Velež stigao do pobjede u susretu u kojem su trojica fudbalera postigla svih šest golova: Vahid Halilhodžić, Franjo Vladić (1950-2024) i Zlatko Kranjčar (1956-2021).
Piše: J. MRŽLJAK
Iako se malo ko tome nadao, sezona 1977-78 donijela je povratak Veleža, ako ne u sam vrh, barem u gornju polovinu jugoslovenskog fudbala. Bio je to melem na ranu poslije slabe prethodne sezone (1976-77), u kojoj su Rođeni zauzeli tek 11. mjesto, nakon što su ostali bez čuvenog BMV-a: Enver Marić je prešao u redove Schalkea, Duško Bajević obukao dres grčkog AEK-a, a Franjo Vladić polovinom proljetne sezone otišao na odsluženje vojnog roka.
Pomalo neočekivano, uprava Veleža je u ljeto 1977. za novog trenera imenovala Vukašina Višnjevca (1939-2019), koji je tek dobio otkaz u Sarajevu, nakon što je Bordo tim jedva izborio opstanak. Popularni “Vule” je pružio šansu mladim i neafirmisanim igračima, uveo u tim golobradog Avdu Kalajdžića, dao veću šansu Obrenu Vukićeviću, iz čapljinskog Borca doveo i u prvotimca promovirao anonimnog Hasana Škrbu, 18-godišnjem Blažu Sliškoviću dao ključnu ulogu…
Uprkos problemima na startu, Velež je u sezoni 1977-78 ostvario dobre rezultate: tokom jesenjeg dijela šampionata jedini su nanijeli poraz Partizanu (1:0), u Maksimiru slavili protiv zvaničnog viceprvaka Dinama (2:0), pod Bijelim Brijegom pobijedili i jaku ekipu Hajduka (2:1). Uz to, Rođeni su stigli do polufinala Kupa maršala Tita, ali tada ih je izdala sreća. Žrijeb polufinala odredio je da krajem marta 1978. gostiju na Kantridi i izgube od Rijeke (1:3), kasnijeg osvajača trofeja.
U finišu šampionata je Velež najzad sklopio najbolju ekipu. Nešto ranije se oporavio reprezentativac Džemal Hadžiabdić, koji je zbog povrede odsustvovao čitavu jesen, a početkom maja, za pet posljednjih prvenstvenih utakmica, iz JNA se vratio Franjo Vladić. Ubojiti napad – lucidni vezisti Blaž Slišković i Franjo Vladić, na krilima Dragan Okuka i Momčilo Vukoje, na mjestu centarfora Vahid Halilhodžić – najprije je razbio ekipu Budućnosti (5:2) u prvom susretu povratnika “Kuljeta”, koji je postigao dva gola.
Potom su Rođeni u Splitu osvojili bod protiv ekipe Hajduka (0:0), nakon čega ih je tri dana kasnije, u 32. kolu, čekao susret s još jednim hrvatskim velikanom – ekipom zagrebačkog Dinama. Poput Veleža, tako su se i Modri u polufinalu oprostili od Kupa maršala Tita, nakon neočekivanog poraza od Trepče, slabijim izvođenjem jedanesteraca. Ovaj neuspjeh doveo je do smjene trenera: Rudija Belina je zamijenio Milan Antolković, koji je imao zadatak da Zagrepčanima osigura treće mjesto i plasman u Kup UEFA.
Iako Velež nije imao nikakve šanse za plasman u Evropu, Mostarci su uživali u odličnom fudbalu pulena Vukašina Višnjevca, pa se na današnji dan prije 47 godina pod Bijelim brijegom okupilo oko 12 hiljada gledalaca, uz 8.545 prodatih ulaznica. Protivnik Rođenih, ekipa Dinama, imala je priliku da pobjedom skoči na treće mjesto: plavi dres nosili su dotadašnji i budući reprezentativci Velimir Zajec, Željko Stinčić, Srećko Bogdan, Zlatko Kranjčar, Rajko Janjanin, sjajni strijelac Snješko Cerin, pouzdani Petar Bručić…
Duel starih rivala donio je pravi vatromet pod Bijelim Brijegom. U 16. minutu je Slišković počeo akciju Veleža, uposlio Hadžiabdića, “Čorba” je centrirao i pronašao Vahida Halilhodžića, koji je jakim udarcem matirao Stinčića (1:0). Sedam minuta kasnije je Veselin Đurasović centrirao u šesnaesterac, Halilhodžić je prepustio loptu Vladiću, a “Kulje” je velemajstorski pogodio desni gornji ugao (2:0). U narednih nekoliko minuta Mostarci nastavljaju opsjedati gol gostiju, ali se mreža trese na drugoj strani.
Najprije je Snješko Cerin na rubu šesnaesterca Veleža prevario nekoliko igrača, ubacio u sredinu, gdje je najprisebniji bio Zlatko Kranjčar i poslao loptu ispod Slavka Njeguša. Pogodak daje krila gostima, pa u 38. minutu Obren Vukićević u gol-šansi faulom zaustavlja Ivicu Senzena i postaje jedini zapisani igrač u bilježnici sudije Milorada Vlajića. Do odlaska na odmor su Modri ipak poravnali: “Cico” Kranjčar je iskoristio grešku Vukićevića i postigao svoj drugi gol (2:2).
Nastavak donosi uraganski početak Rođenih i dva pogotka u prvih osam minuta. Nakon kornera Sliškovića u 49. minutu, najviši u šesnaestercu gostiju bio je Vahid Halilhodžić i svojim drugim pogotkom doveo Rođene u vodstvo (3:2). Nije se stišalo slavlje navijača pod Bijelim Brijegom, a na scenu je stupio Franjo Vladić: “Kulje” se u svom stilu, na dodavanje Momčila Vukoja, pridružio dvostrukim strijelcima “Vahi” i “Cici” (4:2). Nekoliko minuta kasnije igrači Veleža su tražili od sudije Vlajića da pokaže na centar nakon udarca Vladimira Matijevića, ali pomoćnik Jocić iz Niša nije mahao da je lopta prešla gol-liniju.
Tako je u ljepotici pod Bijelim Brijegom Velež stigao do pobjede u susretu u kojem su trojica fudbalera postigla svih šest golova: Vahid Halilhodžić, Franjo Vladić (1950-2024) i Zlatko Kranjčar (1956-2021). Dvije sedmice kasnije, u posljednjem kolu, fudbaleri Veleža su na svom terenu savladali i Crvenu Zvezdu (2:0) u oproštajnom susretu legendarnog Dragana Džajića. Tako su Rođeni zaključili odličan bilans u mečevima s te sezone dominantnim članovima Velike četvorke – osvojivši 11 od mogućih 18 bodova.
Velež – Dinamo 4:2 (2:2)
Mostar, 14. april 1978. Stadion pod Bijelim Brijegom. Gledalaca 12.000. Vrijeme oblačno, teren raskvašen. Sudija: Milorad Vlajić (Beograd). Žuti karton: Vukićević (Velež).
Strijelci: 1:0 Halilhodžić (16), 2:0 Vladić (23), 2:1 Kranjčar (31), 2:2 Kranjčar (44), 3:2 Halilhodžić (49), 4:2 Vladić (53).
VELEŽ: Njeguš, Đurasović, Dž. Hadžiabdić, Ledić, Matijević, O. Vukićević, Okuka (Jakirović), Slišković, V. Halilhodžić, Vladić, Vukoje. Trener: Vukašin Višnjevac.
DINAMO: Stinčić, Devčić, Jovićević, Tukša (R. Janjanin), Zajec, Bogdan, Bonić (Poljak), Bručić, Cerin, Kranjčar, Senzen. Trener: Milan Antolković.
