U šestom izdanju Q&A koje organizuje Željezničar, na pitanja navijača odgovarali su Samir Radovac i Filip Dangubić. U videozapisu objavljenom na zvaničnim stranicama tima sa Grbavice, prvotimci su odgovarali na razna pitanja.
Samir Radovac:
Gdje je bolja atmosfera, na Grbavici ili na Koševu?
Pa nije tajna bila i dok sam igrao za Sarajevo, da sam govorio da je uvijek bolja Grbavica, što se tiče atmosfere, dosta akustičnija. Kao stadion, natkriveno, tri tribine su natkrivene i još kad se jug uskoro spoji s ostalim dijelovima tribina, sigurno da će biti još dosta, dosta bolja atmosfera.
Kakav bi bio osjećaj osvojiti titulu sa Željom?
Pa neprocjenjivo sigurno. Mislim da imam jednu titulu osvojenu i dva kupa. Sigurno da i kup pogotovo titulu kad bi osvojio sa Željom mislim da bi možda bio jedan od rijetkih igrača u Premijer ligi da ima sa tri kluba osvojen pehar.
Kakva je bila reakcija tvojih ukućana kad si rekao da potpisuješ za Želju?
Pa iskreno, podržali su me roditelji. Oni su mi prvo što su rekli, Samire ti zarađuješ od toga, hraniš svoju porodicu, moraš da brineš i paziš na njih. To je tvoj posao, moraš da ideš, da radiš. Bez obzira gdje si ponikao, nastavi da igraš. Ako je Željezničar za tebe, što da ne. Tu si kući, svoj na svom, što bi se reklo. Također meni je to zaista dosta značilo što su me roditelji podupirali. Supruga je uvijek bila za, pošto je rođena blizu Stadiona Grbavica, ona je uvijek bila fan i navijala je od malena za Želju. Možda prije godinu dana, prije nego što sam potpisao za Željezničar, baš smo sjedili u jednom parku i govorili, blizu ovdje je stadion, i govorili kako bi bilo baš lijepo jednog dana da dođemo ovdje, blizu nam je i stan, tu smo kao rođeni iz Sarajeva i ona i ja, idealno bi bilo jednostavno porodica da se kao svaka normalna porodica, nevezano za fudbal, svaka normalna porodica koja radi od osam do četiri, da je tu u svom gradu, svoj na svoj. Mislim da je to nekako najvažnije što bih rekao na ovo pitanje.
Kad si zadnji put imao pogrešno dodavanje?
Bude, bude. Pa dobro, po tom sam nekako, kako sam došao u Želju, nekako i poznat, i mislim da nažalost u dvije utakmice gdje sam ove sezone možda zakazao su protiv Zrinjskog i Sarajeva, ali nekako se vrati. Vratila se ta utakmica u Bijeljini da ja baš zabijem gol, kao što sam i rekao, i eto nadam se da ćemo nastaviti sa još boljim rezultatima i partijama.
Igrao si za Novi Pazar, Velež, Sarajevo i u Grčkoj. Koja je razlika svih tih klubova i po čemu se Željo razlikuje od ostalih klubova gdje si igrao?
Novi Pazar je zaista jedna fina i dobra sredina. Svaku utakmicu im dođe 4.000, 5.000 navijača, sad možda čak i više dolazi s obzirom da su malo i proširili kapacitet stadiona i da su radili novi hibridni teren. Isto i tamo, isto fanatična atmosfera, dobar je stadion, dobar je klub, navijači, zaista nemam nijednu ružnu riječ za taj klub. Neću reći da je baš dosta jača liga kao liga, ali kvalitet igrača, individualni jeste, ali da sam imao dosta više prostora nekako igrati u Srbiji, pogotovo u sredini terena, nekako je uvijek kao da te puste protivnički igrači da primiš loptu oko centra, a kad se pređe centar onda ide neki pritisak. Što se tiče druge lige Grčke, to je dosta zahtjevnija liga nego naša, zato što lošiji su dosta tereni, a i nije kvalitet igrača, nešto da kažem, specijalno na nekom visokom nivou, međutim dosta se udara. Dosta se nekako, više su fajterske utakmice tamo, bez navijača, nema nikakvog pritiska, ali na terenu kad se primi to ne može se čovjek okrenuti, pogotovo u sredini. Što se tiče Želje. Želja je različit zato što ima srce i dušu, ovaj klub ima to od uvijek. Ja nisam navijao od malena za Želju, ali znam uvijek pošto sam tu rođen i klub koji je preko 100 godina, ima tradiciju, historiju. Sigurno da je nešto po čemu se Željo je po peharima, po titulama, a pogotovo po svojim navijačima kroz čitav kroz čitav region.
Najdraža hrana i piće?
Pa, piće mislim svi da znaju, ne mogu da slažem, Coca Cola, a najdraža hrana, pa eto nekako pasta, volim pastu, ponekad pizzu, ali pasta mi je pretežno.
Kakav je Mehmed Alispahić igrač?
Mehmed Alispahić je bio moj cimer kad smo bili zajedno u Sarajevu. Eto, on je isto napravio neki korak kao ja. Bio u Sarajevu, pa je došao u Želju. Zaista fantastičan igrač, mislim čovjek je igrao protiv Real Madrida s Dinamom u dvije utakmice. On je sličan tip koji ja. Nemamo neku, ne krasi nas brzina nikad tokom karijere, ali brzo razmišljanje. I on je naravno dosta bolju karijeru od mene napravio, ali sigurno da smo tu neki sličan tip gdje volimo da igramo fudbal.
Kako si se osjećao kad si zabio takav divan i neobičan gol u napetoj utakmici?
Pa prvi gol za Željezničar, fenomenalno. Ja sam dao gol protiv Slobode i poništen je nažalost. Neobičan, sasvim neobičan gol u padu. Udario sam, zahvatio loptu, tri igrača na liniji, plus golman tu, gdje je ona baš ušla u jedino mjesto u rašlje, gdje je trebala da uđe. Samo je tu mogla da uđe.
Da li bi slavio gol protiv bivših klubova?
Pretežno ne bih. Pogotovo protiv Veleža, zato što mi je tamo ostao lijep utisak. Ostavio sam jak utisak, ja kao ja. I naravno da sam sa Veležom napravio jedan možda i poslije rata najveći uspjeh tog kluba. Osvajanje Kupa BiH. Protiv njih sigurno nikad ne bih proslavio gol.
Najbolji stadion na kojem si igrao, a da nije Grbavica?
Marakana. Marakana i stadion Borussije Monchengladbacha.
Kako je igrati sa Al Jaberom u veznom redu?
Al Jaber je zaista momak mislim da zaslužuje da napravi dobar i ozbiljan transfer. Sve ima osim šuta. To je momak koji trči prema naprijed, uvijek ga ima u završnici, trči prema nazad, pomaže odbrani, oduzima sa nekom lakoćom lopte. Vjerovatno može taj neki arapski stil fudbala. Mislim da Al Jaber zaista zaslužuje da ide na dosta veći nivo nego što je trenutno.
Najdraži klub poslije Želje?
Moj najdraži klub je Velež. Od toga ne bježim. Što se tiče liga petice, to su Real Madrid i Inter.
Najbolji saigrač u karijeri prije Želje?
Pa moram da kažem, ima jedan igrač u Novom Pazaru, ali ovaj jedan igrač sigurno njega bi izdvojio. On je napravio transfer iz Pazara. Mlad je, ali nažalost povrede malo u Aberdeenu, Slobodan Rubežić. Evo sad igra i za reprezentaciju Crne Gore. Vratio se na posudbu u Novi Pazar. Zaista igrač koji bi svaki trener želio da ima u svom timu.
Omiljeni pjevač?
Mislim slušam sve, i naše i stranu, ali eto, daj da kažem Dino Merlin.
Koji je najteži igrač protiv kojeg si igrao?
Kingsley Coman. Igrali smo za U17 i U19 reprezentaciju. Nije igrao moju poziciju, da sam ga čuvao. Čuvao ga je Kerim Memija, igrao je lijevo krilo. Memija je igrao desnog beka, to je bilo za reprezentaciju. Sjajan igrač, brzina i to, ali opet je dosta dobro čuvao. Jednu utakmicu smo izgubili 3:1. Zabio gol na Koševu, a drugu smo igrali u Makedoniji 0:0. Sreća, bio je teren uzak, pa nisu mogli nikako na brzinu. Mi smo se svi zbili unutra, parkirali autobus kao Simeone kad vodi 1:0, 2:0 ili Mourinho nekad s Realom protiv Barcelone kad je igrao. On je sigurno jedan od najvećih. Već tad je on odskakao od svih. Sa 16, 17, 18 godina.
Jesi li ranije imao ponude Želje?
Jesam, imao sam ponudu. Odmah kad sam napustio Sarajevo, kad mi je istekao ugovor. Trener Amar Osim me odmah htio dovesti, međutim ja sam imao problem sa trening kompenzacijom. 180.000 eura je svaki klub morao platiti. Moram osam otići u Olimpik u Prvu ligu FBiH, tu sam igrao tri mjeseca, a imao sam dogovoren ugovor sa PAS Giannina u Grčkoj. Oni su bili Superliga. Međutim, onda su ispali. Ja sam tada sjedio sa trenerom Osimom, gdje smo se dogovarali. Međutim, morao sam čekati ljeto, a već sam potpisao ugovor sa tim klubom. Nisam mogao nikako da poništim taj predugovor.
Očekuješ li poziv za reprezentaciju?
Pa ne očekujem. Nikad se ne zna u životu. Meni je 29 godina. Ali da bih ja dobio poziv za reprezentaciju, mislim da moram imati 10 golova po sezoni, što je za zadnjeg veznog neizvodivo. Tako da ne smatram i ne očekujem poziv, ali nikad se ne zna u životu. Naravno, postoji ona mala nada da se može.
Sjećaš li se ekipe iz mlade reprezentacije?
Ja sam bio kapiten U17 i U19. Za mladu dobio sam ja i Amer Gojak smo bili najmlađi koji smo dobili pozive. Tad je bio Srđan Grahovac, Nermin Zolotić, Bevab, bilo je dosta dobrih igrača, Haris Duljević također. Mislim da je branio Pirić. Za svoju U19 sjećam se svih igrača. Igrali su Memija, igrao je Eldar Čivić, Memija, branio je Karačić, Marko Mihojević. Sredinu smo igrali ja, Ismar Hajrulahović i Andrej Modić. Također je bio ovdje u Želji. Tad je bio u Milanu. U napadu Dženis Beganović, bio je desno Mićo Kuzmanović. Bilo je isto dosta dobrih igrača. Bio je Anđušić. Bio je Almir Aganspahić, isto također dobar igrač, napadač. Bilo je dosta dobrih igrača. Amir Hadžiahmetović koji je ovdje isto ponikao u Želji. On je tad bio, pošto je mlađi od nas bio godinu dolazio je tek na naš, hajde da kažem na neku našu razinu. Međutim, poslije je napravio karijeru sada je ispred nas sviju. Napravio je karijeru, zavidnu karijeru.
Omar Pršeš ili Edo Vehabović?
Pa dobri su i jedan i drugi. Omara znam dosta duže nego Edu, ali mislim da je Edo nekako zaslužio ovo sve što pruža u Veležu. Sedam, osam godina je tu, prošao je najgore trenutke u Veležu i najbolje da kažem. Pa bi ja možda ispred njega stavio ispred Omara.
Trenirali su te Musemić, Kodro, Dudić, Osim, Đurbuzović i drugi. Ko je ostavio najveći utisak na tebe?
Pa meni je dosta pomagao da oživim karijeru Feđa Dudić što mislim svi znaju ja sam govorio i ranije. On je zaista vrhunski trener i vrhunski motivator. Neko ko je isto također dobar trener i koji je ostavio lijep utisak na mene je bio Meho Kodro zato što je imao treninge zaista ono što Barcelona radi na utakmicama. Nažalost nije imao sreće u toj trenerskoj karijeri.
Koji je najveći klub koji ti je propao, a trebao si potpisati?
Da budem iskren, sad je bilo u januaru jedan klub, Turska, Sivasspor. I mogu da kažem slobodno da Jakirović me zvao u Rijeku. Mene je trener Sergej Jakirović zvao kada sam napustio Velež da dođem u Rijeku. Međutim, to se sve izdešavalo možda u 48 sati gdje sam trebao. Kofer sam spremao u ponedjeljak, utorak sam trebao da idem za Rijeku. Međutim, jedan njihov igrač, Salahi, trebao je da ode u Colorado, MLS ligu. Međutim, predsjednik kluba nije htio da proda za male pare, njima su male pare, milion nešto eura. Taj igrač i dan danas igra za Rijeku i nije otišao. Ja sam trebao doći na njegovo mjesto, ali tako se izdešavalo.
Filip Dangubić:
Komentar na formu u posljednje vrijeme? Nedostaju golovi, ali ima drugih dobrih stvari?
Forma je nažalost u momentu. Nekad dođe, nekad ode. Pogotovo za ofanzivnog igrača. Mi to dobro znamo i ja iskreno ne mogu sebi prebaciti ništa tipa da ne radim kako bi trebalo na treninzima ili na utakmicama, ali svjestan sam toga da dođe period kad kako god udariš loptu, neće, nešto te spriječi, opet dođe period onda nakon toga kad kako god udariš uđe.
Koju poziciju najviše voliš igrati i na kojoj si najbolji?
Najbolje se osjećam na ovoj poziciji koju sad igram. Iza špica, broj 10 ili ofanzivni vezni, kako god se to uzme, jer tu imam najviše slobode. I kad sam igrao špicu, kad sam igrao poziciju napadača, volio sam igrati neku lažnu devetku da se mogu spuštati u međuprostor, da mogu lijevo, da mogu desno, nikad nisam bio klasični statični napadač, nemam ni konstituciju za to na kraju krajeva.
Omiljena hrana?
Pa ćevapi svakako.
Može li Željo do Kupa i Evrope?
Pa ja mislim da može. Eto, sad je izašao žrijeb za polufinale. Čak mi je dosta drago kako se to sve okrenulo, da idemo na Široki, ne mislim da će biti lagane utakmice, ali mislim da itekako imamo šanse za ući u finale.A u finale, onda, koje je uvijek sve moguće. A što se tiče Evrope, eto, mislim da cijelu sezonu guramo dobro, držimo taj neki razmak iznad pete ekipe.
Kakav utisak je na tebe do sada ostavila sama liga i konkurenti. I kakva je liga u odnosu sa ligama u kojima si igrao?
Pa mislim da je liga jako dobra. Znači, iznad očekivanja. Kad sam dolazio, očekivao sam dosta tvrdu ligu gdje se ne igra toliko. Međutim, pogotovo naša ekipa, možda zato što mi tako igramo, pa onda imam takav dojam. Ali ti dobro znaš, i na treninzima, i na takvim utakmicama, da mi baš imamo kvalitetu. Mislim da igramo možda i jedan od najljepših nogometa u ligi. Igrao sam u Slovačkoj, Rumuniji, Sloveniji. Meni je to sve negdje u 5, 10%, Možda su neke te lige bile dinamičnije, ali što se tiče kvalitete, sve je to u 5, 10%.
Hoće li biti stare frizure i zašto si se ošišao?
Pa mislim da jedno sada vrijeme neće sigurno biti stare frizure, jer to sam ja puštao sigurno nekih godinu i pol. I krenuo iz neke dosade, nisam više znao šta da radim. Hajde da probam malo tu neku dužu kosicu, ali mislim da neće, jer kad sam se ošišao nisam dobio nijedan negativan komentar. Svi su rekli napokon i šta ti je ono trebalo, tako da mislim da neće.
Ko je najpričljiviji u ekipi, a ko najtiši?
Najpričljiviji… Pa ne znam, možda je Stipo Marković. S njim kad se krene, on može o svemu pričati, tako da. Možda on i Matej isto voli dosta pričati, a što se tiče najtiših… Pa ne znam, možda sam ja u toj grupi, osim ovih, ne znam, mlađih igrača, ne pričam tako puno.
Rijeka, Dinamo ili Hajduk i ko će osvojiti titulu?
Pa ja bi najviše volio Rijeka, iskreno mislim da igraju najljepši nogomet u HNL-u trenutno. Ali, ono, konkurentno je i teško je stvarno prognozirat. Mislim da je bilo nezahvalno. Slična situacija je bila i prošle godine, pa je Dinamo na kraju opet osvojio.
Kako izgleda poluvrijeme u svlačionici, šta šef priča?
Pa, uglavnom šef ima tih prvih šest, sedam minuta gdje pokuša ispraviti te neke stvari koje su nedostajale u prvom poluvremenu i ukazati na neke taktičke greške i kako bi trebali stati, šta bi trebali promijeniti. I onda mi imamo taj neki period za sebe gdje se sami pokušamo još dogovoriti. Iz pozicije terena bolje vidimo neke stvari nego što se vide s klupe.
Zašto baš kad zabiješ gol slaviš kao Robin Hood?
To je zanimljiva priča. To je krenulo ovdje. Ja sam slavio takve golove tipa dvije godine prije kada sam došao u Želju. Međutim, priča nije imala veze s Robin Hoodom. Ali možda i moja frizura malo podsjećala na to. U najavi mojeg dolaska je bila ta priča kao Robin Hood. Zapravo sam luk i strijelu ispaljivao, to je više bilo za moju ženu, prema njoj kad sam slavio golove. Igrao sam u Litvaniji i tamo nažalost publike toliko nema na tribinama. Ona je uvijek bila tu i onda sam uglavnom slavio prema njoj. Ovdje je ispala zanimljiva priča s Robin Hoodom. Ja sam je prihvatio.
Fudbalski uzor?
Prvi bi je bio Fernando Torres, pošto sam ja navijač Liverpoola. Onda su uglavnom bili napadači Liverpoola. Torres, pa je nakon njega Suarez i njih dvojicu bih možda izdvojio.
Najdraži klub poslije Želje?
Pa sad sam govorio Liverpool što se tiče na nekoj evropskoj razini, a ovako što se tiče svih kluba, generalno je Rijeka. To je moj grad i moj klub, tamo sam počeo.
Najbolja utakmica u Želji?
Pa rekao bih, bez obzira na kvalitetu protivnika, da je to bilo zadnje kolo prvog dijela sezone protiv GOŠK-a. Tu sam se stvarno i na terenu osjećao ono da šta god poželim da mogu. Na kraju sam im pisao asistenciju i gol. I eto, mi smo završili polusezonu pobjedom, baš mi je bilo onako…
Najbolji saigrač u karijeri prije Želje?
Pa to je vjerovatno bilo tada u periodu kad sam bio u Rijeci, recimo Filip Bradarić. On je tada igrao i za reprezentaciju. Bio je drugi na svijetu kad smo bili u Rusiji, kad je Hrvatska osvojila drugo mjesto.
Najdraža pjesma?
Ne znam, ja najviše slušam Dalmatino.
Najteži defanzivac protiv kojeg si igrao?
Pa dobro, ovaj odgovor možda neće puno značiti jer nije toliko poznat igrač. Ima jedan stoper u Rumuniji kad smo igrali protiv Cluja, ne mogu se sjetiti njegovog imena, ali taj me stoper izudarao bez lopte, onako prljavo, namjerno. Znači ja sam igrao tipa 70 minuta tu utakmicu, nisam dotakao pet lopti. A u našoj ligi, možda Šunjić iz Zrinjskog.
Najbolji stadion na kojem si igrao (bez Grbavice)?
Najbolji stadion je isto bio u Rumuniji, to je nacionalni stadion, kad smo igrali protiv Steaue tada u prvenstvu. To je, mislim, ogroman stadion, tima 60, 70 hiljada da prima i s onim ogromnim semaforom u sredini.
U mladoj reprezentaciji si igrao sa Pašalićem, Rogom, Ćorićem, za koga si tada mislio da će napraviti najbolju karijeru?
Pa iskreno od ovih što si nabrojao za Ćorića. Znači, kako je igrao taj dečko. Mi smo bili sa, on je 97. godište, mi smo bili u reprezentaciji sa 94. Čak mislim da su bili neke igrači iz 93. generacije. Vidiš kad ševu igraš on je bez pardona gurao kroz noge i kad bi, ne znam, u igri lažnjak. Napravio je dobar transfer u Romu. Ali čak više od njega, doduše, on je već tad bio ime, kad smo bili u mladoj reprezentaciji, Halilović Alen, što je bio u Barceloni. Čak je stilom stvarno podsjećao na Messija.
Koliko si znao o Želji prije dolaska, šta te najviše pozitivno iznenadilo?
Pa znao sam ovako po pričama dosta, mislim, općenito o klubu i o povijesti Želje, međutim, ono što nisam znao, odnosno nisam doživio, pa nisam ni mogao znati je ta atmosfera i sam taj početak svake utakmice, kad krene Grbavica, to je nešto meni, to nisam nikada u životu doživio, ni u karijeri, stvarno, eto čak niti u Hrvatskoj, recimo, za Rijeku navijam, međutim, ne postoji takav neki… Mislim da je to jedna od stvari, a druga stvar je koliko su ljudi u ovom gradu, općenito, koliko žive za nogomet i ovaj klub i koliko god ona neka, to je stvarno i prekrasno, kad dobro ide, i čak prihvatam ovu stranu da je malo teže kad ne ide, ali opet prije bih izabrao to nego neke lige, klubove, utakmice gdje nema publika ili gdje je kazališna publika, da, da.
Je li Matjaž Kek strog i ko je najbolji trener koji te trenirao prije Želje?
Ne da je strog, nego je jako strog. Kod njega je baš bilo red, rad i disciplina, tu se, ono, ko u vojsci je bilo, niko nije imao pravo ništa reći nazad, ali mislim da je na kraju kraja zapravo i napravio takav rezultat. Ono, stvarno. Donio je prvu titulu Rijeci u povijesti i nije to slučajno, sigurno. Nanizao je i neke evropske uspjehe sa klubom, tako da sigurno to, leži nešto i u tome. A što se tiče najboljih trenera, eto, ako izuzmem njega s obzirom na njegove uspjehe, imao sam jednog Portugalca trenera u Spartak Trnavi. On je bio možda po meni najkvalitetniji, najkompletniji trener. Njegovo je taj neki stil, ne znam, miks kao Mourinha i ovih tu, ali kako su treninzi bili koncipirani stvarno je bilo, ono, baš užitak, baš. To je bilo to.
