Mlađim ljubiteljima sporta malo je poznato da se ’70-ih godina prošlog stoljeća Sarajevo moglo pohvaliti gradskim košarkaškim derbije. Prije nego će osvajati titule jugoslovenskog i evropskog prvaka, “Studenti” su se prvo morali izboriti za primat u Sarajevu, gdje su imali velikog rivala u košarkašima Željezničara.
Dovoljno je spomenuti da su Bosna i Željezničar tokom ’70-ih odigrali šest prvoligaških utakmica, a da je rezultat neriješen 3:3! Pritom, “Plavi” ni igrački nisu bili nimalo inferiorni. Tih godina su prve vedete Želje bili legendarni Vjećeslav Tolj, fantastični strijelac Rajko Maravić i proslavljeni Zoran Maroević (preminuo prije nepune dvije godine), osvajač srebrene medalje na Olimpijskim igrama u Mexiko Cityju 1968.
Danas se prisjećamo najdramatičnijeg sarajevskog košarkaškog derbija odigranog 3. februara 1974. godine. Sezonu ranije su oba kluba uspjela izboriti opstanak: Bosna u svojoj debitantskoj sezoni u Prvoj ligi, dok je Željezničar u trećoj sezoni u elitnom rangu prvi put izbjegao seobu u niži rang.
U sezoni 1972-73 Željezničar je dobio oba gradska derbija, pa su događaji u narednom prvenstvu (1973-74) bili pomalo iznenađujući. Od samog početka šampionata mladi tim Bosne je bio pri vrhu tabele, dok su komšije vodile grčevitu borbu za opstanak.
Uoči gradskog derbija u 14. kolu, puleni Bogdana Tanjevića su se s omjerom 9-4 nalazili na četvrtom mjestu tabele (iza Zadra, Jugoplastike i Crvene zvezde), a “Plavi” su bili na diobi 12. i 13. mjesta sa tri pobjede i devet poraza.
Bilo je jasno da je Bosna favorit, no u gradskom derbiju odlučivao je trenutak inspiracije. Uz to, derbi je odigran u neobičnom ambijentu, u dvorani Škole za unutrašnje poslove na Vracama. Naime, prije nešto više od 47 godina požar je progutao KSC Skenderija, pa je derbi, umjesto pred 6.000 gledalaca u Velikoj dvorani, odigran pred nekoliko stotina navijača u školskoj hali.
U takvoj atmosferi bolje su se snašli košarkaši Željezničara koje je sa klupe predvodio Ljubiša Lučić, trener zaslužan za prvu košarkašku titulu u gradu na Miljacki. Podsjetimo, Lučić je predvodio košarkašice Željezničara koje su 1971. postale prvakinje Jugoslavije.
Vratimo se gradskom derbiju na Vracama. Značaj utakmice utjecao je košarkaše koji su bii dosta nervozni. Međutim, uzbuđenja nije nedostajalo, rezultat je devet puta bio izjednačen, prednost je išla sa jedne na drugu stranu.
Ipak, Željezničar je bio češće u vodstvo predvođen već čuvenom trojkom Tolj-Maravić-Maroević, kojima je sjajno asistirao Milorad Bojanić. U redovima Bosne na nivou derbija bili su samo nedavno preminule legende klupa – kapiten Žarko Varajić i centar Zdravko Čečur.
U dramatičnoj završnici više živaca imali su “Plavi” i zabilježili trijumf 68:67! Na slici koju smo preuzeli sa Facebook stranice “Kosarka ex Yugoslavia” je detalj s utakmice na Vracama: Rajko Maravić u prodoru pored Zdravka Čečura.
Nažalost, ova pobjeda nije pomogla Željezničaru da izbori prvoligaški status. U dramatičnoj završnici Prvenstva Željo je u obnovljenoj maloj dvorani Skederije, prokockao pobjede protiv Jugoplastike (69:74) i OKK Beograda (86:91), u utakmicama koje su “Plavima” mogle osigurati opstanak.
Željezničar je tako završio na posljednjem 14. mjestu (7-19), dok je Bosna osvajanjem četvrtog mjesta (16-10) izborila prvi plasman na evropsku scenu.
Bosna – Željezničar 67:68 (38:41)
Sarajevo, 3. februar 1974. Dvorana Škole za unutrašnje poslove na Vracama. Gledalaca 600. Sudije: Kaluža i Čengić (oba Sarajevo).
BOSNA: Krvavac, Đogić (10), Nadaždin, Terzić (4), Radovanović (4), Varajić (20), Delibašić (10), Čečur (14), Milavić, Pešić (5). Trener: Bogdan Tanjević.
ŽELJEZNIČAR: Tolj (13), Maravić (24), Maroević (16), Vuković (2), Bojanić (13), Vulović, Topojević, Bogović, Skakić, Perišić. Trener: Ljubiša Lučić
