Tomislav Piplica je zaista bio poseban golman. Ekscentrik, upečatljiv, drugačiji. Zato su ga navijači voljeli.
Nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine i član mlade reprezentacije Jugoslavije, koja je 1987. postala prvak svijeta u Čileu, jedna je od najvećih legendi Energie Cottbusa. Cijelu jednu deceniju je branio za taj klub i odigrao je više od 250 utakmica. Prvi u historiji kluba dobio je čast da se za njega odigra oproštajna utakmica.
U intervjuu za hrvatski portal Index govorio je o tome, ali i temama vezanim za reprezentaciju BiH.
“Imao sam i sreće da sam uopće s 29 godina otišao van. Sve bi možda bilo drugačije da sam otišao s 24, 25. Mogao sam otići tada i u neki veći klub, ali kad znam kakva je bila situacija, mislim da sam napravio maksimum. Devet godina sam u Cottbusu igrao, jednu sam radio tamo, postao sam prvi igrač kluba koji je dobio oproštajnu utakmicu. Stadion je bio pun. Mislim da su navijači tim potezom pokazali što misle o meni i da su se naklonili jednom igraču koji je dao puno za taj klub”.
Je li tačna priča da Vas je Ćiro zvao u reprezentaciju Hrvatske, ali pod uvjetom da ošišate kosu, a vi ste to odbili?
“Da, točno je. “Krivac” za to je bio Branko Ivanković. Branko je tada bio trener Hannovera i to je ispričao za jedne njemačke novine poslije utakmice protiv nas. Vlatko Marković me je prvi pozvao 1993. na jedan prošireni spisak i odradili smo razgovor. Reprezentaciju je tada preuzeo Ćiro i to je tražio od mene, pokojnog Dude Pavličića, Jurčevića i Nike Čeke, da se ošišamo. Njih trojica su se ošišali, ja nisam. E sad, je li to razlog zbog čega me Ćiro kasnije nije zvao, ne znam, znam samo da sam to pročitao godinama kasnije u tim novinama. Volio bih na tu temu još nešto reći jer znam da se o tome često piše. Mnogi misle da nisam želio igrati za BiH, već sam čekao poziv iz Hrvatske. To nije točno, jednostavno nije bila takva situacija. Znam da mnogi misle da sam pristao igrati za BiH samo zato što nisam igrao za Hrvatsku. To nije točno. Sretan sam što sam zaigrao za BiH, što sam barem malo pridonio da navijači budu sretni”.
Za BiH ste debitirali prilično kasno, tek 2001., zašto tek tada?
“Ne znam, vjerojatno su u Savezu mislili da sam na meti Hrvatske, da čekam poziv. Drago mi je da sam igrao za BiH, drago mi je da sam bio član stručnog stožera koji je 2014. napravio povijesni rezultat za BiH. Naravno da sam želio igrati za Hrvatsku, ali niti mi je žao niti sam ljut što sam igrao za bosansku reprezentaciju. Sin mi igra za Lokomotive Leipzig, ima 20 godina i igra zadnjeg veznog. Kažu ljudi da je jako dobar. Nitko sretniji od mene kad bi igrao za bilo koju od tri reprezentacije – Hrvatsku, BiH ili Njemačku”.
Na SP-u 2014. bili ste dio stožera Safeta Sušića i reprezentacije BiH. Puno se tada pričalo i pisalo u tamošnjim medijima da su neki igrači nezadovoljni što je Tino Sven Sušić zbog rodbinskih veza bio dio te reprezentacije. Navodno su postojali čak i klanovi u ekipi. Ima li tu istine?
“Kod nas, na ovim prostorima, uvijek će biti zločestih ljudi kojima sve smeta i kojima ništa ne valja. Tino je tada bio najbolji igrač Hajduka, jedan od najboljih u HNL-u. Znači, za Hajduk je dobar, a za reprezentaciju BiH nije. Hajduku valja, Bosni ne valja. Totalne gluposti. Nije bila loša atmosfera u reprezentaciji, imali smo i malo peha. Postigli smo čisti gol Nigeriji koji nije bio priznat. Da je, a morao je biti, mi bismo prošli, a onda bi sve bilo drugačije. No, kod nas je uvijek tako, čim netko napravi nešto veliko, a Pape je jedini odveo BiH na neko veliko natjecanje, ljudi postanu ljubomorni, zločesti, samo čekaju neki razlog da mogu napasti. Taj rezultat s BiH, s obzirom na uvjete u reprezentaciji, s obzirom na kvalitetu momčadi, ravan je čudu. Neka se nitko ne uvrijedi, ali mi smo tada imali možda 12 igrača na nivou za SP, a ostatak su bili igrači koji jednostavno nisu ta klasa. Nismo mi imali taj luksuz koji ima Hrvatska, koja ima 25, 30 igrača koji mogu igrati za reprezentaciju. Nama je problem bila svaka ozljeda i svaki izostanak. Unatoč tome, otišli smo na SP i skoro smo prošli u drugi krug”.
Kakav je Pape bio izbornik?
“Pape je kao igrač bio velik, kao čovjek je još veći. Svi znamo da u reprezentaciji nemaš uvjete ni vrijeme koje imaš u klubovima. U reprezentaciji dobiješ to što imaš i za malo vremena moraš nešto napraviti. Najvažnije je da imaš dobru atmosferu i da su ti igrači zdravi. Tek tada možeš nešto napraviti. Pape je s onim što je imao napravio maksimum”.
Zašto BiH više nikad nije otišla na neko veliko natjecanje?
“Nemamo tu kvalitetu, nemamo tu širinu. Ne možeš ti s pet, šest igrača nešto napraviti i reći “mi moramo”. Ma, što to mi moramo? Kao da drugi ne ulažu, ne napreduju. Vidjet ćete, i Hrvatska će imati veliki problem kad ode ova generacija ako se ne bude dovoljno ulagalo. U Bosni je problem s mladim igračima, ne postoji kvalitetan rad s klincima. Najbolji igrači BiH su bili igrači koji su kao izbjeglice otišli van, a onda igrali za Bosnu. Zato što su se nogometno razvijali u zemljama koje ulažu u nogomet”.
