Ime Josipa Pandže zauvijek će ostati zapisano u historiji bosanskohercegovačke košarke.
Bio je selektor reprezentacije koja nam je prije gotovo osam godina priredila nezapamćenu radost, donijela zlatnu medalju evropskog prvaka – reprezentacije koja je na ulice Sarajeva u ljeto 2015. izmamila više od 50.000 ljudi!
No, ti su dani odavno prošli. Od stare slave se ne živi. Nažalost, neki su momci to na svojoj koži najbolje iskusili. Euforija koja je zavladala kao da ih je uvjerila, uz čast izuzecima, da je kadetska titula prvaka Evrope vrhunac, a ne tek početak njihovih karijera….
“Kad se sve završilo, kad smo postali prvaci Evrope, moje igrače su počeli vodati po općinama i kantonima. Dijelili im ovom hiljadu, ovom dvije maraka. A i tada sam i mislio i govorio da je bilo bolje ulagati u infrastrukturu, u Ligu mladih, da bismo iz dobrog takmičenja imali neke nove reprezentativce.
I bio sam u pravu. Omladinske reprezentacije su nam u sramotno lošem stanju. Od uvjeta, odziva, nekako ne postoji više kult reprezentacije niti je neka čast biti u reprezentaciji. Izgubilo se to u startu. Iz ove neke perspektive, sa više godina i iskustva, rekao bih da smo mi iskorišteni, da nas neko uslika, promovira se preko nas, u neke svoje svrhe. Izgubila se sama svrha tog trijumfa koji nam je trebao biti odskočna daska, podstrek da stvorimo jako omladinsko takmičenje u BiH”, kaže Pandža za Raport.
Iz njegovog zlatnog tima, na evropskom, pa sad možemo reći i na svjetskom nivou, ostao je (ili dostigao) samo Džanan Musa koji je dominaciju iz kadetskog u dobroj mjeri prenio i na seniorski nivo.
“Musa je jedan od tri najbolja igrača u Evropi. Lider je Reala, to je genijalno za našu državu. Mislim da je i u NBA ligi mogao postići više. Međutim, bio je u prejakim timovima u smislu da su na njegovim pozicijama već bili opterećeni igračima koji su veća imena. Ali, onakav kakav jest, gladan košarke, gladan koševa svaki dan, mislim da će ponovo ići u NBA”, kaže Pandža.
Od ostalih junaka iz Litvanije 2015. Josip izdvaja još Sanija Čamparu, aktuelnog playmakera hrvatskog ABA ligaša Zadra.
“Sani igra dobro. Još nije pronašao taj neki liderski status, ali da kažemo da je uz Musu napravio nešto. Ostali? Uglavnom, nije išlo po očekivanjima. Uvijek bi se vraćali na priču “ja sam bio evropski prvak, niko mi ne može ništa, šta će meni trener”. Jednostavno, nisu dovoljno radili, osim Sanija i Muse i Srđana Kočića”, tvrdi Pandža.
I on sam je, mnogi bi rekli, propustio šansu na pravi način valoriziati svoju vrijednost prvaka Evrope, pa čak i činjenicu da je godinu kasnije ekipu Kaknja senzacionalno doveo do finala Prvenstva BiH protiv Igokee.
Kasnije je vodio zenički Čelik i tuzlansku Slobodu. Sada je u Budućnosti iz Bijeljine…
“Iskreno, meni je Mirsad Turkcan otvorio vrata Turske. Pronašao mi je angažman u prvoj ligi i ja tad nisam otišao zbog slabog znanja engleskog jezika. U međuvremenu sam to popravio. Bila je konkretna ponuda i slovenskih prvoligaša. Ni to nisam prihvatio. Generalno, ne mislim da sam pogriješio. Ne treba preskakati stepenice. Deset godina radim u našoj ligi i učim svaki dan. Učim i od svojih igrača. Ko god preskoči stepenicu, ne napravi uvijek ono što bi se očekivalo. Svi ćemo naći svoj put i biti tamo gdje zaslužimo”, rezonira ovaj 36-godišnjak iz Viteza.
Ako ne bude dramatičnih preokreta, Josip sebe iduće sezone vidi u ABA 2 ligi, za kormilom kluba koji trenutno vodi.
“Volio bih da budemo u ABA 2 ligi. Znam da su ekipe koje su tamo možda 30 posto kvalitetnije od nas. Međutim, siguran sam da bi Budućnost, da je ove godina igrala, bila među osam u tom takmičenju. Dosta mojih igrača može igrati ABA 2 ligu, nije to toliki bauk”, objašnjava Pandža.
A izlazak na regionalnu scenu trebao bi biti nagrada za fantastičnu sezonu kluba koji je još prošle godine igrao Prvu ligu Republike Srpske. Nevjerovatan je to uspjeh za kolektiv koji, kako kaže Pandža, nije prvi niti u Bijeljini u odnosu na podršku koju mu pruža lokalna zajednica.
“Po tim nekim izdvajanjima sigurno nije prvi u gradu. Da kažem iskreno, Dubravko Barbarić to finansira i njemu kapa do poda. Tu su još Dragana i Dario Čojić. U našoj ligi ima klubova i sa većim budžetima i sa većim plaćama, ali mi se čini da ne znaju kako se vode klubovi. Nas pokreće veliki entuzijazam Dubravka, Dragane i Darija. To je dovelo klub tamo gdje je sada. Zaista je respektabilno stići za 15 mjeseci od Lige RS do Druge ABA lige”, kaže Pandža.
Podsjetimo, tim iz Bijeljine bio je ranije poznat po radu s mladim kategorijama, zahvaljujući supružnicima Čojić. No, priča je postala i takmičarski ozbiljnija ulaskom poslovnog čovjeka iz Sarajeva Dubravka Barbarića, nekadašnjeg generalnog sekretara Košarkaškog saveza BiH. Zaokružena je angažmanom Pandže kao glavnog trenera.
“Dubravko je jednostavan čovjek. On ima sredstva, želi da uloži u košarku i želi da se bude najbolji što je moguće. I ja isto tako gledam na sport. U sportu nema nepobjedivih, nikoga se ne plašimo. Nedavno nam je u ligi gostovao Široki koji je imao 20 pobjeda, pa smo i njih uspjeli dobiti. Ponovit ću, Barbarić je ekstremno ambiciozan. U svom poslu pravi sjajne stvari. To želi prenijeti i na košarku. A kad čovjek cilja visoko i kad promaši, opet će to biti na nekom nivou. Biti bez ambicija je nešto najgore”, ističe Pandža.
