Bio je to najljepši dan Olimpijskih igara u Sarajevu, dan u kojem se Jure Franko upisao u legendu.
Piše: J. Mržljak
Nakon što je 18. maja 1978. godine, na sjednici Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) u Atini, Sarajevo dobilo organizaciju 14. zimskih olimpijskih igara, pored organizacionog i finansijskog uspjeha, postavljeno je i ispunjavanje sportskih ciljeva. Drugim riječima, kao imperativ je postavljen zadatak da Jugoslavija osvoji prvu medalju na Zimskim olimpijskim igrama. Malo je nedostajalo da toliko željeno odličje bude osvojeno već 1980. na Olimpijadi u Lake Placidu, ali su Bojanu Križaju nedostajale dvije stotinke sekunde do bronze u utrci veleslaloma.
To je jugoslovenske sportiste, ali i organizatore Olimpijade u Sarajevo stavilo pod još veći pritisak. Jer, čemu sjajna organizacija, pohvale iz cijelog svijeta, brojni sportski i infrastrukturni objekti, ako i poslije sarajevske Olimpijade Jugoslavija ne bude na popisu osvajača medalja. Znalo se da potencijalnog osvajača odličja treba tražiti među četvoricom sportista. Primož Ulaga je jurio kolajnu na obje skijaške skakaonice, alpski skijaš Bojan Križaj u slalomu, a Boris Strel i Jure Franko u veleslalomu.
Četiri dana nakon svečanog otvaranja Igara na Stadionu Koševu, na borilište je izašao prvi od jugoslovenskih aduta – Primož Ulaga. Na Igmanu je 12. februara 1984. godine stvorena fantastična atmosfera, takmičenje na maloj 70-metarskoj skakaonici pratilo je 70.000 gledalaca. No, ogromna očekivanja i veliki broj gledalaca predstavljali su ogroman pritisak za Primoža Ulagu. Najbolji jugoslovenski skijaš-skakač je naprosto “pukao” i završio na pretposljednjem 57. mjestu!?
Debakl najboljeg skijaša-skakača stavio je dodatni pritisak na pleća jugoslovenskih alpskih skijaša, koji su dva dana kasnije imali prvo takmičenje u tehničkoj disciplini. Bio je to veleslalom, koji je 14. februara na Bjelašnicu privukao 30-ak hiljada gledalaca. Jugoslavija je gajila nade u trojicu takmičara iz prve jakosne grupe: Boris Strel je već imao veleslalomsku pobjedu u Svjetskom kupu i bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu (1982), Bojan Križaj se nakon velikih uspjeha u ovoj disciplini okrenuo slalomu tokom ’80-ih, a u najboljoj formi bio je Jure Franko, 22-godišnji mladić iz Nove Gorice.
Takmičenje je otvorio Švicarac Joël Gaspoz (1:21,98), nakon kojeg je na stazu izašao i vodstvo preuzeo Andreas Wenzel iz Lihtenštajna (1:20,64). Wenzelovom vremenu se približio Austrijanac Franz Gruber (1:21,03), da bi sa startnim brojem 5 prošao prvi Jugosloven – Bojan Križaj. Legendarni skijaš iz Tržiča je u to vrijeme veleslalom tretirao kao sporednu disciplinu, pa nikoga nije iznenadio veliki zaostatak (1:22,18). Odmah iza Križaja vozio je najveći jugoslovenski adut Jure Franko i skočio na treće mjesto (1:21,15).
Treće mjesto nakon samo šest skijaša, u prvi trenutak činilo se da je Franko mogao i bolje, no poredak prve trojice ostao je nepromijenjen još neko vrijeme. Sa startnim brojem 11 stazu je odvezao Boris Strel, probivši se na četvrto mjesto (1:21,23), sa samo osam stotinki zaostatka za Frankom. Nakon Strela vozio je Švicarac Max Julen, koji je imao tek osmo prolazno vrijeme, ali u sve nadoknadio u donjem dijelu staze i preuzeo lidersku poziciju (1:20,54). Prvu jakosnu grupu zaključili su nastupi možda najvećih favorita: Amerikanac Phil Mahre je dosta zaostao (1:22,09), dok je Švicarac Pirmin Zurbriggen odustao.
Julen, Wenzel, Gruber, Franko, Strel, poredak nakon prve vožnje donio je pomiješana osjećanja nade i strepnje. Hoće li Jugoslavija doći do prve olimpijske medalje? Domaći novinari s Bjelašnice izvještavali su o tri “najduža” sata između dvije veleslalomske vožnje, dok su ih inostrani predstavnici sedme sile hrabrili da jedan jugoslovenski skijaš “mora uspjeti” i nadoknaditi 12, odnosno 20 stotinki zaostatka za trećim mjestom. Razlog za optimizam bio je i to što je kapije u drugoj vožnji postavio jugoslovenski trener Filip Gartner.
Tačno u 13,30 je drugu trku otvorio petoplasirani iz prve vožnje Boris Strel i nastup završio u ukupnom vremenu 2:42,36. Naredni skijaši, četvorica najboljih iz prve vožnje, trebali su pokazati vrijednost rezultata skijaša iz Škofje Loke. Potom je stazom prošao Jure Franko: agresivnom vožnjom, pokazat će se najboljom u drugoj vožnji, za velikih 95 stotinki (2:41,41) nadmašio je Strela. Jugoslovenski skijaši su obavili svoje, sudbina prve jugoslovenske medalje zavisila je od trojice prvoplasiranih iz prve vožnje. Ako makar jedan bude slabiji od Franka, medalja je skoro sigurna…
Činilo se da će odmah doći do promjene na čelu, jer je trećeplasirani Franz Gruber do prolaznog vremena za dodatnih pola sekunde povećao prednost nad Frankom. Međutim, u donjem dijelu staze je austrijski skijaš napravio nekoliko grešaka i u cilju za Frankom zaostao 67 stotinki (2:42,08). Na Bjelašnici je nastala ludnica, Jugoslavija je imala skoro sigurnu medalju, pitanje je bilo samo kojeg sjaja. Sada je na redu drugoplasirani Andreas Wenzel: do prolaznog vremena je izgubio 25 stotinki i do kraja nije uspio preuzeti vodstvo (2:41,75).
Jugoslavija je već imala srebro, Jure Franko je plakao od sreće na ciljnjoj ravnini! Uzbuđenje je dostiglo vrhunac kada je startovao vodeći nakon prve vožnje Max Julen. Švicarac je uz dosta muke zadržao prednost nad Frankom iz prve vožnje i trijumfovao s 23 stotinke prednosti (2:41,18). Julen zlato, Franko srebro, Wenzel bronza, Strel na petom mjestu… Bio je to dan za istoriju, dan u kojem je Jugoslavija osvojila prvu medalju na Zimskim olimpijskim igrama. Jure Franko je ušao u legendu, baš kao i transparent Sarajlija “Volimo Jureka više od bureka”…
