Tri dana uoči duela sa Slobodom, Zvezda je prvoj utakmici polufinala Kupa šampiona, pred 90.000 gledalaca, pregazila Panathinaikos i svi su ekipu Miljana Miljanića vidjeli u finalu na Wembleyu, protiv pobjednika drugog dvomeča Ajax-Atletico.
Piše: J. MRŽLJAK
Nakon što su u povratničkoj prvoligaškoj sezoni (1969-70) osvojili odlično deveto mjesto, za fudbalere Slobode je naredni šampionat (1970-71) počeo košmarno. Dvije uvodne utakmice, obje na Tušnju, protiv Vojvodine (0:1) i kragujevačkog Radničkog (0:0), bile su najava teške sezone. Nakon 11. kola tuzlanski prvoligaš je čvrsto držao fenjer, bez pobjede, s četiri remija i sedam poraza.
Stoga je logičan korak klupske uprave bio otkaz novom treneru Munibu Saračeviću, koga je zamijenio njegov pomoćnik Josip Duvančić. Legendarni “Mićo”, igračka i trenerska legenda Tušnja, morao je vaditi kestenje iz vatre s fudbalerima kojima je donedavno bio saigrač, ali je odmah poručio navijačima da “Sloboda neće ispasti”.
Za kratko vrijeme je uspio stabilizovati ekipu, do zimske pauze uhvatiti priključak, ali je Sloboda i dalje bila posljednja s 11 bodova, jednim manje od Bora, dva od Borca i Maribora.
Najava jedne od najboljih polusezona u historiji Slobode bila je pobjeda na startu proljeća u Novom Sadu protiv Vojvodine (1:0) golom Omera Jusića. Ne samo da su Crveno-crni bježali s dna tabele, nego su početkom aprila, pobjedom nad Dinamom (1:0) na Tušnju, ostvarili najveći dotadašnji uspjeh – plasman u finale Kupa maršala Tita.
Ipak, zbog velikog zaostatka iz jesenjeg dijela, Sloboda je i dalje bila u opasnoj zoni, pa je opstanak u prvenstvu postavljen kao prioritet.
Nakon 22. kola je tuzlanski prvoligaš bio na 16. poziciji, s istim brojem bodova (17) kao i pretposljednji Maribor i bodom više od posljednjeg Bora. Na redu je bio najteži mogući susret – gostovanje braniocu titule Crvenoj Zvezdi – na današnji dan prije 52 godine.
Crveno-bijeli su bili u euforiji, nadomak plasmana u finale Kupa evropskih šampiona. Tri dana uoči duela sa Slobodom, na Marakani je prvoj utakmici polufinala, pred 90.000 gledalaca, pregažen Panathinaikos (4:1), pa su ekipu Miljana Miljanića svi vidjeli u finalu na Wembleyu, protiv pobjednika drugog dvomeča Ajax-Atletico.
Ako se zna da se protiv Slobode u tim Zvezde vratio kapiten i najbolji igrač Dragan Džajić, koji je zbog crvenog kartona propustio prvi duel s grčkim šampionom, bilo je jasno da je ekipa Miljana Miljana Miljanića apsolutni favorit.
Međutim, i Josip Duvančić je dobio značajno pojačanje jer se s odsluženja vojnog roka upravo vratio Fahrudin Avdičević, stub odbrane Slobode. U taboru Tuzlaka nade su polagali i u činjenicu da je Zvezda u drugi plan stavila prvenstvo, pa je Slobodu dočekala tek na osmom mjestu, s osam bodova manje od lidera Hajduka.
Prvenstveni duel Zvezde i Slobode u subotu 17. aprila 1971. godine bio je prvi od tri okršaja dva kluba u nešto više od mjesec dana. Naime, u maju će Beograđani i Tuzlaci snage odmjeriti i u finalu Kupa maršala Tita. Početak prvenstvene utakmice nagoviještavao je lagan posao za domaćina.
Već u 14. minuti je Stanislav Karasi uposlio 18-godišnjeg Zorana Filipovića, koji je matirao golmana Rizaha Meškovića (1:0). Do odmora se mreža Tuzlaka još jednom zatresla: Zoran Antonijević je u 31. minuti napravio slalom kroz odbranu gostiju i povećao prednost (2:0).
Na poluvremenu je trener Duvančić napravio izmjenu u napadu: Muhameda Glavovića je zamijenio Dušan Jovanović. Sloboda je zaigrala tečnije i upravo je Jovanović nakon centaršuta Mustafe Hukića u 59. minuti smanjio rezultat (2:1). Crveno-crni igraju još ofanzivnije i u 66. minuti dolaze nadomak izjednačenja: Vladislav Bogićević je u šesnaestercu Zvezde oborio Časlava Jevremovića, ali je pištaljka novosadskog sudije Ristića ostala nijema.
Pravda je zadovoljena pet minuta kasnije: Omer Jusić je sa 16 metara snažnim udarcem zatresao mrežu za konačan rezultat (2:2).
Tako su fudbaleri Slobode osvojili vrijedan bod na terenu, na kojem je te sezone Zvezda u Kupu šampiona ostvarila četiri ubjedljive pobjede uz gol-razliku 15:2. Do kraja prvenstva, u narednih 11 utakmica, Tuzlaci su upisali samo jedan poraz i sezonu završili na 10. mjestu. U proljetnoj polusezoni osvojili su čak 21 bod, skoro dvostruko više nego ujesen.
Ipak, u finalu Kupa maršala Tita je Sloboda bila lagan zalogaj za Zvezdu, koja je tako spasila sezonu nakon tek šestog mjesta u prvenstvu i šokantnog poraza u revanšu polufinalu Kupa prvaka protiv Panathinaikosa (0:3).
Crvena Zvezda – Sloboda 2:2 (2:0)
Beograd, 17. april 1971. Stadion Crvene Zvezde. Gledalaca 8.000. Vrijeme sunčano i vjetrovito. Teren pogodan za igru. Sudija: Pavle Ristić (Novi Sad).
Strijelci: 1:0 Filipović (14), 2:0 Antonijević (31), 2:1 Jovanović (59), 2:2 Jusić (71).
CRVENA ZVEZDA: Dujković (Kajganić), Krivokuća, Klenkovski, Antonijević, Bogićević, Pavlović, Novković, Karasi, Filipović, Aćimović, Džajić. Trener: Miljan Miljanić.
SLOBODA: Mešković, Miličić, Jovičić, Avdičević, F. Pašić, Hatunić, M. Glavović (Du. Jovanović), Gerum, Jusić, Jevremović, Hukić. Trener: Josip Duvančić.
