Interes za utakmicu Željezničara i Partizana bio je nezapamćen. Karte su planule čim su puštene u prodaju, da bi 1. aprila 1981. godine Grbavica bila puna sat prije utakmice. Za razliku od dva prethodna polufinala iz ’70-ih godina, Željo je ovaj put bio autsajder…
Piše: J. MRŽLJAK
Nakon osvajanja vicešampionske (1970-71) i šampionske titule (1971-72), Željezničar je još nekoliko sezona ostao pri vrhu jugoslovenskog fudbala, što su pokazala dva uzastopna plasmana u polufinale Kupa maršala Tita. Nažalost, Plavima nije uspjelo da izbore finale jer su oba puta nesretno poraženi – 1973. na Koševu protiv Hajduka nakon izvođenja jedanaesteraca (3:4), a 1974. u Banjoj Luci protiv Borca (1:2). Uslijedio je pad, Željo je preselio u niži rang, da bi povratkom u društvo najboljih 1978. godine započela nova era. Pod vodstvom novog trenera Ivice Osima je klub s Grbavice napredovao korak do korak, sve do epskog polufinala Kupa UEFA 1985.
Prvi veći uspjeh u pomenutom periodu bio je plasman u finale Kupa maršala Tita, koje je Željezničar izborio na današnji dan prije 42 godine. Put Plavih ka finalu započeo je 15. oktobra 1980. godine: U utakmici 16-ine finala se Željo se mučio u Titovom Velenju protiv drugoligaša Rudara i na kraju golovima Edina Bahtića zabilježio trijumf 2:1. U osmini finala 19. novembra 1980. godine, Plavi su trebali imati lakši posao. Ponovo su igrali s drugoligašem, ovaj put na Grbavici, protiv Slobode iz Titovog Užica. Odbrana gostiju odolijevala je napadima Željezničara do 78. minuta, kada je u napad krenuo centarhalf Hajrudin Saračević i postigao jedini gol za pobjedu Plavih (1:0).
Utakmice četvrfinala odigrane su 22. februara 1981. godine. Željo je igrao protiv te sezone odličnog Radničkog, koji se do samog finiša prvenstva sa Crvenom Zvezdom i Hajdukom borio za titulu. Pred 10.000 gledalaca na Grbavici, puleni Ivice Osima su do pobjede (1:0) došli s bijele tačke. Nakon prekršaja Drizića nad Papricom sudija Aleksandar Nikić je u 17. minuti dosudio jedanaesterac. Kazneni udarac izveo je Vlado Komšić, čiji je udarac golman Pantelić odbranio, ali je popularni “Tašo” bio priseban i odbijenu loptu ubacio u mrežu.
Žrijeb je odlučio da u polufinalu Plavi budu domaćini Partizanu, koji je sve dotadašnje utakmice igrao na svom Stadionu JNA. Najprije su Crno-bijeli eliminisali Rijeku boljim izvođenjem jedanaesteraca (4:2), nakon 2:2 u regularnom dijelu. Potom su puleni Tomislava Kaloperovića deklasirali ekipu Napretka (5:0), da bi se u četvrfinalu dosta namučili protiv Slobode. Tuzlaci su odolijevali do 15-ak minuta prije kraja, kada je Zvonko Varga savladao Jasmina Divanefendića, a pobjedu (2:0) je potvrdio Miloš Đelmaš pogodivši mrežu rezervnog golmana Fahrudina Omerovića.
Interes za utakmicu Željezničara i Partizana bio je nezapamćen. Karte su planule čim su puštene u prodaju, a Grbavica je bila puna sat prije utakmice. Za razliku od dva prethodna polufinala iz sedamdesetih, Željo je ovaj put bio autsajder, na što je ukazivao položaj na tabeli. Crno-bijeli su držali treće mjesto, iza Crvene Zvezde i Radničkog, dok je Željo bio u opasnoj zoni na 14. mjestu. U posljednjoj provjeri, tri dana prije polufinala Kupa, puleni Ivice Osima odigrali su burni gradski derbi na Grbavici. U meču su golom Radeta Paprice četiri minute prije kraja spasili bod protiv Sarajeva (2:2).
Značaj utakmice sputao je igrače oba tima u prvih desetak minuta, nakon čega je na terenu postojao jedan tim – Željezničar. Vatru pred golom Radmila Ivančevića u 15. minuti upalio je Hajrudin Saračević, ali je čuvar mreže gostiju bio na visini zadatka.
Uslijedio je pokušaj Ivana Lušića, pa majstorije Nikole Nikića i Milomira Odovića, da bi u finišu prvog dijela, nakon udarca Branislava Berjana, lopta pogodila Nenada Stojkovića u ruku. No, sudija Beriša Šinasi nije svirao jedanaesterac.
Za to vrijeme je Slavko Njeguš, golman Željezničara, bio skoro nezaposlen. Tek dva puta je došao u kontakt s loptom nakon slabašnih pokušaja Zvonka Varge i Miodraga Ješića.
Kakva je bila formacija Partizana, pokazuje podatak da je klasični defanzivac Ješić nosio “desetku” na leđima. I u nastavku ista slika na terenu. Partizan je uspostavio kakvu takvu terensku ravnotežu, ali šanse i dalje stvaraju samo domaći. Kada je u 57. minutu Saračević iz slobodnog udarca pogodio prečku, navijačima Plavih su se vratile neprijatne uspomene na nesretne polufinalne poraze od Hajduka i Borca.
Ivica Osim je pulene natjerao u “završni juriš”, da ne čekaju rulet jedanaesteraca, pogotovo zato što je golman Partizana Ivančević bio poznat kao specijalista za penale. Takav pristup se isplatio u posljednjih 10-ak minuta… Milomir Odović, najbolji igrač utakmice, u 79. minuti je počeo akciju. Nastavio Lušić, lopta je preletjela sve igrače Partizana, došla do Paprice, koji je Ivančevića uhvatio na krivoj nozi i glavom zatresao mrežu uz erupciju na tribinama prepune Grbavice (1:0).
Crno-bijeli kreću na sve ili ništa, što ostavlja dosta prostora za Željine kontre. U posljednjim minutama je neuhvatljivi Odović ponovo uposlio Lušića. Ovaj je asistirao Anti Grabi, koji je Ivančeviću loptu proturio kroz noge (2:0). Posljednji zvižduk sudije Beriše Šinasija označio je početak slavlja na Grbavici. U godini u kojoj je slavio 60. rođendan Željezničar je jedini put u historiji izborio plasman u finale Kupa maršala Tita. U finalu će 24. maja 1981. nesretno izgubiti od Veleža (2:3).
“Željezničar je igrao zaista izvanredno i na pobjedu Sarajlija se ne može staviti nikakva zamjerka. Iznenađen sam odličnom igrom fudbalera tima s Grbavice koji su nadmašili moja očekivanja. Ipak, bili smo na pragu jedanaesteraca, a u tom slučaju siguran sam da bi smo mi išli u finale. Sve u svemu, u odličnoj fudbalskoj predstavi nas je zasluženo savladao Željezničar”, nakon utakmice je rekao Momčilo Vukotić, legendarni kapiten Partizana.
Željezničar – Partizan 2:0 (0:0)
Sarajevo, 1. april 1981. Stadion Grbavica. Gledalaca 22.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Beriša Šinasi (Priština). Žuti kartoni: Čilić (Željezničar) i Kaličanin (Partizan). Strijelci: 1:0 Paprica (79), 2:0 Grabo (88).
ŽELJEZNIČAR: Njeguš, Berjan, Komšić, I. Lušić, Saračević, Čilić, Nikić, Odović, R. Paprica, Baždarević, Grabo. Trener: Ivica Osim.
PARTIZAN: Ivančević, Radović, Lilić, Živković, N. Stojković, Kaličanin, A. Trifunović, Klinčarski, Vukotić (Đelmaš), Ješić (Prekazi), Varga. Trener: Tomislav Kaloperović.
