Sjećanje na osmi trijumf Veleža na Mostarskom turniru, u finalu koje je 16. februara 1975. godine riješio Duško Bajević.
Piše: J. Mržljak
Tradicionalni Mostarski fudbalski turnir u februaru 1975. godine je trebao biti jedan od najjačih u historiji, uz učešće dva državna prvaka i jednog viceprvaka. Osim domaćina Veleža, na listi učesnika bio je i splitski Hajduk, koji je u prethodnoj sezoni Prvenstva Jugoslavije (1973-74), nakon mrtve trke s Rođenima prvi prošao ciljem zbog bolje gol-razlike. Mostarci su pozvali i prvaka Mađarske, ekipu Újpest Dózse, koja je 10 mjeseci ranije igrala polufinale Kupa evropskih šampiona protiv Bayerna. Posljednji učesnik bio je Čelik, dvostruki pobjednik Srednjoevropskog kupa, tih godina u vrhu jugoslovenskog fudbala.
Iza domaćina Veleža je bila čudna polusezona, u jesen 1974. godine, kada je Velež igrao slabo u domaćem prvenstvu i na zimsku pauzu otišao tek na devetom mjestu. Puleni Sulejmana Repca su ispali i iz Kupa maršala Tita, ali su izborili evropsko proljeće, pobijedivši tri izuzetno jaka rivala u Kupu UEFA – ekipe moskovskog Spartaka, bečkog Rapida i budućeg engleskog prvaka Derby Countyja. Žrijeb je odlučio da Rođeni u martu 1975. godine, u četvrtfinalu Kupa UEFA, igraju s nizozemskim Twenteom, pa je februarski turnir poslužio kao jedna od posljednjih provjera.
Nekoliko dana uoči starta Mostarskog turnira, mađarski šampion je otkazao učešće, a organizatori su kao zamjenu pozvali ekipu Sarajeva. U prvoj polufinalnoj utakmici turnira, 15. februara 1975. godine, na programu je bio bh. derbi između Veleža i Sarajeva. Mostarci su opravdali ulogu favorita i revanširali se Bordo timu za prvenstveni poraz nekoliko mjeseci ranije na Koševu (1:3). Velež je brzo poveo golom Vahida Halilhodžića (1:0), Duško Bajević je povisio rezultat (2:0), da bi furioznih prvih 15 minuta svojim pogotkom zaključio 20-godišnji Safet Sušić (2:1). U drugom dijelu je Franjo Vladić postavio konačan rezultat (3:1).
U drugom polufinalnom susretu, Hajduk je pod svjetlošću reflektora savladao ekipu Čelika (2:0). Zeničani su se dobro branili u prvom dijelu, no u nastavku su posustali i Momčila Vujačića su savladali Luka Peruzović i Ivica Šurjak. Splićani su skupo platili pobjedu jer su oba strijelca zaradila povrede, zbog čega su bili izgubljeni za finale. Drugi dan je otvoren utakmicom za treće mjesto između Sarajeva i Čelika. Bordo tim je slavio pobjedu minimalnim rezultatom (1:0), a pogodak odluke postigao je Enver Heto.
Na redu je bilo veliko finale, susret između Veleža i Hajduka, na današnji dan prije 49 godina. Iako su u prvenstvu zaostajali čak devet bodova za braniocem titule i jesenjim prvakom, Mostarci su pet mjeseci ranije, 8. septembra 1974. godine, u šampionatu deklasirali Splićane (5:0), uz tri gola Duška Bajevića. Tomislav Ivić, trener Hajduka, izvukao je pouke iz prvenstvenog debakla, pa je finalna utakmica Mostarskog turnira bila mnogo neizvjesnija. Mostarci su imali više od igre, bolje šanse, ali je odlično branio rezervista Vjeran Simunić.
Ni Splićani nisu bili bezopasni, nekoliko puta je na velikim iskušenjima bio Slobodan Mrgan, zamjena za Envera Marića, koji je bio na odsluženju vojnog roka. Posla je imao i sudija Miloš Čajić, koji je u 74. minutu, nakon međusobnog koškanja, isključio Jadrana Topića i Juricu Jerkovića. Samo dvije minute kasnije pao je gol odluke. Simunić je napravio jedinu grešku, što je iskoristio Bajević i glavom zatresao mrežu (1:0). Tako je ekipa Veleža osmi put osvojila Mostarski turnir, a domaćinu su pripala i sva pojedinačna priznanja – Franjo Vladić je proglašen za najboljeg igrača, Duško Bajević za najboljeg strijelca, a Momčilo Vukoje za najboljeg mladog fudbalera turnira.
Velež – Hajduk 1:0 (0:0)
Mostar, 16. februar 1975. Stadion pod Bijelim Brijegom. Gledalaca 10.000. Vrijeme oblačno, teren raskvašen. Sudija: Miloš Čajić (Beograd). Žuti kartoni: Topić, Glavović (Velež), Džoni (Hajduk). Crveni kartoni: Topić (Velež), Jerković (Hajduk).
Strijelac: 1:0 Bajević (76).
VELEŽ: Mrgan (Njeguš), Meter, Dž. Hadžiabdić, Čolić, A. Glavović (Ledić), Primorac, Topić, V. Halilhodžić, Bajević, Vladić, Vukoje. Trener: Sulejman Rebac.
HAJDUK: Simunić, Džoni, Rožić, Luketin, Boljat, Buljan, Matković, Mužinić, Mijač, Jerković, Žungul. Trener: Tomislav Ivić.
