Prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1973-74 bilo je jedno od najneobičnijih u historiji šampionata bivše zajedničke države. Nikad nije vladala takva izjednačenost, nikad nije bilo toliko različitih kandidata za titulu, plasman u Kup UEFA, ispadanje u niži rang.
Možda je ovakvu izjednačenost izazvao i zgusnut proljetni kalendar, odnosno ubrzani raspored zbog nastupa reprezentacije Jugoslavije na Mundijalu u SR Njemačkoj 1974. Polusezona je počela 24. februara 1974. godine, samo 11 dana nakon legendarnog pogotka Josipa Katalinskog u majstorici kvalifikacija protiv Španije, a završena 2,5 mjeseca kasnije, 14. maja utakmicama dramatičnog posljednjeg kola.
A činilo se da bi sezona 1973-74 mogla biti najuspješnija u historiji bh. fudbala. Pet kola prije kraja Prvenstva Jugoslavije lidersku poziciju držao je Velež s 37 bodova, prvi pratioci bili su Hajduk (36), Crvena Zvezda (35), a šansu je vrebao i zenički Čelik (33) na četvrtom mjestu koje je vodilo u Kup UEFA. No, uslijedilo je 30. kolo koje je bilo kobno za bh. klubove na vrhu tabele: Velež je porazom u Maksimiru od davljenika Dinama (0:1) prepustio čelo Hajduku, dok je u derbiju Crvena Zvezda savladala Čelik (2:1) i eliminirala Zeničane iz trke za titulu.
Uoči posljednjeg kola, 14. maja 1974. godine, o tituli su odlučivali Hajduk i Velež koji su imali po 43 boda, ali je adut Splićana bila 8 golova bolja gol-razlika. Crvena Zvezda na trećem mjestu s 41 bodom imala je samo teoretske šanse za naslov. Ništa manje dramatična bila je trka za četvrto mjesto i plasman u Kup UEFA: Partizan, OFK Beograd i Čelik imali su po 35 bodova i skoro jednaku gol-razliku. To nije sve: Uoči posljednjeg kola čak pet klubova (Vardar, Radnički Niš, Vojvodina, Bor, Borac) je strahovalo od seobe u niži rang, a u najtežoj poziciji bio je banjalučki prvoligaš.
Što se tiče borbe za vrh – titulu i plasman u Kup UEFA – raspored u posljednjem kolu kao da je režirao Hitchcock: Na Karaburmi su igrali OFK Beograd i Hajduk, Velež je gostovao Sarajevu na Koševu, dok su se na Bilinom Polju sastali Čelik i Partizan. Najlakši posao imao je Velež protiv te sezone blijedog Sarajeva koje je osiguralo opstanak pobjedom nad Čelikom (1:0) u 31. kolu. Ali, Mostarcima nije bila dovoljna samo pobjeda: Trebalo je da OFK Beograd otkine barem bod Hajduku.
Na današnji dan prije 48 godina “Hercegovina se preselila u Sarajevo”. Iako je bio radni dan (utorak), na tribinama “starog” Koševa našlo se oko 20 hiljada navijača Veleža, skoro svi sa tranzistorom u ruci, iščekujući vijesti s Karaburne, nadajući se da će biti ispunjen san brojnih generacija – da titula konačno dođe u grad na Neretvi. Čim je sudija Miloš Čajić iz Beograda dao znak za početak utakmice, krenula je ofanziva pulena Sulejmana Repca. Već u 9. minuti Jadranko Topić je pobjegao odbrani Sarajeva, šutirao s 20-ak metara, lopta je udarila u stativu i odbila se u mrežu pored iznenađenog golmana Seada Grude (0:1).
Kada je u 26. minuti Aleksandar Ristić, bek Veleža, raspalio s 30 metara i još jednom iznenadio indisponiranog Grudu (0:2), nije bilo previše radosti među armijom navijača Veleža. Naime, skoro istovremeno je Vilson Džoni doveo Hajduk u vodstvo na Karaburmi, što je značilo da su Splićani na korak do titule. Zvanični spiker na Koševu je greškom objavio da je Hajduk primio gol, obradovali su se fudbaleri Veleža na terenu, ali ne i navijači koji su pratili radio prijenos i znali šta se dešava u Beogradu. Do odmora je Velež postigao još jedan pogodak: Ristić je u 31. minuti centrirao, a najviši u skoku je bio Duško Bajević i treći put zatresao mrežu slabog domaćina (0:3).
U drugom poluvremenu Mostarci su u mislima bili u Beogradu, Bordo tim se malo trgnuo, pa je Edhem Šljivo u 50. minuti postigao izvanredan pogodak, s 20-ak metara neodbranjivo pogodivši desni gornji ugao gola Envera Marića (1:3). U finišu utakmice je half Sarajeva Sulejman Demir igrao rukom u svom šesnaestercu, pa je sudija Čajić pokazao na bijelu tačku. Kazneni udarac izveo je Bajević, no njegov udarac zaustavio je golman Savo Ekmečić, koji je u drugom poluvremenu zamijenio Grudu.
Do posljednjih trenutaka tinjala je nada da bi OFK Beograd mogao pomoći Veležu i otkinuti bod Hajduku. Kada je Jurica Jerković u 89. minuti postigao drugi gol za Splićane i konačnih 0:2 na Karaburmi, bilo je jasno da se Velež drugu sezonu uzastopno mora zadovoljiti vicešampionskom titulom. Utakmica Sarajevo – Velež 1:3 bila je “Pirova pobjeda” Mostaraca, meč koji je rastužio navijače Rođenih širom bivše Jugoslavije, dokaz da u fudbalu ne slavi uvijek bolji. Velež je napadačkom igrom stekao simpatije ljubitelja fudbala “od Triglava do Đevđelije”, u međusobnim susretima Rođeni su bili bolji od Hajduka (1:0 u Mostaru, 2:2 u Splitu), ali šta to vrijedi kada je titula ostala san.
Taj 14. maj 1974. godine zapisan je kao jedan od najtužnijih dana u historiji bh. fudbala: Velež je izgubio titulu zbog slabije gol-razlike, Čelik je porazom od Partizana (1:3) ostao bez plasmana u Kup UEFA, a banjalučki Borac je ispao iz Prve lige. Banjalučani su u drugom bh. derbiju posljednjeg kola na svom terenu pobijedili ekipu Željezničara (6:4), ali ih je “ukopao” rezultat iz Maksimira, gdje je Vardar otkinuo bod Dinamu (2:2).
Sarajevo – Velež 1:3 (0:3)
Sarajevo, 14. maj 1974. Godine. Stadion Koševo. Gledalaca 25.000. Vrijeme toplo, teren pogodan za igru. Sudija: Miloš Čajić (Beograd). Strijelci: 0:1 Topić (9), 0:2 Ristić (26), 0:3 Bajević (31), 1:3 Šljivo (50).
SARAJEVO: Gruda (Ekmečić), H. Radeljaš, Muzurović, N. Ferhatović, Rajković, Demir, Simić, Šljivo, Lukić, Sadiković, R. Petković. Trener: Mirsad Fazlagić.
VELEŽ: Marić, Ristić, Dž. Hadžiabdić, Glavović, Primorac, Pecelj, Topić, Čolić, Bajević, Vladić, V. Halilhodžić. Trener: Sulejman Rebac.
