Malo koji fudbaler je imao teži debi u dresu reprezentacije nego što je to bio slučaj s Antom Rajkovićem, centarhalfom Sarajeva. Popularni “Tunja” je 26. juna 1977. godine komandovao odbranom reprezentacije Jugoslavije na gostovanju protiv Brazila, pred 110.000 gledalaca u Belo Horizonteu. Na kraju utakmice je debitant proglašen najboljim igračem Plavih…
Završetak Prvenstva Jugoslavije u fudbalu u sezoni 1976-77 nije značio predah za najbolje igrače bivše zajedničke države. Samo što je 19. juna 1977. završena domaća klupska sezona, reprezentacija je krenula na još jednu južnoameričku turneju, drugu te godine. Nakon što su krajem januara i početkom februara Plavi odigrali susrete s Kolumbijom i Meksikom, krajem juna i početkom jula na redu su bile utakmice s najboljim kontinentalnim selekcijama – Brazilom i Argentinom.
Atmosfera u i oko reprezentacije bila je očajna. Reprezentacija Jugoslavije je 8. maja 1977. na zagrebačkom Maksimiru pretrpjela drugi uzastopni poraz u kvalifikacijama za Mundijal – protiv Rumunije (0:2). Šanse za plasman na SP u Argentini svedene su na minimum, što je selektora Ivana Toplaka natjeralo da podnese ostavku. Fudbalski savez Jugoslavije je ranije dogovorio ljetnu turneju po Južnoj Americi, pa je za vršioca dužnosti selektora odabran Marko Valok, tadašnji trener titogradske Budućnosti.
Novi selektor je za južnoameričku turneju pozvao dvojicu debitanata. Ako je bio očekivan poziv Nenadu Stojkoviću iz Partizana, javnost je iznenadilo ukazivanje povjerenja centarhalfu Sarajeva Anti Rajkoviću. Igrački kvaliteti popularnog “Tunje” bili su nesporni, no “imidž” mu je kvarilo tek završeno prvenstvo u kojem je Sarajevo primilo najviše golova u Prvoj ligi (55). Doduše, Rajković je imao olakšavajuću okolnost – zbog povrede je propustio dobar dio sezone.
Bila je to kruna karijere fudbalera rođenog u 17. augusta 1952. u Jardolu kod Viteza. Ante Rajković je počeo karijeru u lokalnom klubu, iz kojeg je 1973. prešao u Sarajevo. Na Koševu se potpuno afirmisao zrelom igrom, smireno je komandovao odbranom i došao na metu klubova “Velike četvorke”. U tek završenom prvenstvu “Antara” je postigao najvažniji gol za pobjedu Sarajeva u Kruševcu (1:0), trijumf kojim je Bordo tim izborio opstanak.
Malo koji fudbaler je mogao zamisliti teži debi u reprezentaciji. Prvi nastup u plavom dresu Rajković je imao protiv Brazila, tada trostrukog svjetskog prvaka, i to na gostujućem terenu. A meč protiv Jugoslavije bio je generalna proba Kariokama za finalni dio CONMEBOL kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Argentini, odnosno julske susrete protiv Perua i Bolivije. Selekcija koju je tek preuzeo Cláudio Coutinho željela je brazilskoj publici dokazati da plasman na Mundijal neće doći u pitanje.
Na današnji dan prije 45 godina prepuni Estádio Governador Magalhães Pinto u Belo Horizonetu dočekao je reprezentativce Brazila i Jugoslavije. Na prostoru od Triglava do Đevđelije mnogi su strahovali kako će se pred 110.000 gledalaca snaći jugoslovenska reprezentacija, u kojoj su bila samo trojica fudbalera s dvocifrenim brojem nastupa u plavom dresu. Igrači odbrane dotad su imali ukupno 7 utakmica u reprezentaciji: Zadnjom linijom je komandovao debitant Ante Rajković, bekovi su bili još jedan debitant Nenad Stojković i Đorđe Vujkov (dotad jedan nastup u reprezentaciji), dok su half-liniju činili i Dinamovci Velimir Zajec (1) i Srećko Bogdan (5).
Čim je počela utakmica, pokazalo se da je strah bio neopravdan. Selekcija koju je predvodio Roberto Rivellino (“Posljednji Mohikanac” iz najbolje brazilske reprezentacije u historiji, ekipe koja je osvojila Mundijal 1970. u Meksiku), teško je dolazila u prilike. Brazilci su imali više od igre, ali je sve napade lako neutralisala odbrana Plavih, predvođena Antom Rajkovićem i golmanom Ivanom Katalinićem. Nakon polušansi Paula Isidora, Rivellina i Reinalda u prvih pola sata, do kraja prvog poluvremena gosti su imali nekoliko odličnih prilika.
U 31. minuti je Dušan Savić zamalo iskoristio grešku golmana Leãoa, da bi se tri minute kasnije zatresla mreža Karioka. Ilija Zavišić je centrirao s desne strane, pronašao Savića koji je pogodio stativu. Na odbijenu loptu startovali su Zé Maria i Vladimir Petrović, a Brazilac ju je odbio u vlastitu mrežu. No, umjesto da pokaže na centar, domaći sudija Armando Marquez je poništio pogodak zbog navodnog Pižonovog prekršaja. Dominaciju Plavih nastavio je Đorđe Vujkov, koji je u 37. minuti šutirao s 30-ak metara i pogodio stativu.
U drugom poluvremenu ista slika na terenu – Brazilci imaju inicijativu, odbrana Plavih s lakoćom odbija sve napade, dok napadači u kontrama prijete Leãou. U posljednjih 20-ak minuta u igru ulazi Mustafa Hukić, poslovođa tuzlanske Slobode, dok se u samom finišu na terenu našao i Slaviša Žungul, golgeter Hajduka. Upravo je Žungul učestvovao u akciji koja je rezultirala posljednjom velikom šansom. Ivica Šurjak je centrirao, Žungul traljavo šutirao, no lopta je došla do Srećka Bogdana, koji je pogodio stativu. Brazil – Jugoslavija 0:0, odnosno 0:3 u udarcima koji su pogodili okvir gola.
Selektor Vilotić i novinarski izvještači su u redovima Plavih istakli tri imena – debitanta Rajkovića, golmana Katalinića i pouzdanog Zajeca. Tako je Ante Rajković u velikom stilu debitovao u dresu reprezentacije Jugoslavije. Sedam dana kasnije “Tunja” iz Viteza je ponovo bio najbolje ocijenjeni igrač Plavih u nezasluženom porazu (0:1) na “La Bomboneri” protiv budućeg svjetskog prvaka Argentine. Naredni meč je Rajković upisao u oktobru 1977. protiv Mađarske u Budimpešti (3:4), u susretu koji se pamti kao debi Safeta Sušića u reprezentaciji Jugoslavije. Ante Rajković je upisao još samo tri nastupa u dresu reprezentacije – u gostima protiv Grčke, Irana i Italije – svaki okončan bez golova (0:0).
Nakon što je na rimskom Olimpicu 18. maja 1978. godine, u meču protiv jake reprezentacije Italije još jednom suvereno komandovao odbranom, zaustavio sve napade Tardelllija, Bettege, Grazianija, Zaccarelija, iz neobjašnjivih razloga su vrata reprezentacije Jugoslavije zatvorena za Antu Rajkovića. “Utisak da je zaslužio daleko više poziva u najbolji državni tim, i da je samo igranje u klubu koji nije bio član elitne ‘Velike četvorke’ razlog skromnom reprezentativnom učinku”, stoji u opisu biografije Ante Rajkovića na službenom sajtu fudbalske reprezentacije Srbije/Jugoslavije…
Brazil – Jugoslavija 0:0
Belo Horizonte, 26. juni 1977. Estádio Governador Magalhães Pinto. Gledalaca 110.000. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru. Sudija: Sudija: Armando Marquez (Brazil).
BRAZIL: Leão, Zé Maria, Luís Pereira, Edinho, Chagas Marinho, Toninho Cerezo, Marcelo, Paulo Isidoro, Reinaldo, Rivellino, Paulo César Caju. Selektor: Cláudio Coutinho.
JUGOSLAVIJA: Katalinić, Vujkov, N. Stojković, Zajec, Rajković, Bogdan, Zavišić, V. Petrović (Hukić), D. Savić (Žungul), Mužinić, Šurjak. Selektor: Marko Valok.
