Ako postoji Prvenstvo Jugoslavije o kojem se vode najveće polemike, onda je to drama na kraju sezone 1975-76. Bila je to najdramatičnija i najduža sezona koja se odužila od 17. augusta 1975. do 11. jula 1976. godine, dakle skoro 11 mjeseci. Razlog za ovakvo “rastezanje” šampionata bile su čak tri pauze tokom proljetne polusezone. U aprilu i maju 1976. je fudbalska reprezentacija Jugoslavije igrala dva susreta četvrtfinala Europskog prvenstva protiv Velsa, a potom u junu bila domaćin završnog turnira Eura.
Šampionat je treći put prekinut nakon 30. kola, odigranog 6. juna 1976. godine, u trenutku kada je na prvom mjestu bio Hajduk s 43 boda, odnosno bodom više od Partizana. A samo mjesec dana ranije činilo se da je sve riješeno: Crno-bijeli su imali četiri boda više od Splićana, ali je uslijedila serija od tri poraza u četiri susreta, što je dovelo do smjene na vrhu. Posebno upečatljiva bila je pobjeda Hajduka (6:1) u derbiju na Stadionu JNA u 27. kolu, odigranom 9. maja 1976.
Nakon što je jugoslovenska reprezentacija doživjela debakl na Euru, izgubila polufinale protiv SR Njemačke (2:4) u Beogradu, onda i meč za treće mjesto u Zagrebu protiv Nizozemske (2:3), domaći šampionat nastavljen je utakmicama 31. kola, 23. juna 1976. Vodeći dvojac upisao je pobjede na domaćem terenu: Hajduk protiv Vardara (2:0), Partizan protiv Vojvodine (5:2).
U 32. kolu su pretendenti za titulu gostovali u BiH: Partizan je slavio u Mostaru (2:0), dok su Splićani na tuzlanskom Tušnju pogotkom Slaviše Žungula iščupali bod (1:1), koji im je omogućio da zadrže prvo mjesto s istim brojem poena (46), ali boljom gol-razlikom od Beograđana. Ista meta, isto odstojanje i nakon 33. kola: Hajduk je na Stadionu kraj Plinare deklasirao ekipu Sarajeva (4:0), dok je Partizan bez mnogo problema savladao Budućnost (3:0).
Tako su uoči posljednjeg kola Hajduk i Partizan imali jednak broj bodova (48), ali su “Majstori s mora” imali gol-razliku +35, “Parni valjak” +29. U posljednjem kolu 11. jula 1976. Partizan je igrao u Ljubljani kod Olimpije, dok je Hajduk gostovao kod OFK Beograda. Računica je bila jasna: Hajduk je zbog bolje gol-razlike bio gospodar svoje sudbine i pobjedom na Karaburmi bi stigao do treće uzastopne titule, bez obzira na ishod meča u Ljubljani. Dramatično je i bilo i na začelju tabele: O drugom putniku u niži rang odlučivala je majstorica Vardara i niškog Radničkog. Skopljanci su zaostajali jedan bod i trebali su pobjedu za spas i bacanje “Reala s Nišave” u Drugu ligu.
Dok su iščekivali mečeve odluke, pretendente za titulu dočekala je šokantna vijest iz sjedišta UEFA, gdje je obavljen žrijeb parova europskih kupova za sezonu 1976-77. Umjesto da do 30. juna u Zürich prijavi šampiona “Hajduka ili Partizana”, administracija Fudbalskog saveza Jugoslavije je zakasnila i učinila to tek 5. jula, uoči žrijeba. Posljedica ovog zakašnjenja: Ne samo da jugoslovenski prvak nije bio “povlašten” u 1. kolu, nego su Hajduk i Partizan saznali da će, ukoliko osvoje titulu, za protivnika imati kijevskog Dinama, prvaka SSSR-a i tada jednog od najboljih evropskih klubova.
Skoro 11 mjeseci takmičenja stalo je u 90 minuta, zapravo nekoliko sekundi u kojima je 11. jula 1976. pala odluka o prvaku. Hajduk je s ugodnim uspomenama otišao na beogradsku Karaburmu, stadion na kojem su Bijeli dvije godine ranije u sličnim okolnostima, zabilježili trijumf u posljednjem kolu (2:0) i osvojili titulu nakon mrtve trke s Veležom. S druge strane, Partizan je čekao kiks Hajduka i nadao se prvoj tituli nakon punih 11 godina.
Gledao se svaki detalj, tražila slaba tačka protivnika. Za sudiju meča Olimpija – Partizan određen je Novosađanin Dušan Maksimović, u fudbalskoj javnosti poznat kao navijač Crno-bijelih. Splićani su se nadali pomoći Slavka Luštice, trenera Olimpije, stručnjaka koji je s Hajdukom bio prvak 1971. godine. Duel OFK Beograd – Hajduk sudio je Sarajlija Hamid Ihtijarević, a “Grobari” su polagali nade u Petra Borotu, golmana Romantičara, koji je već potpisao za Partizan.
Tačno u 16.30 sati počeli su mečevi odluke na punim stadionima u Beogradu, Ljubljani i Skoplju. Na svim terenima igralo se s velikom dozom opreza, no kako je vrijeme odmicalo Hajduk je preuzimao incijativu na Karaburmi. U 35. minuti je Šime Luketin zatresao mrežu Borote, ali je Ihtijarević na asistenciju pomoćnog sudije Brkana poništio gol, uz burno negodovanje gostiju. Na odmor se otišlo bez golova na sva tri susreta odluke, ne samo u Beogradu i Ljubljani nego i u majstorici za opastanak u Skoplju. Live tabela: Prvak je Hajduk, ispada Vardar…
Kada je u 17.29 sati Ihtijarević dao znak za početak drugog poluvremena na Karaburni, malo ko je mogao očekivati da će to biti odlučujući faktor u borbi za titulu. Naime, prema novinskim izvještajima, drugo poluvrijeme za ljubljanskim Bežigradom počelo je s nekoliko minuta zakašnjenja! U 57. minutu radost za navijače Partizana: Miloš Jovašević, napadač OFK Beograda, savladao je Ivana Katalinića i doveo Romantičare u vodstvo (1:0). U Ljubljani je još uvijek 0:0, sada je Partizan prvak…
Dodatnu prednost Crno-bijeli dobivaju sredinom drugog poluvremena. Olimpija je ostala s igračem manje jer je isključen Goran Jurišić (bivši Hajdukovac) zbog udaranja Borislava Đurovića. Dok je Jurišić išao u svlačionicu, u Beogradu se desila promjena rezultata: Luka Peruzović je glavom, na centaršut Luketina, savladao Borotu i izjednačio za Hajduk (1:1). Sada je opet Hajduk prvak… Splićani nastavljaju s napadima, žele riješiti sve dileme, no kako se utakmica bliži kraju igraju sve opreznije, svjesni da ih i remi, uz neriješen rezultat u Ljubljani, dovodi do titule.
Utakmica u Beogradu završena je u 18.15 sati, čekao se još posljednji zvižduk u Ljubljani. Igrači Hajduka su na sredini terena slušali radio-prenos utakmice direktnog rivala, iščekujući da Dušan Maksimović označi kraj, nakon čega bi proslavili treću uzastopnu titulu. A onda… Duboko u onome što danas zovemo “sudijskim vremenom”, u 93. minutu, desio se trenutak odluke.
Nenad Bjeković, centarfor Partizana, iskoristio je jedan “otpadak”, savladao Ljubišu Dalanovića za pobjedu (0:1), titulu i neopisivo slavlje igrača i navijača Crno-bijelih. U sjeni drame u borbi za titulu, prošla je majstorica za opstanak: U paklenoj atmosferi Gradskog stadiona u Skoplju, bedem Radničkog je izdržao sve napade Vardara i remijem (0:0) izborio opstanak.
Najdramatičnija završnica u historiji Prvenstava Jugoslavije izazvala je žučne polemike koje traju i 46 godine od utakmice u Ljubljani. Na splitskom aerodromu je oko 2.000 navijača Hajduka dočekalo Boeing-727 s njihovim ljubimcima na povratku iz Beograda. Hajduk je najavio žalbu UEFA-i, istupanje iz lige, nakon što je ranije slavni Tomislav Ivić, trener Splićana, rekao “bit ćemo prvaci ako nam dozvole”. No, sve je prošlo po onoj “tresla se gora, rodio se miš”, a ostao je mit o “regularnoj” (Partizan) i “ukradenoj” tituli (Hajduk).
Olimpija – Partizan 0:1
Ljubljana, 11. juli 1976. Stadion pod Bežigradom. Gledalaca 18.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Dušan Maksimović (Novi Sad). Crveni karton: Jurišić (Olimpija). Strijelac: 0:1 Bjeković (90).
OLIMPIJA: Dalanović, Dogandžić, Bracanović, Dimitrijević, Šišić, Samatović, Vugrinec (Voljč), V. Ameršek, Jurišić, Prosen, Rožič. Trener: Slavko Luštica.
PARTIZAN: Ivančević, Pejović, Kozić, Tomić, Đurović, Kunovac (N. Stojković), Perović, Trifunović, Bjeković, Vukotić, Boš. Đorđević (Prekazi). Trener: Tomislav Kaloperović.
OFK Beograd – Hajduk 1:1
Beograd, 11. juli 1976. Stadion na Karaburmi. Gledalaca 25.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Hamid Ihtijarević (Sarajevo). Strijelci: 1:0 Jovašević (57), 1:1 Peruzović (73).
OFK BEOGRAD: Borota, D. Sredojević, Stojiljković, Milenković, M. Božović, Đujić, Bašić (Kostić), N. Zec, Santrač, Lukić, Jovašević (Stevanović). Treneri Spasoje Samardžić i Nikola Beogradac.
HAJDUK: Katalinić, Boljat, Rožić (Mijač), Luketin, Peruzović, Buljan, Žungul, Mužinić, Bor. Đorđević (Jovanić), Jerković, Šurjak. Trener: Tomislav Ivić.
