Dva uzastopna neuspjeha Plavih i pad forme Bordo tima prorijedili su posjetu u gradskom derbiju odigranom 3. juna 1973. godine, a oni koji su došli na Koševo vidjeli su šest golova.
Piše: J. Mržljak
Sezona 1971-72, u kojoj su fudbaleri Željezničara slavili jedinu titulu prvaka Jugoslavije, pamti se i po nikad većoj bodovnoj razlici između sarajevskih rivala. Dok su Plavi osvojili dotad rekordni 51 bod, komšije s Koševa su sezonu završili sa svega 28 bodova na 15. mjestu tabele. Stoga je uprava Bordo tima u ljeto 1972. temeljito obnovila ekipu, na Koševu su stigli Denijal Pirić iz zagrebačkog Dinama, Rajko Rašević iz Maribora i Džemil Cerić iz tuzlanske Slobode, na mjesto šefa stručnog štaba postavljen je Srboljub Markušević.
U narednom prvenstvu (1972-73) su sarajevski rivali bili ujednačeniji, ali su igrali po sistemu toplo-hladno… U sezoni u kojoj su branili titulu prvaka, Plavi su igrali dobro do 9. kola, odigranog 8. oktobra 1972. Tog dana je Željo trijumfovao u Boru (2:1) i skočio na drugo mjesto, da bi potom uslijedila crna serija od čak devet utakmica bez pobjede. Tek pet mjeseci kasnije, 11. marta 1973. godine, puleni Milana Ribara su osvojili čitav plijen, u 19. kolu deklasiravši Hajduka (4:1) na Koševu.
Dok je Željo bio bez pobjede od 10. do 18. kola, u istom periodu je Sarajevo upisalo samo jedan poraz. Tako se za malo više od pola godine promijenio odnos snaga u glavnom gradu BiH: Sarajevo je od -23 na kraju sezone 1971-72 došlo do +3 boda u odnosu na Željezničar poslije 18. kola narednog prvenstva. Nakon pobjede nad Hajdukom u 19. kolu konačno se zahuktala i plava lokomotiva. Fudbaleri Željezničara najzad pokazuju šampionsko lice i nakon 25. kola su se bodovno poravnali s komšijama na diobi petog i šestog mjesta.
Puleni Milana Ribara potom nižu seriju od tri uzastopne minimalne pobjede (1:0 protiv Bora, 1:0 u Ljubljani protiv Olimpije, 2:1 protiv Sutjeske) i Željo dolazi na samo bod od trećeg mjesta koje vodi u Kup UEFA. Uspješnu seriju prekinula su dva uzastopna poraza od direktnih rivala za plasman u Evropu. Najprije je Nenad Bjeković riješio derbi Partizana i Željezničara, a posebno bolan je bio poraz u narednom kolu – od OFK Beograda na Koševu (1:3).
Dva uzastopna neuspjeha Plavih i pad forme Bordo tima prorijedili su posjetu u njihovom međusobnom duelu u narednom 31. kolu, na današnji dan prije 52 godine. Samo 15 hiljada gledalaca okupilo se na Koševu u susretu u kojem je Sarajevo bilo formalni domaćin iako su tih godina oba tima igrala na najvećem bh. stadionu. Sarajevo je u gradski derbi ušlo s dva boda manje i stepenicu niže plasirano od komšija, ali u najboljem sastavu.
Milan Ribar nije mogao računati na povrijeđenog reprezentativca Josipa Katalinskog, no iznenadio je promjenom golmana – Slobodan Janjuš je nakon slabog dana protiv OFK Beograda “jedinicu” morao prepustiti Esadu Ibrahimoviću. Početak gradskog derbija bio je furiozan. Gledaoci se nisu ni smjestili na tribinama, a Željezničar je poveo: Slobodan Kojović je sve uradio, u slalomu prešao odbranu Sarajeva, pa Blagoju Bratića nije bilo teško savlada Refika Muftića (0:1).
Sredinom prvog poluvremena je “domaćin” izjednačio: Nakon centaršuta Dragana Simića, golman Ibrahimović je bio prekratak, lopta je došla do Murata Šarana koji je ubacio u mrežu (1:1). U 32. minutu Plavi ponovo imaju prednosti. Bio je to pogodak tipičan za Josipa Bukala. Željin bombarder je izveo slobodan udarac s nekih 25 metara, lopta mu se odbila od živog zida, da bi Bukal još jednom raspalio i pocijepao mrežu (1:2).
Do odmora je Muftić još jednom morao vaditi loptu iz mreže: Brane Jelušić je odigrao dupli pas s Boškom Jankovićem, izašao pred golmana Sarajeva i postigao treći gol (1:3). U nastavku su Plavi prepustili inicijativu komšijama, pritom iz kontranapada opasno ugrožavali Muftića. Iz jedne takve kontre je Janković s desne strane centrirao u sredinu, gdje je najspretniji bio Bukal i postigao svoj drugi gol u derbiju (1:4).
U finišu utakmice je Rajko Rašević iz slobodnog udarca samo ublažio poraz Sarajeva (2:4). Do kraja šampiona je Željezničar zabilježio još dvije ubjedljive pobjede na Koševu (3:0 protiv Vardara, 7:1 protiv Radničkog) i upisao remi na Tušnju (3:3 protiv Slobode), pa su Plavi završili na petom mjestu s 42 boda, osam više od komšija s Koševa na sedmoj poziciji. Bila je to sezona u kojoj su još dva bh. kluba bila u “top 7” – Velež je osvojio titulu vicešampiona, a Sloboda završila na šestom mjestu.
Sarajevo – Željezničar 2:4 (1:3)
Sarajevo, 3. juni 1973. Stadion Koševo. Gledalaca 15.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Ristić (Beograd).
Strijelci: 0:1 Bratić (3), 1:1 Šaran (22), 1:2 Bukal (32), 1:3 Jelušić (40), 1:4 Bukal (73), 2:4 Rašević (80).
SARAJEVO: Muftić, Tešan, Muzurović (A. Rajković), Šljivo, Demir, Rašević, Šaran, Pirić, V. Musemić, Cerić (R. Petković), D. Simić. Trener: Srboljub Markušević.
ŽELJEZNIČAR: E. Ibrahimović, Deraković, Bećirspahić, Bratić, Saračević, E. Hadžiabdić, Jelušić, B. Janković, Bukal, S. Kojović, Šerbo. Trener: Milan Ribar.
