Prije tačno 50 godina su Marijan Kvesić i Duško Bajević donijeli pobjedu Veležu za početak sjajne serije Rođenih koja nije krunisana titulom samo zbog slabije gol-razlike.
Piše: J. MRŽLJAK
Kako je počelo Prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1973-74, niko među navijačima Veleža nije mogao očekivati da će njihove ljubimce na kraju samo slabija gol-razlika od Hajduka spriječiti da osvoje toliko željenu šampionsku titulu. Naime, u jesen 1973. godine su Rođeni u prva četiri kola osvojili samo dva boda i bili na pretposljednjem mjestu tabele.
Nakon nekoliko uspješnih nastupa u septembru, uslijedila je nova crna serija, pa je Velež poslije 12. kola na kontu već imao pet poraza i bio plasiran na 10. mjestu. Ovome treba dodati ispadanje u 1. kolu Kupu UEFA od čehoslovačkog Tatran Prašova (1:1, 2:4) i poraz u osmini finala Kupa maršala Tita od banjalučkog Borca (0:2).
Stoga je s malo optimizma dočekan susret s Dinamo, na današnji dan prije tačno 50 godine. Zagrebački Modri su u grad na Neretvi stigli kao lider na tabeli, predvođeni Domagojom Kapetanovićem (1926-2006), Ljubušakom koji je trenersku karijeru tokom 60-ih započeo na klupi Veleža.
Uspjesi Dinama bili su malo iznenađenje, jer su Modre tokom ljetne pauze napustili članovi slavne ekipe koja je 1967. osvojila Kup sajamskih gradova – Marijan Brnčić, Ivica Kiš, Marijan Novak, Krasnodar Rora i Slaven Zambata. Njima treba dodati i sjajnog golmana Fahriju Dautbegovića, koji je prešao u redove njemačkog drugoligaša TSV 1860 Münchena.
Uprkos promjenljivim igrama Veleža, arhivske slike s utakmice protiv Dinama pokazuju ispunjene tribine Bijelog Brijega, što ne odgovara novinskim izvještajima o svega 10-ak hiljada gledalaca. Nezavidan položaj na tabeli je pred pulene Sulejmana Repca stavio imperativ pobjede, pa su od početka utakmice Rođeni krenuli ofanzivno, riješeni da zabilježe trijumf.
Prvu šansu su Mostarci imali već u 10. minutu: Duško Bajević je iz slobodnog udarca pogodio stativu, a odbijenu loptu Momčilo Vukoje s pet metara poslao pored gola. U narednom napadu su gosti stvorili jedinu šansu na utakmici, ali je Josip Ražić promašio prazan gol. Na suprotnoj strani bilo je dramatično, Željko Stinčić je činio čuda, kada bi čuvar mreže gostiju bio savladan, na gol-liniji bi se pojavio neki igrač Modrih i izbio loptu.
I u nastavku ista slika: Velež napada, Dinamo se grčevito brani. Kada se činilo da bi bedem Zagrepčana mogao izdržati, Stinčić je u svega 120 sekundi dva puta vadio loptu iz mreže. Igrao se 75. minut, kada je Aleksandar Ristić izveo slobodan udarac, centrirao u šesnaesterac, gdje je najviši u skoku bio je Marijan Kvesić i glavom otključao bravu Dinama (1:0). Samo dva minuta kasnije skoro identična slika: Ponovo je Ristić izveo slobodan udarac, ovaj put pronašao Duška Bajevića, koji je nadvisio Mladena Ramljaka i postigao drugi gol za konačan rezultat (2:0).
Pobjeda nad Dinamom označila je početak sjajne serije Veleža – 15 utakmica u kojima su Rođeni upisali 10 pobjeda, četiri remija, samo jedan poraz i preuzeli prvo mjesto na tabeli. Njihov rival je imao obrnutu krivulju: Dinamo je u proljeće 1974. godine iz vrha tabele dospio u opasnu zonu i jedva izbjegao ispadanje. Možda ključne bodove u borbi za opstanak Modri su osvojili u 30. kolu protiv Veleža na Maksimiru (1:0). Sebe su spasili, a Rođenima ukrali titulu…
Velež – Dinamo 2:0 (0:0)
Mostar, 11. novembar 1973. Stadion pod Bijelim Brijegom. Gledalaca: 15.000. Vrijeme sunčano, teren pogodan za igru. Sudija: Travlejev (Beograd).
Strijelci: 1:0 Kvesić (75), 2:0 Bajević (77).
VELEŽ: Marić, Ristić, Dž. Hadžiabdić, Ćorluka, B. Primorac, Pecelj, Topić, Kvesić, Bajević, Vladić, Vukoje (Ledić). Trener: Sulejman Rebac.
DINAMO: Stinčić, Valec, Car, Repalust (Kuže), Miljković, Ramljak, Bonić, Lalić, Ražić, Vabec, Huljić (Kafka). Trener: Domagoj Kapetanović.
