Mnogo preokreta, majstorije Safeta Sušića, “oko sokolovo” Predraga Pašića koji je otkrio pokušaj prevare bivših školskih drugova, sve to su vidjeli gledaoci na Koševu 22. juna 1980. godine.
Piđe: J. MRŽLJAK
U finišu Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1979-80 činilo se da bi fudbaleri Sarajeva mogli prokockati sve dobro što su učinili u prethodnih 11 mjeseci. Mlada ekipa koja je u sezonu ušla oslabljena za trojicu odličnih igrača (Repčić, R. Savić, B. Bošnjak), umjesto grčevite borbe za opstanak, šokirala je fudbalsku Jugoslaviju osvajanjem titule jesenjeg prvaka. U nastavku su puleni Fuada Muzurovića popustili, ali i dalje bili najbliži pratilac Crvene zvezde.
Pet kola prije kraja Sarajevo je zaostajalo tri boda za liderom Zvezdom i imalo čak sedam bodova više od petoplasiranog Hajduka, koji je bio ispod crte za plasman u Kup UEFA. No, uslijedila su tri uzastopna poraza – 0:1 u Novom Sadu od Vojvodine, 1:3 na Koševu u gradskom derbiju protiv Željezničara, 1:4 na Marakani protiv Zvezde – i Sarajevo je, uoči pretposljednjeg 33. kola, dovelo u pitanje plasman u Evropu.
Na redu je bio meč odluke za izlazak na evropsku scenu, duel s braniocem titule Hajdukom, na Koševu na današnji dan prije 43 godina. Susret održan 22. juna 1980. došao je u nezgodnom trenutku za Bordo tim. Sarajevo je bilo u lošoj seriji, mlada ekipa plaćala je danak neiskustvu, dok su sa druge strane splitski Bili osvojili pet bodova u tri utakmice i ponovo uhvatili formu, izgubljenu nakon nesretnog ispadanja u četvrtfinalu Kupa šampiona protiv HSV-a, tada ponajbolje evropske ekipe.
Uoči duela s Hajdukom, Sarajevo je bilo na trećem mjestu s 38 bodova, iza već promoviranog prvaka Crvene zvezde (45) i drugoplasiranog Napretka (38), a ispred niškog Radničkog (36) i Splićana (36). Nakon utakmice s Hajdukom, Sarajevo je čekao još jedan težak duel u posljednjem kolu – gostovanje u Maksimiru kod Dinama, koji je tek osvojio Kup maršala Tita. U meču odluke klub s Koševa je bio oslabljen za centarhalfa Nijaza Ferhatovića, dok Tomislav Ivić nije mogao računati na kapitena Ivicu Šurjaka, koji je nakon dvomeča s HSV-om otišao na odsluženje vojnog roka.
Uvod u derbi na Koševu bio je svečan: Safet Sušić, kapiten Sarajeva, primio je “Zlatnu loptu”, trofej za najboljeg fudbalera Jugoslavije u 1979. godini. Nakon što je u 8. minuti Safet Sušić oboren u šesnaestercu Splićana, a skopski sudija Angelovski propustio dosuditi očigledan jedanaesterac za Sarajevo, uslijedilo je pet burnih minuta tokom kojih su postignuta čak tri gola. Najprije je u 16. minuti Ivan Gudelj faulom zaustavio Safeta Sušića, “Pape” je izveo slobodan udarac, “pogodio” Želimira Vidovića, a legendarni “Keli” je glavom zakucao loptu u mrežu (1:0). Samo dva minuta kasnije rezultat je izjednačen: Boriša Đorđević je izveo korner, u gužvi pred golom Sarajeva nespretno je reagovao Nenad Vidaković i postigao autogol (1:1).
Novi šok za navijače Sarajeva u 21. minuti: Faruk Hadžibegić je nepropisno zaustavio Zlatka Vujovića i zaradio žuti karton, slobodan udarac je izveo Mišo Krstičević i felš udarcem prevario Janjuša (1:2). Do kraja poluvremena bilo je nekoliko poluprilika za domaćina, ali i opasnih kontri na drugoj strani, kojima su Bili mogli riješiti utakmicu. Odlazak na odmor izazvao je zebnju među navijačima Sarajeva: Sve je “mirisalo” na četvrti uzastopni prvenstveni poraz. Utakmica je išla ka trećem uzastopnom slavlju Hajduka na Koševu, i to nakon što su “Majstori s mora” prethodno punih četvrt stoljeća (1953-1978) čekali na pobjedu na najvećem bh. stadionu.
Na početku drugog poluvremena se desio nesvakidašnji događaj koji se prepričava decenijama, čim se spomene ova utakmica Sarajeva i Hajduka. Kada je sudija Angelovski dao znak za igru, pritrčao mu je krilni napadač Sarajeva Predrag Pašić i prijavio da su braća Zlatko i Zoran Vujović zamijenili dresove tokom pauze. Hajdukovi blizanci su se htjeli poslužiti lukavstvom, zavarati protivnika “rokadom” dresova napadača (7) i braniča (5). No, Vujovići su zaboravili da im je Predrag Pašić bio školski drug na Grbavici, pa je znao razaznati Zlatka i Zorana i spriječiti prevaru.
Šest minuta kasnije “Paja” se istakao i u igri. Prešao je Boru Primorca, ušao u šesnaesterac, gdje ga je sapleo Dražen Mužinić, a Angelovski je ovaj put pokazao na bijelu tačku. U odsustvu “penaldžije” Nijaza Ferhatovića i u želji da se iskupi za autogol u prvom dijelu, odgovornost je preuzeo Nenad Vidaković, šutirao jako i precizno i izjednačio rezultat (2:2). Samo što se krenulo s centra, došlo je do koškanja Mehmeda Janjoša i Zorana Vujovića, a sudija Angelovski je obojici, čini se prestrogo, pokazao put u svlačionicu.
U igri “10 na 10” Sarajevo je potpuno preuzelo inicijativu i redalo šanse pred golom Pudara. Igrao se 74. minuti kada je presing pulena Fuada Muzurovića natjerao Luketina na grešku, loptu je na polovini Hajduka preuzeo Safet Sušić, sjurio se u šesnaesterac i plasiranim udarcem savladao Pudara (3:2). Sve dileme riješene su šest minuta prije kraja: Sušić, najbolji igrač utakmice, primio je loptu na lijevom krilu, u sredini uposlio Senada Merdanovića, gosti su reklamirali ofsajd. Pomoćni sudija Desić iz Niša nije podigao zastavicu, a “Merdan” je zatresao mrežu i postavio konačan rezultat (4:2).
Bila je to velika pobjeda Sarajeva kojom je Bordo tim osigurao prvi izlazak na europsku scenu nakon 13 godina i legendarnih utakmica s Manchester Unitedom. Pobjeda nad Hajdukom osigurala je Sarajevu nezaboravne duele s evropskim viceprvakom HSV-om, samo tri mjeseca kasnije… A Hajduk, koji je 70-ih godina vladao jugoslovenskim fudbalom, porazom na Koševu nakon dugo vremena ostao je bez Evrope…
Sarajevo – Hajduk 4:2 (1:2)
Sarajevo, 22. juni 1980. Stadion Koševo, gledalaca 12.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Angelovski (Skoplje). Žuti kartoni: Hadžibegić (Sarajevo), Zl. Vujović (Hajduk). Crveni kartoni: Janjoš (Sarajevo) i Zo. Vujović (Hajduk). Strijelci: 1:0 Vidović (16), 1:1 Vidaković-autogol (18), 1:2 Krstičević (21), 2:2 Vidaković (51), 3:2 Sušić (74), 4:2 S. Merdanović (84).
SARAJEVO: Janjuš, Vidović, Z. Lukić (Radeljaš), Milak, Vidaković, Hadžibegić, Sušić, Janjoš, N. Merdanović (Bešović), S. Merdanović, Pašić. Trener: Fuad Muzurović.
HAJDUK: I. Pudar, B. Primorac, Krstičević, Luketin (Maričić), Zo. Vujović, Jovanić, Zl. Vujović, Mužinić, Cukrov, Brš. Đorđević, Gudelj. Trener: Tomislav Ivić.
