Serija Bordo tima od šest pobjeda i jednog remija, spašavanje izgubljene sezone… Već viđeno prije 41 godinu, a plasman u Evropu ovjeren je na današnji dan na Stadionu JNA u Beogradu.
Piše: J. MRŽLJAK
Pobjedom u subotnjoj utakmici protiv Širokog Brijega, fudbaleri Sarajeva produžili su sjajnu seriju od šest pobjeda i jednog remija u posljednjih sedam utakmica, niz koji ih je doveo pred vrata plasmana u Evropu, iako se prije mjeseca dana činilo da je sve izgubljeno. Hroničari zbivanja u i oko kluba s Koševa u aktuelnim događajima će prepoznati mnogo toga zajedničkog s proljećem Bordo tima u Prvenstvu Jugoslavije u sezoni 1981-82. I tada je uspješna serija uključivala šest pobjeda i jedan remi, a plasman u Evropu ovjeren na današnji dan prije 41 godinu. Krenimo redom…
U sezonu 1981-82 je Sarajevo krenulo s velikim ambicijama, ali i dosta problema. Safet Sušić, kapiten i najbolji igrač, još je bio na odsluženju vojnog roka, a renoviranje Stadiona Koševo uskratilo je Bordo timu pravu prednost domaćeg terena. Nakon šest odigranih kola Sarajevo se, zajedno sa Zagrebom, našlo na diobi posljednja dva mjesta, što je dovelo do promjene na čelu stručnog štaba. Umjesto Fuada Muzurovića na klupu je sjeo Srboljub Markušević, ali je njegov debi završen debaklom u Mostaru (0:4), nakon kojeg se Sarajevo učvrstilo na dnu.
Uslijedila je dobra serija, tri gostujuće pobjede, uključujući demoliranje Hajduka na Poljudu (4:1), trijumf nad šampionom Crvenom Zvezdom (2:1) pred 40 hiljada gledalaca u prvoj utakmici na obnovljenom Koševu. Međutim, zbog nekoliko kikseva na domaćem terenu, Sarajevo je na zimsku pauzu otišlo na 13. mjestu s 16 bodova. Nakon što je još za posljednje jesenje kolo s odsluženja vojnog roka došao Safet Sušić, veliko pojačanje za proljetnu polusezonu bio je i povratak golmana Slobodana Janjuša iz Olimpije.
Iako je proljeće počelo s dvije sjajne pobjede na Koševu – protiv Rijeke (6:1) i Željezničara (2:1) pred 55.000 gledalaca u gradskom derbiju – blijedi nastupi u gostima nisu dozvoljavali da se Sarajevo pomjeri iz sredine tabele. Nakon debakla na Marakani protiv Zvezde (1:5) u 27. kolu, 31. marta 1982. godine, puleni Srboljuba Markuševića su bili na desetom mjestu s 26 bodova, čak devet manje od trećeg mjesta koje je vodilo u Kup UEFA. Nadoknaditi takav zaostatak u posljednjih sedam kola, u vrijeme kada je pobjeda donosila samo dva boda, bila je nemoguća misija.
Onda je krenula sjajna serija. Na Koševu pada Hajduk (1:0) golom Predraga Pašića u 90. minutu, potom Boban Božović donosi historijsku prvu pobjedu Sarajevu na tuzlanskom Tušnju (1:0). Uspješna serija nastavljena je s dvije pobjede na Koševu – protiv Teteksa (4:1) i niškog Radničkog (3:2), polufinaliste Kupa UEFA – i Bordo tim je skočio na peto mjesto, ali još uvijek velikih šest bodova iza trećeplasiranog Hajduka.
Za priču važni događaji desili su se 21. aprila: Tada su odigrane utakmice polufinala Kupa maršala Tita u kojima su Crvena Zvezda protiv Galenika (4:1) i Dinamo protiv Slobode (2:0) opravdali ulogu favorita i prednost domaćeg terena te izborili finale. Pošto su Dinamo i Zvezda držali dvije prve pozicije u prvenstvu, to je značilo da će “osloboditi” jedno mjesto za Evropu, odnosno da će i četvrto mjesto donijeti plaman u Kup UEFA.
Sjajna serija Sarajeva nastavljena je s još dvije minimalne pobjede. Bez požutjelih Sušića i Pašića, Bordo tim bilježi važan trijumf nad već otpisanim Zagrebom u Kranjčevićevoj (1:0), a onda “Pape” 10-ak minuta prije kraja probija bedem Vojvodine na Koševu (1:0). Sarajevo je posljednje kolo dočekalo na željenoj četvrtoj poziciji, koju je trebalo ovjeriti u gostima protiv Partizana.
Upravo je poređenje s Partizanom bilo najbolji pokazatelj kakav je skok napravio Bordo tim. Kada je nakon 27. kola Sarajevo bilo na 10. poziciji s 26 bodova, Partizan je držao četvrto mjesto s 32 poena. Dok je Sarajevo išlo prema vrhu, Crno-bijeli su padali, u pretposljednjem kolu nisu uspjeli pobijediti ni otpisanog Teteksa (0:0), što bi im dalo šansu da budu gospodari svoje sudbine.
Partizan je uoči susreta sa Sarajevom imao dva boda manje i bolju gol-razliku od kluba s Koševa, što znači da je pobjedom mogao preskočiti Bordo tim, ali za plasman u Kup UEFA morali su se nadati pomoći gradskog rivala OFK Beograda, koji je trebao neporažen napustiti Grbavicu. Ishod dvomeča sarajevskih i beogradskih prvoligaša u posljednjem kolu iščekivao se s različitim nadama: Dok je Partizan trebao pomoć OFK Beograda, igrači i navijači Željezničara su čekali pobjedu Crno-bijelih nad Sarajevom, što bi njima donijelo četvrto mjesto.
Na današnji dan prije 41 godinu, duel odluke na Stadionu JNA okupio je 20-ak hiljada gledalaca, među njima dosta navijača Bordo tima, koje je predvodio legendarni glumac Đorđe Pura, rođeni Sarajlija s prebivalištem u Beogradu. Srboljub Markušević nije želio mnogo rizikovati, iako je mogao računati na najbolji tim postavio je nešto zatvoreniju varijantu kako bi njegovi puleni osvojili toliko željeni bod. U prvom poluvremenu je domaćin jalovo napadao visokim loptama, koje su bile lagan plijen half-linije Sarajeva – Vidović, Ferhatović, Hadžibegić. Za to vrijeme na Grbavici su mreže mirovale u duelu Željezničara i OFK Beograda, pa je Partizan još “bio u igri”…
Stoga su Crno-bijeli krenuli na sve ili ništa, u prvih 15 minuta nastavka Janjuš je bio na velikim mukama. Najprije je Zvonko Živković s peterca glavom šutirao preko gola, potom je Dragi Kaličanin iz slobodnog udarca pogodio stativu. Nakon što je Ranko Stojić, golman Partizana, zaustavio neugodne udarce Vidoviča i Sušića, stigla je vijest s Grbavice: Milomir Odović je doveo Željezničar u vodstvo protiv OFK Beograda.
Takav rezultat je eliminisao Partizan iz utrke, čak i u slučaju pobjede, ali to nije spriječilo pulene Tomislava Kaloperovića da krenu u završni juriš ka golu Janjuša. Najprije je “Čobi” zaprijetio Slobodan “Bobe” Pavković, potom i Zvonko Varga, no rezultat je ostao nepromijenjen. Sarajevo je izborilo plasman u Kup UEFA, Željo ostao kratak za jedan bod…
“Poletjeli su jedan drugom u zagrljaj, toliko željeni bod bio je njihov. Koševo će najesen biti jedna od scena Kupa UEFA. Neizbježna radost navijača Sarajeva i muk na kopu na jugu Stadiona JNA, gdje su navijači Partizana savili zastave i shvatili da njihovi ljubimci ni ove godine neće u Evropu. Sarajlije su zagrljeni otišli kući s bodom od zlata, s kojim su zaključili sjajnu seriju od šest uzastopnih pobjeda i završili sezonu s neočekivanim odlaskom na evropsku pozornicu”, tako je izvještač beogradskog dnevnog lista “Sport” opisao rasplet utakmice na Stadionu JNA.
Partizan – Sarajevo 0:0
Beograd, 2. maj 1982. Stadion JNA. Gledalaca 20.000. Vrijeme sunčano, teren pogodan za igru. Sudija: Frane Bašica (Dubrovnik). Žuti kartoni: Ješić (Partizan), Radeljaš, Hadžibegić, Ferhatović (Sarajevo).
PARTIZAN: Stojić, Mdg. Radović, N. Kostić (Đelmaš, Z. Popović), Živković, N. Stojković, Kaličanin, Ješić, Klinčarski, Vukotić, Pavković, Varga. Trener: Tomislav Kaloperović.
SARAJEVO: Janjuš, F. Radeljaš, Kapetanović, Vidović, N. Ferhatović, Hadžibegić, Sušić, Lukić, Jozić, B. Božović (Hadžialagić), Pašić. Trener: Srboljub Markušević.
