Godinu iza nas ljubitelji sporta u Bosni i Hercegovini ipak neće pamtiti isključivo po lošim vijestima. Ona dobra, najbolja, odnosi se na mušku košarkašku reprezentaciju, koja je osigurala plasman na Evropsko prvenstvo – po deseti put.
Taj rezultat, prije svega, plod je rada Vedrana Bosnića, ambicioznog selektora Zmajeva koji se hrabro uhvatio ukoštac sa procesom podmlađivanja nacionalnog tima i kreiranja novog stila igre sa akcentom na beskompromisnoj odbrani.
Nema sumnje da je upravo ovaj mladi stručnjak obilježio sportsku 2020. godinu u BiH, ali nije zanemariv ni njegov podvig u Belgiji, gdje je s Monsom, ekipom nešto skromnijeg budžeta u odnosu na konkurenciju, postao državni viceprvak, a s kojom u novoj sezoni ima maksimalni učinak od pet pobjeda u isto toliko mečeva.
Zbog svega navedenog, novogodišnji intervju s Vedranom Bosnićem smatramo najprikladnijim poklonom za naše čitaoce u prvom danu 2021. Svakako, godine u kojoj će nam trebati nove doze tog zaraznog optimizma, energije i entuzijazma našeg selektora.
Vedrane, kako bi, gledajući isključivo sportski aspekt, ocijenio proteklu godinu za kormilom reprezentacije i kluba?
“Odlazak košarkaške reprezentacije na EP poslije sedam godina pauze je velika stvar za sveukupni sport u BiH. Naporan i predan rad nam se isplatio, pa je osjećaj još bolji. Svi smo imali isti cilj, što se osjetilo tokom zadnje dvije godine. Sanjao sam Eurobasket i još jednom mogu sa zadovoljstvom potvrditi – nikad nemojte prestati sanjati i maštati. Uz upornost i rad sve je moguće. Što se tiče klupskog angažmana jako sam zadovoljan. Vratili smo Mons u vrh belgijske košarke i izborili
plasman u Evropu”.
Kada si tek dolazio na klupu bh. reprezentacije, jesi li mogao pretpostaviti da će biti izjednačen rekord po pitanju naše najubjedljivije pobjede (protiv Bugarske) i da ćemo osigurati plasman na EP čak dva kola prije kraja kvalifikacija?
“Uvijek sam vjerovao u odlazak na EP. Da nije tako, ne bih prihvatio poziv da preuzmem reprezentaciju. To sam govorio od prvog dana. Bugarska je odličan primjer našeg napretka. Moja prva utakmica na klupi BiH bila je ona u Bugarskoj na koju smo išli autobusom iz Zenice. Izgubili smo tu utakmicu s nekoliko poena razlike, ali smo dvije godine kasnije pobijedili s 39 poena razlike i izjednačili rekord naše reprezentacije. Bio je to očit napredak u igri i taktici koju smo sprovodili. Meni, kao selektoru, naravno mnogo više znači način na koji smo pobjeđivali i napredak igrača koji su iznijeli dosadašnji tok kvalifikacija”.
Koliko ti je u ovoj misiji pomoglo prethodno selektorsko iskustvo iz Švedske, s obzirom da je upravo “tvoja” Švedska pobijedila BiH dva puta u kvalifikacijama za SP?
“Mnogo. Vođenje Švedske skoro pet godina i igranje na dvije univerzijade za mene je ogromno iskustvo. Mislim da mi je i igranje protiv BiH dosta pomoglo oko skautiranja i uvida u kvalitetu naših igrača”.
Šta je najveći adut aktuelne bh. reprezentacije?
“Naš najveći adut je nesebičnost, dakle kolektivna igra. Svi se žrtvujemo za ekipu i to nam je najvažnije. Uvijek se sjetim jedne sjajne poslovice koja kaže: ‘Velikodušan i darežljiv čovjek daje drugima čak i ono što mu je samom potrebno, a škrtac pohlepno žudi za onim što ne posjeduje, a kada ga dobije onda škrtari i ne želi to ni s kim dijeliti’. Pored nesebičnosti, imamo ogromnu energiju i požrtvovanost, što nam pomaže da igramo mnogo bolju odbranu na kojoj je sve bazirano”.
Aktuelni uspjeh Zmajeva ostvaren je sa dosta mladih igrača. Paradoks se krije u činjenici da jako mali broj klubova u BiH ima nešto pristojniji omladinski pogon. Kako objašnjavaš taj fenomen? Zar smo toliko talentovani ili jednostavno imamo sreće?
“Mi smo uistinu jako talentovana nacija za sve kolektivne sportove, naravno i za košarku. Vrlo je bitno pomoći svim klubovima u izgradnji kvalitetnih omladinskih pogona jer će nam to stvoriti jaču bazu mladih igrača te samim tim i kvalitetniju košarku u BiH. Sparsi su dobar primjer rada sa mladima i strpljenja u radu. Država mora naći način i sredstva da se pomogne sportu i da naša djeca imaju adekvatne uslove za rad i napredak”.
Kad smo već kod teme države – može li uspjeh reprezentacije barem malo promijeniti trendove u našoj zemlji i natjerati državne institucije da pruže veću podršku košarci?
“Iskreno se nadam i to je jedna od stvari koju bih volio da doživim tokom mog selektorskog angažmana. Jedna od dužnosti državnih institucija jeste da budu pomoć i glavni asistenti sportskim savezima u realiziranju njihovih projekata. Ovim putem ja se zahvaljujem svima koji pomažu i žele biti dio pravih sportskih vrijednosti u BiH”.
Da li na “radaru” postoji još poneki mladi igrač koji bi se mogao nadati pozivu u reprezentaciju tokom naredne godine?
“Mi pokušavamo u svakom prozoru da ‘ubacimo’ nekog mladog igrača i nagradimo njegov rad sa mjestom na širem ili užem spisku reprezentacije. U prošlom prozoru to je bio talentovani Vojin Ilić, a u februarskom bi poziv mogao dobiti jedan od igrača koji je veoma mlad, ali jako talentovan, Karlo Matković. Moramo nastaviti sa kvalitetnom analizom naših mladih igrača i naravno pomoći im u situacijama u kojima mogu da napreduju i postanu reprezentativci. Ne smijemo zaboraviti koliko nam je kvalitetna analiza 2018. godine pomogla da 2020. odemo na Evropsko prvenstvo”.
Kvalifikacije se završavaju u februaru, igrat ćemo u latvijskom “balonu”, a zatim slijedi duga pauza do kvalifikacija za SP (vjerovatno u novembru). Kako popuniti taj vremenski okvir?
“Ideja je da se obavezno okupimo tokom ljeta i odigramo možda i nekoliko utakmica u tom periodu. Na taj bismo način spremnije dočekali kvalifikacije za SP koje nam mogu puno pomoći u pripremi za EP, na koje želimo otići spremni da bismo ostvarili što bolji uspjeh”.
Iako do Eurobasketa predstoji još duži period, da probamo sklopiti barem neku površnu sliku o našem dometu. Kojim rezultatom na EP bi bio zadovoljan?
“Odlazak na EP je ogroman uspjeh, ali mi se ne želimo zaustaviti na tome. Nikako! Kao što sam ranije rekao, potući ćemo se sa svima i nikome se nećemo unaprijed predati. Svaku ekipu respektujemo, ali i mi treniramo i znamo da igamo košarku”.
Direktor reprezentacije Samir Avdić uskoro bi trebao biti imenovan ministrom kulture i sporta Kantona Sarajevo. Koliko će čovjek njegovih kapaciteta i energije nedostajati selekciji?
“Samir je MVP ove reprezentacije i tako ga ja i zovem. Njegova predanost, profesionalizam i ljudski kvalitet biće teško zamijeniti. Vjerujem da su ljudi u KSBiH svjesni toga i da ćemo ipak naći način da ga dostojno zamijenimo. Poznavajući Samira, znam da njegovo srce će uvijek biti uz reprezentaciju BiH. Čestitam ljudima iz Vlade KS na izboru jedne velike ljudske gromade za ministra kulture i sporta. To je pravi izbor!”
Jesi li zadovoljan u Monsu? Ispunjava li taj klub tvoje trenutne ambicije?
“Doći na krov Evrope i biti trener nekog euroligaša je mnogo teže sa početkom iz Švedske nego iz našeg regiona ili neke Španije, Grčke, Italije… Ja imam svoj put i ne bih ga mijenjao za neki drugi, ali sam isto tako svjestan da moram biti strpljiv i raditi na sebi svakodnevno da bih bio još bolji i uspješniji. Trenutno sam zadovoljan u Monsu, naročito zbog načina na koji radimo. Prihvatili su moj princip rada i daju mi maksimalnu podršku, što nam zatim daje dobre rezultate. Naravno da su moje ambicije veće od Monsa i belgijske košarke, ali otom-potom!”
Na kojem je kvalitativnom nivou belgijsko prvenstvo?
“Veoma kvalitetna liga sa dosta dobrih domaćih i stranih igrača. Igra se dosta fizički, kao naprimjer u Njemačkoj ili Francuskoj. Belgijski timovi igraju evropska takmičenja svake godine. Oostende i Antwerp ulažu ogromna sredstva i realno te dvije ekipe bi mogle igrati u svakoj ligi u Evropi”.
Koja bi naredna stepenica bila idealna za tvoj razvoj kao trenera? Gdje se vidiš nakon Monsa?
“Da li će to biti Evropa, SAD ili region – teško je to reći. Uglavnom, sve što u životu radim je zbog izazova i to me jako motiviše”.
Koju lekciju, kao bivši igrač, a sada trener, želiš da tvoji igrači najprije usvoje?
“Najvažnije je da vjeruju u ono šta rade i da vjeruju ljudima sa kojima rade. I samopouzdanje je osobina koja vodi do uspjeha”.
Novogodišnja želja Vedrana Bosnića?
“Da Covid-19 nestane i da se život vrati u normalu, tako da možemo slaviti pobjede s našim navijačima”.
