“Fudbal/nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu”, rečenica koja je svima poznata. Igra koja je plemenita stvar i koja spaja ljude na čitavoj planeti Zemlji.
Posebna priča se rodila u Čileu. Iako je zvanično osnovan 1920. godine, odluka da se klub podigne na profesionalni nivo proizašla je iz inicijative grupe mladih ljudi, predvođenih Raúlom Hasbúnom. On je prilikom podjele Palestine 1947. godine izjavio: „Palestina se briše sa karte… Mi je u Čileu moramo vratiti na kartu.“
Profesionalizacija kluba omogućila bi da se ime Palestine pojavljuje u medijima barem jednom sedmično, prvo u Čileu, a potom, nadali su se, i širom Južne Amerike. Sa ciljem profesionalizacije, odveli su klub na Arapsku olimpijadu u Osornu 1949. godine, da bi konačno debitovao u Drugoj diviziji 1952. godine, osvojio prvenstvo i izborio plasman u Prvu diviziju. Snove ovih mladih Palestinaca podržao je i veliki biznismen Amador Yarur, koji je odbio promijeniti ime kluba iz Palestino u Árabe, uprkos ponudi velike svote novca.
Cilj je bio jasan, i ispunjen je višestruko: Palestino jeste Palestina. U vremenima kada su mnogi poricali postojanje našeg naroda, u vremenima kada je zastava bila zabranjena, ona je vijorila u Čileu, od sjevera do juga. U Čileu i širom Južne Amerike, naš identitet nije mogao biti negiran: Palestino je klub koji je dvadeset osam godina stariji od Države Izrael. S globalizacijom, broj navijača se umnožavao širom svijeta: klub je omogućio Palestincima, kako u Palestini tako i u egzilu, da prate tim. I ne samo Palestincima, već i mnogima koji se osjećaju predstavljenima kroz ovaj klub, jer Palestino je, u konačnici, oblik otpora, kako piše izvezeno na dresu kluba: „Više od tima, cijeli narod.“ Palestino je danas veoma uspješan sportski kolektiv. Kroz historiju je dva puta bio prvak Čilea i tri puta osvajač kupa.
Trenutno su na četvrtom mjestu Liga de Primera sa bodom zaostatka za prvoplasiranim i učesnici su Copa Sudaamericana, nakon tri kola imaju šest bodova i odlične šanse za prolazak u narednu fazu.
