice, koji je bio šlag na tortu cijele sedmice.
Ubacivanje dvije lopte na teren u više navrata, ponašanje dječaka koji treba da dohvaća lopte i šetanje po terenu isključenog Tarika Ramića – Sarajevo zbog toga nije moglo proći nekažnjeno!
U 96. minuti sijevnuo je napad po desnoj strani, Beganović je centrirao za Krpića, koji konačno pogađa onako kako svi znamo da umije. Uslijedila je erupcija na Jugu, a tada su svi na klupi Sarajeva sigurno odmah pomislili na ono što je radio Ramić, kao i igrači koji su na terenu krali vrijeme nakon što su potpuno u 75 minuta nadigrali rivala.
Valjda je i nesretnom dječaku koji treba da dohvaća lopte igračima kroz glavu prošlo da je zaribao i da više nikad ne smije da pokaže takvo ponašanje na jednoj utakmici kluba kao što je Sarajevo.
Nije želio dati loptu Jašareviću da izvede aut, potom je šutirao i drugu što dalje od beka Želje, a onda su se s njegovih usana mogle pročitati i neke riječi, najvjerovatnije psovke.
Sarajevu nije na čast posljednjih petnaest minuta utakmice, loš dojam itekako je podebljalo ponašanje dječaka i Tarika Ramića.
Derbi je imao svoje kritične trenutke, posebno u prvom poluvremenu, ali na kraju ovoj utakmici zaista možemo dati visoku ocjenu jer je donijela mnogo toga i imalo se šta vidjeti, za razliku od prethodnog.
Ono što treba pohvaliti jeste i suđenje Irfana Peljte, koji je dokazao zašto je bez premca najbolji bh. arbitar. Pustio je od početka mušku igru i zbog toga smo mogli uživati u većem dijelu derbija.
Nermin Bašić je sinoć dokazao da tri kredita koja je digao kako bi išao na seminare po bijelom svijetu nisu uzalud bačeni novci.
Napravio je nešto što navijači Želje dugo nisu vidjeli od trenera svog voljenog tima, vjerovatno još od Amara Osima iz onih boljih dana. Pokazao je sposobnost prilagođavanja na novonastalu situaciju na terenu tokom utakmice.
Pogriješio je sa postavkom na startu utakmice gurnuvši Josepha Amoaha u vrh napada, gdje se momak iz Gane nije snašao, a čak je njegova greška vodila golu Varešanovića za 1:0.
Uz to, Bašić je izgubio Amoaha tamo gdje je najbolji – na desnom krilu, poziciji s koje je Želji ove sezone u više navrata donosio bodove.
Ispravio je to Bašić na poluvremenu uvođenjem Sulejmana Krpića, a sve je dobilo puni smisao u posljednjih dvadesetak minuta minuta, kada se razigrao nevjerovatni Semir Štilić i još jednom dokazao koliko znači Željezničaru.
Izgleda Štilić (pre)često tromo, umorno i kao da više ne može, ali njemu je dovoljno samo par trenutaka i dobrih poteza koje ima u nogama da u potpunosti okrene utakmicu. Tako je bilo i sinoć.
Bašić je na utakmicama u kojim je dosad vodio Želju već uspio pokazati da zaslužuje da dobije kompletne ljetne pripreme, ali ne u Konjicu, te da povede tim u narednu sezonu.
Igra Sarajeva je izgledala lijepo u drugom poluvremenu i napadi su često bili nezaustavljivi za ranjenu odbranu Plavih (Galić povrijeđen, Cocalić suspendovan), ali utisak je i da su bordo momci bili previše nonšalantni i da su već kod 1:0 utakmicu smatrali gotovom.
Posebno se to odnosi na Almedina Ziljkića, koji je sinoć podbacio iako je imao mismatch protiv Benjamina Šehića koji nije mogao pratiti njegov, a i generalno ritam ovako velike utakmice.
Mirza Varešanović je trebao odraditi dosta bolji posao na pripremi ove utakmice, posebno na psihološkom planu jer je Sarajevo moralo biti ozbiljnije u završnici. Svakako da je jedan od krivaca što Sarajevo nije završilo posao, ali ono što je pričao na konferenciji za medije treba da dopre do navijača Sarajeva.
To što Varešanović trpi na klupi bordo tima od kraja prošle godine zdrav razum ne može podnijeti.
Pored svih pritisaka kojim je izložen, Varešanović će ekipu odvesti u Evropu nakon što ju je izvukao iz ambisa, a i dalje će očito morati slušati prijetnje i izljeve bijesa.
Na konferenciji za medije je strateg bordo tima otvorio dušu i ispričao stvari od kojih normalnog čovjeka hvata jeza. Kako kaže, tretira ga se kao ratnog zločinca zbog neshvatljivog odnosa navijača prema njemu. Prijetnje koje je dobio nijedno ljudsko biće ne zaslužuje.
Zbog ispuštene prednosti sada opet on mora trpjeti sve kritike navijača, koji mu ne daju zasluge kada ekipa pobijedi. Tada sve prešute.
Protekle zime je Ismir Mirvić na pojačanja Sarajeva potrošio oko milion konvertibilnih maraka, a sinoć je ta skupocjena ekipa primila dva gola od tima koji je pravljen u hodu i koji se zimus spremao u Konjicu. Tima za koji igraju momci koji su već dugo jednom nogom u penziji, van forme poput Krpića ili van svoje pozicije kao Beganović, koji je i asistirao ovom prvom za kobni gol.
Primilo je Sarajevo dva gola nakon što je na sve načine pokušavalo opstruirati igru i zadržati vrijeme ubacivajući lopte u teren ili ne dozvoliti rivalu da izvede aut. Tarik Ramić se gotovo minut šetao terenom nakon što je dobio crveni…
Stid je emocija koja u bordo klubu vjerovatno preovladava nakon 149. gradskog derbija i prospavane noći. Na drugom kraju grada, pak, radost je potpuno razumljiva. Ruke su i dalje na volanu, iako se činilo da Željinim evropskim ambicijama na Koševu prijeti havarija.
