Bila je to jedna od onih reprezentativnih utakmica koje su podigle temperaturu na prostoru “od Triglava do Đevđelije”. Na današnji dan prije 41 godine odigran je susret koji je imao epitet “biti ili ne biti”: Na splitskom Poljudu Jugoslavija protiv Grčke u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Španiji (1982).
Grčka reprezentacija bila je u zamahu, godinu ranije učestvovali su u prvi put u historiji u završnici nekog takmičenja – Evropskog prvenstva u Italiji. I kvalifikacije za Mundijal su Grci dobro počeli i zabilježili vrijednu pobjedu protiv Danske u Kopenhagenu (1:0), nakon koje su porasli apetiti ekipe selektora Alketasa Panagouliasa.
A reprezentacija Jugoslavije? Nakon što su propustili završnicu dva uzastopna takmičenja, SP u Argentini (1978) i Euro u Italiji (1980), poraz od Italije u Torinu (0:2) u prethodnom duelu kvalifikacija nagovjestio je da bi Plavi još jedan šampionat mogli ispratiti putem malih ekrana. Utakmica s Grčkom imala je karakter “odlučujuće”, makar su do kraja kvalifikacija ostala još četiri susreta. Stoga ne čudi da je 29. aprila 1981. godine Split bio centar Jugoslavije.
“Autobusi s oznakama Osijeka, Livna, Maribora, Titograda, Jajca, Dubrovnika, Rijeke, Banja Luke, Velike Kladuše… Osobni automobili, na njima trobojke i transparenti. Mnogi su stigli avionima i brodovima, željeznicom, srce ih je vuklo na Poljud, u grotlo ukrašeno plavo-bijelo-crvenim zastavama… Na tribinama se našao i veliki broj Grka, između tri i četiri hiljade, koji su organizovano došli s dva čartera i 73 autobusa, ali i brojnim privatnim automobilima, prevalivši više od 3.000 kilometara u oba smjera”, pisalo je u izvještaju splitske Slobodne Dalmacije.
Miljan Miljanić, selektor fudbalske reprezentacije Jugoslavije, bio je na mukama uoči susreta odluke. Protiv Grčke nije mogao računati na najveće tadašnje zvijezde jugoslovenskog fudbala: Safet Sušić je bio u JNA, Vladimir Petrović Pižon zadobio povredu, dok je Ivica Šurjak tek hvatao formu nakon 13-mjesečne pauze zbog odsluženja vojnog roka. U takvoj situaciji legendarni “Čiča” je odabrao ekipu u kojoj je bilo mnogo igrača s malo reprezentativnog iskustva, pri čemu je više od pola tima, čak šest prvotimaca, imalo jednocifren broj nastupa u plavom dresu.
Posebno zanimljiva je bila navalna petorka koju su činili fudbaleri rođeni u BiH: Blaž Slišković i Vahid Halilhodžić iz Veleža, Predrag Pašić iz Sarajeva, potom još jedan bivši igrač Bordo tima Edhem Šljivo (tada legionar u belgijskom Liègeu) i Zlatko Vujović, ubojiti napadač Hajduka, rođen u Sarajevu, štaviše, školski drug Predraga Pašića iz dječačkih dana na Grbavici. Ako se ovim fudbalerima doda odbrana u sastavu: golman Pantelić (Radnički Niš), bekovi Krmpotić (Crvena Zvezda) i Hrstić (Rijeka), half linija Zajec (Dinamo), Stojković (Partizan) i Buljan (HSV), ispada da je selekcija bila sastavljena od igrača iz čak 10 različitih klubova, pri čemu je samo Velež imao dvojicu reprezentativaca.
Čak i najveći optimisti nisu očekivali ono što će se dešavati na terenu Poljuda na današnji dan prije 41 godine. Od prvog zvižduka sovjetskog sudije Butenka, Plavi su se “razletjeli” terenom i već u 7. minuti je Edhem Šljivo nagovijestio svoju životnu partiju. Bivši poslovođa Sarajeva je na 25 metara od gola Grčke dobio povratnu loptu od Halilhodžića, “lažnjakom” izbacio jednog protivničkog defanzivca, raspalio i postigao sjajan pogodak kojim je otključana brava gostiju (1:0).
Osim što je postigao vodeći pogodak, Šljivo je trčao “kao navijen”, dijelio lopte saigračima, učestvovao i u drugom pogotku u 23. minuti. Akciju je počeo Pašić, dodao Šljivi, koji je centrirao u peterac, gdje je bio Halilhodžić i drugi put je Nikos Sarganis vadio loptu iz mreže (2:0). “Vahin gol je bosanska veza”, prokomentirao je s klupe Boro Primorac, bivši centarhalf Veleža, tada fudbaler Hajduka i budući asistent Arsena Wengera u Arsenalu.
I treći gol u 42. minuti bio je rezultat bosanko-hercegovačke veze. Sjajni Pašić, u svom tek drugom nastupu za reprezentaciju, “kao rukom” je uposlio Halilhodžića, “Vaha” je sjajno uštopao loptu, prešao golmana Sarganisa, koji ga je oborio. Jedanaesterac je sigurno realizovao golman Dragan Pantelić (3:0), koga su tokom slavlja napali reprezentativci Grčke.
Nastavak je bio samo formalnost, ali Plavi nisu posustajali. U 51. minuti još jedna sjajna asistencija Pašića, ovaj put za Zlatka Vujovića (4:0). “Vaha” i “Paja” počinju akciju u 57. minuti, Grci nakratko otklanajaju opasnost, no u nastavku akcije Ivan Buljan centrira, a Vujović postiže svoj drugi gol (5:0). Tek tada su puleni Miljana Miljanića stali na loptu, no jedino što su Grci uspjeli napraviti bio je počasni pogodak Georgiosa Kostikosa s bijele tačke 15-ak minuta prije kraja (5:1).
Bila je to velika pobjeda, koja je reprezentaciji Jugoslaviji otvorila put na Mundijal u Španiji. U svim izvještajima je za igrača utakmice proglašen Edhem Šljivo, pored kojeg su najviše ocjene dodijeljene Vahidu Halilhodžiću i Predragu Pašiću. Zanimljivo da je Enzo Bearzot, slavni italijanski selektor, budući svjetski prvak s Azzurrima, koji je te srijede bio na Poljudu, posebno izdvojio Blaža Sliškovića (“On je klasa, pravi igrač, s njim u timu ima više ‘geometrije’, pravih proigravanja”). Nažalost, kako je to obično bilo s jugoslovenskom reprezentacijom, narednog ljeta na Mundijalu u Španiji su Plavi doživjeli debakl i takmičenje završili već u prvoj rundi. Simptomatično, od junaka s Poljuda u Španiji je igrao samo Šljivo, dok su Halilhodžić i Pašić grijali klupu.
Jugoslavija – Grčka 5:1 (3:0)
Split, 29. april 1981. Stadion Poljud. Gledalaca 45.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Valerij Butenko (SSSR). Žuti karton: Livathinos (Grčka). Strijelci: 1:0 Šljivo (7), 2:0 Halilhodžić (23), 3:0 Pantelić (42), 4:0 Vujović (51), 5:0 Vujović (57), 5:1 Kostikos (75).
JUGOSLAVIJA: Pantelić, Krmpotić, Hrstić (Jerolimov), Zajec, N. Stojković, Buljan, Zl. Vujović, Slišković (Šestić), Halilhodžić, Šljivo, Pašić. Selektor: Miljan Miljanić.
GRČKA: Sarganis, Gounaris, Kapsis, Foiros, Iosifidis, Livathinos (Koudas), Kousoulakis, Ballis, Ardizoglou, Kostikos, Kouis. Selektor: Alketas Panagoulias.
